Nacionalni park Bikin

Središnji Sihote-Alinj
Svjetska baština – UNESCO
Država	Rusija
Godina uvrštenja	2001. (25. zasjedanje) Prošireno 2018.
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	x
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:766
Koordinate	46°40′00″N 136°00′00″E / 46.66667°N 136.00000°E / 46.66667; 136.00000
Nacionalni park Bikin

Nacionalni park Bikin (ruski: Национальный парк «Бикин») je ruski nacionalni park stvoren 3. studenoga 2015. kako bi se zaštitila najveća mješovita šuma sjeverne zemljine polutke, kao i 10% svih amurskih tigrova u divljini. Park također štiti i šumsku kulturu 600 autohtonih stanovnika doline rijeke Bikin, Udegejci i Nanajci. Njihov tradicionalni način života podrazumjeva lov, ribolov i skupljanje češera i oraha, te njima pripada 68% parka, dok je ostatak namijenjen konzervaciji, znanstvenim istraživanjima i eko-turizmu.

Njegovih 11.600 km² se proteže sjeverom oblasti Primorski kraj i Habarovski kraj, od zapadnih obronaka planina Sihote-Alinj, te povezuje rijeku Amur na zapadu do primorske regije na istoku. Tok rijeke Bikin prolazi kroz izolirani planinski kraj koji je prekriven miješanim četinjačama i listopadnom šumom i ulijeva se u rijeku Usuri, pritoku Amura koji se ulijeva u Ohotsko more.

Ovo područje je zbog veličine nedirnute kišne šume umjerene vlažne klime, što je vrlo važno za bioraznolikost životinja i biljaka. Tu je zabilježeno 51 vrsta sisavaca kao što su: sob (Rangifer tarandus), vuk i mrki medvjed (Ursus arctos lasiotus), te azijski crni medvjed (Ursus thibetanus) i 194 vrste ptica kao što su: kineska patka (Mergus squamatus) i Blakinstonova sova ribarica (Bubo blakistoni).

Park prirode Sihote-Alinj je 2001. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji zbog svoje važnosti "u očuvanju ugroženih životinja tropskog pojasa koje žive zajedno s onima iz tajgi",^[1] a 2018. godine je ovom području dodan Nacionalni park Bikin.

• 
  Jedan od 30 – 35 amurskih tigrova u dolini rijeke Bikin
• 
  Rijeka Bikin

• Središnji Sihote-Alinj na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine (engl.)

v • u Svjetska baština Ruske Federacije Europa Kulturna dobra (18) Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.) Prirodna dobra (3) Komijske prašume (1995.) • Zapadni Kavkaz (1999.) • Petroglifi na Onješkom jezeru i Bijelom moru (2021.) Azija Prirodna dobra (9) Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.) Nematerijalna svjetska baština (2) Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.) 1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije