Dobojska tvrđava

Dobojska tvrđava je poznati srednjovjekovni grad na području Doboja, Bosna i Hercegovina.

Sagrađena je na kupastom stjenovitom brijegu iznad doline rijeke Bosne, nasuprot ušću rijeke Spreče. Nešto južnije je i ušće rijeke Usore u Bosnu.

Kada je utvrđenje sagrađeno nije poznato, pretpostavlja se u 13. ili u prvoj polovini 14. vijeka. Prvi put Doboj se spominje u pismu Dubrovčana od 28. 6. 1415. godine. U Doboju je 1449. godine postignut sporazum između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Ugarske o zajedničkom vojnom nastupu protiv Osmanlija. Sredinom 15. vijeka ovo područje bilo je poprište bosanske, mađarske i osmanske strane da bi konačno 1476. ušlo u sastav osmanske države. Nakon pada i Mađarske u osmanske ruke ovo područje gubi strateški značaj.

Beogradskim mirom 1739. godine osnovana je dobojska kapetanija. Po teritoriji i broju vojnika spadala je među male kapetanije. Grad je napušten 1851. godine.

Tokom Drugog svjetskog rata tvrđava u Doboju bila je adaptirana u savremeno ratno utvrđenje. Nijemci su južnu kulu, glavnu tabiju i plato gornje tvrđave adaptirali u savremene bunkere. Hala ispod glavne tabije prekrivena je betonskom pločom

Dobojska tvrđava sastoji je iz gornjeg i donjeg dijela utvrđenja. Konfiguracija terena uslovila je oblik utvrđenja nepravilne trougaone osnove. Sjeverna strana je najbolje utvrđena. Gradski bedemi, dužine 70-80 m, spuštaju se niz najistaknutija “rebra” brda. Tokom vremena utvrđenje je pretrpjelo razne adaptacije. Cjelokupna površina utvrđenja iznosi oko 3600 m2. Plato gornjeg dijela utvrđenja koji je prvobitno bio krševit i strm, nasut i zaravnan u osmanskom periodu, kada se pojavila potreba za bastionima i podupiranjem bedema.

Gornji dio tvrđave, prvobitno sagrađeno srednjovjekovno utvrđenje, smješten je na vrhu kamene glavice. Sastoji se od glavne kule, cisterne, ekonomske zgrade ispod glavne kule, južne isturene kule i obziđa. Od prvobitnih spoljnih bedema na samom vrhu tvrđave sačuvan je samo sjeverozapadni ugao, kasnije pretvoren u bastion, i sjeverni dio zapadnog bedema. Srednjovjekovni bedemi prvobitnog utvrđenja debeli su oko 1 m. Svi vanjski prvobitni bedemi još su u periodu srednjeg vijeka ojačani. Južna kula je pretvorena u manji bastion šestougaone osnove. Nešto kasnije dozidan je obor na istočnoj strani, koji preuzima funkciju prednje linije odbrane.

U 18. stoljeću, funkciju prednje linije odbrane dobijaju dograđeni spoljni dijelovi utvrđenja. Vanjski plašt tih bedema je visok, a sa unutarnje strane bedem je bio visine do oko jednog metra. Bedemi gornjeg dijela tvrđave su takođe ojačani. Unutar njih sagrađena je manja kula u sjeveroistočnom uglu, a paralelno sa njom na vanjskoj strani bedema dograđena je velika tabija. Sjeverozapadni ugao takođe je adaptiran u veliku tabiju. Uz glavnu kulu sagrađena je manja barutana zidova debelih 1,5 m. Sjeverni zid i tabije imali su otvore za topove. Na istočnom zidu napravljen je tajni prolaz.

Tvrđava proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. ^[1]

• Hamdija Kreševljaković, Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45. - Stari bosanski gradovi
• Zdravko Kajmaković, -STARI GRAD DOBOJ — KONZERVATORSKI RADOVI 1962. GODINE

• Stari grad Doboj^{[mrtav link]}
• Stari grad Doboj Arhivirano 7. 6. 2017. na Wayback Machine