[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/Prijeđi na sadržaj

Posvećenje Napoleona I (David)

Izvor: Wikipedija
Posvećenje Napoleona I
Jacques-Louis David, 1805. - 1807.
ulje na platnu , 621 × 979 cm
Louvre, Pariz

Posvećenje Napoleona I (francuski: Le Sacre de Napoléon) je slika koju je 1807. godine dovršio Jacques-Louis David, službeni slikar Napoleona I. Slika ima impozantne dimenzije - široka je gotovo deset, a visoka više od šest metara. Krunidba i posvećenje, prikazani na slici, odvili su se u katedrali Notre-Dame u Parizu 2. prosinca 1804. godine.

Historija djela

[uredi | uredi kod]

Djelo je u rujnu 1804. godine, usmenim putem, naručio osobno Napoleon, a službeni naziv slike je Posvećenje cara Napoleona I i krunidba carice Joséphine u katedrali Notre-Dame u Parizu, 2. prosinca 1804. (francuski: Sacre de l'empereur Napoléon Ier et couronnement de l'impératrice Joséphine dans la cathédrale Notre-Dame de Paris, le 2 décembre 1804). David je rad na slici započeo 21. prosinca 1805. godine u bivšoj kapelici koledža Cluny, nedaleko od Sorbonne, u kojoj se nalazila njegova radionica. U radu mu je pomogao njegov učenik, Georges Rouget, a posljednje korekcije završene su u siječnju 1808. godine. Od 7. veljače do 21. ožujka 1808. slika je bila izložena u Salonu. U Davidvom vlasništvu bila je sve do 1819. godine, nakon koje su vlasnici postali kraljevski muzeji, gdje je slika bila izložena do 1837. godine. Kasnije je, po naredbi Louisa-Philippea, preseljena u Versailles. Godine 1889., slika je prebačena u Louvre, dok je u Versaillesu postavljena replika u stvarnoj veličini koju je David radio od 1808., a dovršio u Bruxellesu.

Slika je glavni motiv na slici Javnost promatra Davidovo 'Posvećenje' u Louvreu, koju je 1810. godine naslikao Louis-Léopold Boilly.

Kompozicija

[uredi | uredi kod]
Skica Napoleona u trenutku krunidbe danas se čuva u Louvreu zajedno s Davidovom slikom.

Kompozicija slike organizirana je oko nekolikosi i doslijedno primjenjuje pravila neoklasicizma. Jedna od osi je vertikalna koja prolazi kroz križ. Oči svih likova uperene su u Napoleona, koji se nalazi u centru kompozicije. Od pape do carice proteže se dijagonalna linija.

Ličnosti

[uredi | uredi kod]
Osobe na slici
  1. Napoleon I (1769–1821), stoji, odjeven u krunidbenu odoru sličnu onoj rimskih careva. Svi ostali su tek pasvni promatrači. Na aktualnoj verziji slike vidljiv je obris onoga što je izvorno naslikano: Napoleon drži krunuiznad svoje glave kao da se planira sam okruniti.
  2. Joséphine de Beauharnais (1763–1814), kleći u podređenoj poziciji, kao što je propisano u Code civilu. Krunu je primila iz ruku svoga supruga, a ne pape.
  3. Maria Letizia Ramolino (1750–1836), Napoleonova majka, nalazi se u publici. Ona zauzima mjesto važnije od onog na kojemu stoji papa. U stvarnosti, Letizia nije prisustvovala ceremoniji u znak protesta tenzijama koje su postojale između Napoleona i njegove braće Luciena i Josepha. Napoleonov otac, Charles Bonaparte, umro je 1785.
  4. Louis Bonaparte (1778–1846), Napoleonov brat koji je 1806. godine postao kralj Holandije. Oženio se Hortense de Beauharnais, caričinom kćeri.
  5. Joseph Bonaparte (1768–1844), koji nije bio pozvan na ceremoniju zbog svađe s bratom. To je razlog zašto careva majka nije došla. Kasnije je bio kralj Napulja i Španjolske.
  6. Mladi Napoléon Charles Bonaparte (1802–1807), sin Louisa Bonapartea i Hortense de Beauharnais.
  7. Napoleonove sestre (Élisa, Caroline, Pauline). U replici, haljina Napoleonove najdraže sestre bit će pink boje. Ovo je, interesantno, jedina razlika između originala i replike, iako je potonja nastala temeljem sjećanja.
  8. Charles-Francois Lebrun (1739–1824), uz Napoleona i Cambacérèsa, treći konzul. Pod Prvim Carstvom, postao je prince-architrésorier. On drži žezlo.
  9. Jean Jacques Régis de Cambacérès (1753–1824), jedan od trojice konzula. On drži ruku pravde.
  10. Louis-Alexandre Berthier (1753–1815), ministar rata tokom Konzulata. Godine 1805. postao je Maršal Carstva.
  11. Talleyrand (1754–1836), utjecajni političar.
  12. Joachim Murat (1767–1815), maršal Carstva, Napoleonov zet i Carolinin suprug, kasniji kralj Napulja
  13. Pio VII (1742–1823), pozvan je samo kako bi blagoslovio ceremoniju. Okružen je crkvenim dužnosnicima koje je, temeljem Konkordata, imenovao Napoleon.
  14. Slikar Jacques-Louis David također se nalazi među publikom.
  15. Halet Efendi, osmanski veleposlanik, također je prisutan.
  16. Dama koja drži plašt, odmah iza Joséphine, s desne strane iz gledateljeve perspektive, jest Elisabeth-Hélène-Pierre de Montmorency-Laval, caričina dvorska dama.

Vanjske poveznice i izvori

[uredi | uredi kod]