Michael Schumacher
| Michael Schumacher | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||
| Rođenje | 3.studenog 1969. Hürth, Zapadna Njemačka
| ||||||||
| Karijera u Formuli 1 | |||||||||
| Država | Njemačka
| ||||||||
| Trajanje | 1991. - 2006. 2010. - 2012. | ||||||||
| Prva utrka | Velika nagrada Belgije (1991.) | ||||||||
| Prva pobjeda | Velika nagrada Belgije (1992.) | ||||||||
| Zadnja pobjeda | Velika nagrada Kine (2006.) | ||||||||
| Zadnja utrka | Velika nagrada Brazila (2012.) | ||||||||
| Momčadi | |||||||||
| 1991 Jordan • 1991–1995 Benetton • 1996–2006 Ferrari • 2010–2012 Mercedes | |||||||||
| Statistika | |||||||||
| |||||||||
| Najbolji plasman | Prvak (1994., 1995., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004.) | ||||||||
| Podiji | 155 | ||||||||
| Bodovi u karijeri | 1,566 | ||||||||
Michael Schumacher (Hürth-Hermülheim, 3. siječnja 1969.), njemački vozač Formule 1 iz Kerpena u Porajnju. Sa suprugom Corinnom ima dvoje djece, Ginu Mariu i Micka. Michael je stariji brat Ralfa Schumachera, koji je također donedavno bio vozač Formule 1.
Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu Formule 1. Bio je dva puta Njemački sportaš godine (1995. i 2004.). Prvi je i zasad jedini Nijemac, kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama Formule 1, a samim time je popularizirao Formulu 1 kao sport u svojoj zemlji. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u Benettonu (1994. i 1995.) 1996. g. prelazi u Ferrari, momčad koja naslov prvaka nije okusila još od davne 1979. s Jodyjem Scheckterom. Od 2000. g. pa do kraja 2004. g. nitko mu nije bio ravan i osvojio je 5 naslova u nizu. Srušio je gotovo sve bitne statističke rekorde. Schumacher je svoju posljednju sezonu 2006. u Ferrariju odvozio za 46 milijuna dolara. Nakon neuspjelog mogućeg povratka u F1 2009. kao zamjena za ozljeđenog Felipea Massu, zbog bolova u vratu koje je zadobio prilikom pada sa motocikla Schumacher je morao na kraju odustati.[1] Tako je na kraju još bolje pripremivši se pričekao novu sezonu i vratio se natjecanju Formule 1 u 2010. sa novom momčadi Mercedesa koja je preuzela momčad Brawn GP-a.
Michael je sin Rolfa Schumachera, zidara, koji je bio vlasnik lokalne karting staze u njihovom rodnom Kerpenu. Majka Elizabeth radila je po kantinama. Sa 4 godine Michael je vozio svoje prve karting utrke, s bolidom, kojeg je osobno napravio njegov otac. To su bila obična dječja kolica malo ojačana konstrukcijom u koji je bio ugrađen motor od mopeda. U dobi od 6 god. Michael je osvojio prvi naslov u lokanom prvenstvu malih kartinga te je time pokazao svoj prirodni urođeni talent za vožnju. Odmah se pokazao interes za njega i Michael je s kartingom ušao malo dublje i ozbiljnije. Pored kartinga trenirao je i tekvando.
Od 1984. godine Michael vozi njemačke i europske serije u kartingu uključujući i Formulu Konig. 1987. g. osvaja njemačko i europsko karting prvenstvo, što je uzročilo i napuštanje škole te počinje raditi kao mehaničar. Godine 1988. kreće s formulama počevši s Formulom Ford serijom, kasnije nastavlja s puno ozbiljnijom njemačkom Formulom 3 gdje u naredne dvije godine vozi vrlo uspješno i osvaja naslov 1990.
Krajem 1990. pridružuje se Mercedesovom juniorskom programu trkačih vozača i na zadnjoj utrci te godine, u utrci prototipova, pobjeđuje na stazi Autódromo Hermanos Rodríguez.
Godine 1991. nastavlja u istom prvenstvu također pobjedivši na zadnjoj utrci u Japanu sa bolidom Sauber-Mercedes-Benz C291. Iste godine natjecao se u još nekoliko prvenstava kao što su japanska Formula 3000 i DTM (njemačko prvenstvo turističkih automobila).
Michael je svoj prvi nastup u Formuli 1 odvozio 1991. godine na VN Belgije s ekipom Jordan-Ford zamijenivši Bertranda Gachota koji je zapeo u britanskom zatvoru nakon tučnjave s policajcem. Budući da je još uvijek bio pod ugovorom s Mercedesom popisao je novi ugovor s Eddiejem Jordanom nakon impresivnih testiranja na Silverstoneu tjedan dana ranije prije debi utrke. Njegov manager Willi Weber odigrao je tu ključnu ulogu u cijelom procesu rekavši Eddiju, da Michael dobro pozna belgijsku stazu (što je bila mala laž, jer Michael je bio na stazi samo s biciklom) na što je Eddie pristao i Michael je debitirao.
Kvalificirao se na nevjerojatno 7 mjesto što je bilo za momčad Jordan (ta sezona im je bila prva u Formuli 1) najbolji dotadašnji rezultat.
U utrci je odustao nakon samo 300-tinjak metara zbog kvara na kvačilu.
Nakon debija na VN Belgije s Jordan Fordom Michael je već sljedeću utrku na VN Italije bio u drugom bolidu, bolidu Benetton Forda. Prvu utrku u Benettonu zavšava na 5 mjestu ispred timskog kolege i trostukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.
Sezonu u Benettonu odvezao je do kraja osvojivši 14 mjesto u ukupnom poretku sa 4 osvojena boda.
U svojoj prvoj punoj sezoni 1992. Michael postaje igrati značajniju ulogu u Formuli 1 kada ostvaruje prvi podij na VN Meksika. Vozi dosta odlučnije i agresivnije, i na stazi uopće nije izgledao kao novak, nego kao vozač koji iza sebe ima nekog iskustva. Svog novog timskog kolegu Martina Brundlea ostavljao je na kvalifikacijama i do sekunde zaostatka. Kritizira Sennu na VN Brazila radi nepotrebnog ponovnog obilaženja, kada ga je Michael već prošao, jer je Senna imao već vidljive probleme na bolidu te je kasnije odustao. Sudaraju se također i na VN Francuske kada Michael neoprezno i kasno koči i udara u Sennu. Vraća se sa podijem na domaćem terenu na VN Njemačke na Hockenheimu. A na VN Mađarske izlijeće kada mu na ravnini ispada stražnji stabilizator. Izlijetanje je bilo nasreću ne toliko strašno, jer nije dodirnuo niti ogradu kada se izvrtio, ali onaj trenutak kada mu je otpao pri punoj brzini, to je ipak bio trenutak radi kojeg su Michaelu prošli trnci. 30. kolovoza Michael ostvaruje prvu pobjedu na VN Belgije točno godinu dana nakon debija. S nevjerojatnom taktikom (što će se kasije kroz godine pokazati, da je superioran u tome) i igranja s gumama, jer je staza djelomično bila mokra, igra se sa konurencijom. U cijeloj sezoni na startu se nije kvalificirao slabije od 6 mjesta. Sezonu je završio na nevjerojatnom 3 mjestu s 53 boda iza Nigela Mansella i Riccarda Patresea, koji su vozili vanzemaljske Williamse s aktivnim ovijesom i sustavom za kontrolu staze.
1993. Michael nastavlja sa Benettonom. Ta sezona bila je jednako usješna kao i protekla, ali ipak malo drugačija, u neku ruku čak i teža. Opet su se ponovile borbe sa Sennom i u neku ruku Michael se nikako nije slagao sa time što taj vozač radi. Na prvoj utrci na VN Južnoafričke Republike u jednom dvoboju sa Sennom prilikom Michaelovog napada izvrtio se jer je Senna ušao na njegovu putanju i kako bi izbjegao sudar Michael se izvrtio. Na VN Velike Britanije također sjajna borba između njih na kojem Michael ipak dobro prolazi i prestiže Sennu tada u borbi za drugo mjesto. Kao i godinu ranije deklasira novog momčadskog kolegu i veterana Riccarda Patresea kojemu je to ujedno bila i posljednja sezona u Formuli 1 na utrkama, a pogotovo na kvalifikacijama ostaljavši ga vrlo redovito i preko sekunde zaostatka. Uspio je ipak pobjediti na VN Portugala krajem sezone. Osvojio je 52 boda i završio sezonu na 4 mjestu.
Michael je u sezonu 1994. ušao vrlo snažno pobjedivši 6 puta u prvih sedam odvoženih utrka. Njegov Benetton kao i neki drugi bolidi bili su pod sumnjom, da koriste nelegalna elektronska pomagala. Ta priča bila je aktualna kroz čitavu sezonu i stalno su se vukli repovi na tu temu. Ali tada su stigli problemi za Michaela. Na VN Velike Britanije u krugu za zagrijavanje Michael je potpuno neobjašnjivo prestigao Damona Hilla i vozio se tako par zavoja, dok ga nije propustio naprijed. To nije u skladu s pravilima i Michael je zaradio stop & go kaznu kasnije u samoj utrci radi tog poteza. Ignoriravši tu kaznu Michael je nastavio voziti, da bi kasnije zaradio crnu zastavu što je automatsko isključivanje sa utrke. Niti zastavu nije poštivao i utrku je završio u regularnim uvjetima kao drugi. Kasnije je diskvalificiran i još je zaradio kaznu od 2 utrke zabrane utrkivanja. Michael je kasnije objašnjavao, da crnu zastavu nije vidio i da je slušao inžinjere, što mu govore preko radio veze i što mora činiti, tj. da mora ignorirati sve kazne, koje su mu bile namjenjene, jer kao nisu u skladu s pravilnikom za dodjeljivanje kazni. Zabranu na 2 utrke Michael je zatražio, da mu se računaju kasnije u sezoni, jer je htio voziti na domaćem Hockenheimu i na svom voljenom Spau. Da stvar bude još gora upravo na utrci u Spa na VN Belgije, Michael je diskvalificiran na kraju utrke kada pobjeđuje zbog 2 mm pretanke daske na podnožju bolida. Benetton je uložio žalbu, da se daska izgrebala prilikom jednog Michaelovog izvrtanja u utrci, koje je za Michaela dobro prošlo. FIA za to nije priznala žalbu. Utrke u Italiji na Monzi i u Portugalu na stazi u Estorilu Michael nije vozio, a njegov najveći konkurent Damon Hill na obje je trke pobjedio i smanjio zaostatak za Michaelom na samo bod. Taj bod razlike ostao je i na kraju kada su oboje pobjedili na još naredne dvije utrke, Michael u Jerezu, a Hill na Suzuki za finalni rasplet na VN Australije, kada se sudaraju u međusobnom dvoboju na stazi u borbi za naslov prvaka. Bolidi su bili previše oštečeni za nastavk utrke i za obojicu to je značio kraj. Prvi naslov pripao je Michaelu, ni sam nije mogao vjerovati da je uspio. U tek trečoj punoj sezoni osvojio je naslov prvaka i to kao drugi najmlađi prvak na vječnoj ljestvici iza Emersona Fittipadija. Naslov je posvetio ranije u sezonu tragično poginulom Ayrtonu Senni zbog čega bi, priznaje, teško osvojio naslov. Svoj prvi naslov prvaka Michael je osvojio sa 8 postignutih pobjeda i 92 osvojena boda.
Sezona 1995. bila je potpuno čista i bez ikakvih zavrlzama. Michael se prošetao kroz sezonu do drugog naslova prvaka i postao najmlađi dvostruki svjetski prvak.
U njegov Benetton te je sezone bio ugrađen Renaultov motor jednak onome koji je bio i kod Williamsa. Michael je te sezone ostvario čak 9 pobjeda čime je izjednačio Mansellov rekord iz 1992. god. u broju potignutih pobjeda u jednoj sezoni, a još na dvije utrke pobjedio je njegov timski kolega Johnny Herbert. Jedna pobjeda se iznimno ističe te sezone, koja je ostvarena na VN Belgije u koju je startao sa čak šesnaeste pozicije. Pored svih tih silnih uspjeha te sezone bilježe se i sjajne borbe između Michaela i Damona Hilla koje su gotovo uvijek završavale sudarima. Prvi sudar zbio se na VN Velike Britanije (domaća za Hilla), kada je Hill pokušao prestići Michaela, te je na kraju u neuspjehu izbacio i sebe i Michaela. Također, nešto slično dogodilo se na VN Italije, kada je Hill prekasno kočio u jednoj šikani i direktno se zabio u Michaela u stražnji dio bolida i obojica su bili van utrke. Upravo je na te dvije utrke pobjedio drugi Benettonov vozač Johnny Herbert. Michael je sezonu je završio za njega tada rekordnih osvojenih 102 boda.
Michael je 1996. prešao u Scuderiu Ferrari, momačad koja naslov prvaka čeka još od 1979. Došavši u Maranelo Michael je odmah bio svjestan kamo je došao i shvatio je, da više neće ostvarivati vrhunske rezultate, ali izjavljivao je; Stići će nova era za Ferrari. Bolid Ferrarija kojeg je on počeo voziti nakon dvojca Berger - Alesi bio je prvi desetocilindrični Ferrarijev motor. Kako je još uvijek sve bilo u razvojnoj fazi Michael je kroz sezonu vozio dva različita modela Ferrarijevog bolida. S prvim modelom pobjedio je na VN Španjolske, a s drugim na VN Beligije i VN Italije. Kasnije je Michael rekao da su ti modeli bolida bili najgori bolidi u povijesti njegove karijere od svih bolida koje je on vozio. Bili su totalno neupravljivi i jednostavno Michael nije uživao u vožnji s tim bolidima. Sa ukupno 3 pobjede u sezoni Michael završava sezonu na 3 mjestu sa 59 osvojenih bodova.
Godine 1997. Michael borio se sa Jacquesom Villeneuveom za naslov svjetskog prvaka, koja se okonačala na zadnjoj utrci u Jerezu kada se obojica sudaraju, a Villeneuve odnosi svoj prvi i jedini naslov. Sezona je bila poprilično neizvjesna, i stvarno je čudno bilo da se Michael sa svojim Ferrarijem te godine uopće i borio za naslov prvaka, jer taj bolid naprosto nije bio spreman za to. Izdvaja se nevjarojatna pobjeda po kišnom Monte Carlu kada Michael apsolutno deklasira konkurenciju i radi od svih prosječne vozače. Michael je te sezone odnio 5 pobjeda i osvojio 78 bodova. Zbog nesportskog poteza (sudar s Villeneuveom) na zadnjoj utrci za VN Europe Michaelu su oduzeti svi bodovi, koje je osvojio u vozačkom poretku koji su ga držali na drugom mjestu tako, da se te sezone Michael vodi kao diskvalificiran za cijelu sezonu. Pobjede su mu priznate kao i bodovi za momčad Ferrari.
Godine 1998. Michael je bio spreman sa Ferrarijem da krene u lov na naslov prvaka, te da nakon 19. god. suše vrati naslov u Maranello. Mika Häkkinen bio je novi rival u borbi na naslov prvaka. Häkkinen je pobjedio na prve dvije utrke i napravio prednost od 16 bodova koje je Michael tokom sezone sustigao i na 14 od 16 utrka izjednačuje stanje, pa su obojica imala isti broj bodova, 80. Na preostale dvije Häkkinen je pobjedio i osvojio naslov prvaka. Sezonu je obilježila VN Beligije i masovni sudar na startu u kojem su sudjelovalo čak 12 bolida, a i sudar između Häkkinenovog momčadskog kolege Davida Coultharda i Michaela Schumachera kada ga je Michael pokušao proći za cijeli krug, ali je došlo do sudara zbog slabe vidljivost. Michael je tada ljutito izašao iz bolida i krenuo prema boksu Mclarena da bi se obračunao s Coulthardom. Optužio ga je, da ga je htio ubiti. Taj trenutak je u završnim fazama sezone možda i odlučio rasplet sezone zbog kojeg je Michael izgubio naslov i te sezone. Michael je u sezoni ostvario 6 pobjeda sa ukupnim zbrojem od 86 bodova.
Godine 1999. Michael je pomogao Ferrariju da dođe, ako ne može već do pojedinačme titule barem do titule konstruktorskog prvaka.
Sezona je sve do sedme utrke za VN Velike Britanije bila obećavajuća za Michaela, ali onda se dogodila nesreća. Prilikom starta utrke koji je naknadno već bio prekinut, zbog sudara nekih vozača sa kraja startnog grida, vozači koji su krenuli nastavili su s utrkom ne znajući, da više ne moraju voziti na limitu, nego samo da završe krug i da ponovno konfirmiraju startni poredak. Michael je bio u borbi za treće mjesto s momčadskim kolegom Eddijem Irvineom i prilikom ulaska u zavoj Stowe Michael je samo produžio ravno u zid. Udario je u zid od guma pri brzini od 107 km/h i zadobio je dvostruki prijelom desne noge tako da je izbivao sa slijedećih šest utrka. Vratio se na VN Malezije predzadnju utrku sezone i pomogao je Irvineu u pobjedi na toj utrci u kojoj je Michael bio drugi. Nakon izbivanja gotovo više od 2 mjeseca iz utrka Michael je pokazao na toj prvoj utrci nakon teške nesreće nezapamčenu formu, ne samo na utrci nego i na treninzima, jer je Sepang bila nova staza u kalendaru i ostavljao je konkurenciju na 1 sekundu zaostatka. Michael je ponovo bio onaj stari. Na posljednjoj utrci na VN Japana u Suzuki također osvaja drugo mjesto iza Häkkinena s rezervnom vožnjom jer je bio u poziciji, da pomogne Irvineu da osvoji naslov. Kasnije je izjavio, da je Mika Häkkinen protivnik kojeg najviše respektira od svih protivnika dosad. Sezonu je završio na 5 mjestu s 44 bodova.
2000. g. Michael konačno osvaja svoj treći naslov prvaka nakon velike borbe s Hakkinenom. Pobijedio je zaredom u prve tri utrke, fenomenalno strartavši u sezonu. Sredinom sezone bilježi tri odustajanja zaredom (dva već na samom startu u prvim zavojima) koja su Hakkinenu vratila zaostatak za Michaelom, te je još naknadno pobjedio na dvije utrke, što je smanjilo Michaelovu prednost na minimum. Sezonu završava u stilu pobjedivši na svim preostalim utrkama do kraja sezone i osvaja naslov na predzadnjoj utrci u Suzuki. Na VN Italije izjednačio je broj pobjeda sa Sennom i na novinarsko pitanje u vezi tog velikog postignuća pada u kolaps i rasplače se na novinarskoj konferenciji uživo u TV prijenosu.
Ukupno je pobjedio 9 puta i osvojio rekordnih 108 bodova.
2001. Michael osvaja i četvrti naslov prvaka i ponavlja rekord od 9 pobjeda u sezoni. Sezonu obilježava sjajnim bratskim dvobojima s bratom Ralfom kada ga čak mlađi brat uspijeva i pobjediti na VN Kanade, a ističe se i pobjeda na VN Belgije na kojoj Michael ruši rekord Alaina Prosta u broju pobjeda u karijeri (52 pobjede). Naslov osvaja 4 utrke prije kraja sezone, a sezonu završava sa 123 boda, čak 58 više od drugoplasiranog Coultharda.
2002. g. je bila sezona pune dominacije i pobjede Ferrarija na 15 od 17 utrka, a Michael je postavio novi rekord u broju pobjeda u sezoni i on sad iznosi 11 pobjeda. Predominanta sezona u kojoj se Michael samo prošetao do 5 naslova prvaka i izjednačuje se sa Juanom Manuelom Fangiom. U sezoni se ističe i jedna pomalo čudna pobjeda na VN Austrije kada Michael kao pobjednik biva izviždan od publike jer ga je na samom cilju propustio timski kolega Barrichello. Cijela situacija bila je izrežirana od vođe Ferrarija Jeana Todta. Sezonu završava s rekordnih 144 boda, 60 bodova više od momčadskog kolege Barrichella. S Barrichellom osvaja čak 9 dvostrukih pobjeda za Ferrari u 17 odvoženih utrka.
2003. god. Michael ruši jedan od najvažnijih rekorda uopće u F1 ikada postignutih, a to su naslovi svjetskoga prvaka. Te godine postaje šesti put svjetski prvak, a rekord je do tada držao Juan Manuel Fangio s 5 osvojenih prvenstava. Te godine najveći rivali su mu bili vozači Williamsa BMW-a (uključujući brata Ralfa) i McLaren Mercedesa. Sezona je bila jedna od najnepredvidljivih u posljednjih nekoliko godina i odluka o prvaku je pala na zadnjoj utrci u Suzuki, kada je Kimi Raikkonen imao minimalne šanse da osvoji prvenstvo. Utrku prije na utrci za VN SAD-a u Indianapolisu veliku šansu je imao i Juan Pablo Montoya.
Od početka sezone Michael i Ferrari mučili su se sa mnogim problemima, tako da prvi dio sezone ćpobjedama i pobjeđuje tri utrke zaredom. Sredinom sezone se totalno izgubio i upao je u sjenu mlađeg brata koji je u tom djelu sezone bio bolji Schumacher. U sezoni, koja je bila pravi metež za sve vraća sve sa pobjedama u Ferrarijevom dvorištu i na prekooceanskoj turneji u Americi kada njegovi ključni suparnici posustaju u utrci. Na zadnjoj utrci za VN Japana bio mu je potreban samo 1 bod. da osvoji naslov što se točno tako i dogodilo, jer je utrku završio tek kao osmi sa puno sudara i nepredvidivih izljetanja (uključujući i borbe sa Ralfom). Sezonu je završio s 93 osvojena boda.
2004. je bila prava rekordma sezona Michaela Schumachera. Pobijedio je u prvih 13 utrka čak 12 puta što u povijesti natjecanja Formule 1 nikada nije bilo ubilježeno. Prošetao je do svog rekordnog 7 (kasnije će pokazati, da je to bio posljednji naslov) naslova svjetskoga prvaka i jednostavno je bio u svom elementu, na drugom planetu. Kroz sezonu je imao dva incidenta sa Juanom Pablom Montoyom na VN San Marina kada je skoro izbacio Kolumbijca iz utrke, koji ga je kasnije optužio da je glup ili slijep ako nije vidio njegov bolid kako ga pokušava preteći. Radilo se samo o laganom dodiru koji je pomalo bio dvojben jer je izgledalo da je Michael doista namjerno pokušao izbaciti Montoyu sa staze. A drugi se zbio u tunelu Monaka kada se Montoya prilikom faze safety-cara zalijeće u Michaela. Michael je zagrijavao kočnice i gume te naglo usporio na što je Montoya prekasno reagirao i zaletio se u njega. To je ujedno bilo i jedino odustajanje Michaela te sezone. Ukupno je pobjedio u 18 utrka čak 13 puta te je postavio i taj novi rekord. Sezonu je završio s 148 osvojenih bodova.
Sezona 2005. za Michaela je bila jedna od najtežih sezona u karijeri, jer je sa vrlo moćnim bolidom, koji svih proteklih godina bio nepobjediv te sezone je upao u totalni prosjek, a jednu jedinu pobjedu te sezone ostvario je na VN SAD-a u utrci šest bolida, koji su bili na Bridgestonovim gumama, jer su se svi koji su bili na Michelin gumama povukli s utrke radi sigurnosnih razloga. Te sezone su se promjenila pravila s gumama, koje se više nisu mijenjale tokom utrke, nego je jedan set guma morao izdržati čitavu utrku. To je bio glavni razlog slabe Ferrarijeve forme te sezone radi Bridgestone guma, i Michael je bio totalno nemoćan da išta promjeni. Od pravih utrka bilježi se sjajna borba s Alonsom na VN San Marina, kad ga je Michael stiskao zadnjih 12 krugova u borbi za prvo mjesto, ali na kraju ipak nije uspio. Odustao je šest puta u 19 utrka i osvojio 62 boda što je bilo dovoljno za njega mizerno tek treće mjesto u poretku.
2006. je bila posljednja Michaelova sezona u Formuli 1. Nakon tri utrke osvojio je 11 bodova i bio već 17 bodova u zaostatku za Fernandom Alonsom aktualnim svjetskim prvakom. Pobjeđuje u naredne dvije utrke nakon 18 mjeseci suše nebrojeći pobjedu na VN SAD-a, kada su se sve momčadi na Michelinu povukle sa utrke. Nakon VN Kanade zaostatak za Alonsom je dostigao vrhunac i iznosio je 25 bodova. U sljedeće tri utrke Michael se vraća i smanjuje na prihvatljivijih 11 bodova. U nastavku sezone pobjeđuje na VN Italije i VN Kine kada se po prvi put u sezoni izjednačava s Alonsom. Ostvaruje jedan od največih preobrata u sezoni u povijesti Formule 1. Sve se poklapalo savršeno u završnici sezone, da Michael osvoji rekordni 8 naslov svjetskoga prvaka, ali kvar na motoru na VN Japana upropaštava sve. Bio je to kvar kakav se nije dogodio još od VN Francuske 2000. i za Michaela je sezona bila izgubljena. Alonsu je u završnici trebao samo bod da potvrdi svoj drugi naslov, što se na kraju i dogodilo. Michael je svoju posljednju utrku završio kao 4 s mnogo problema uoči same utrke, koje su se događale i tokom utrke, od problema pumpe za gorivo do ispuštanja gume prilikom dodira sa Fisichellom. Usprkos svim problemima, koje su se događali na toj utrci po Michaelu, utrka je otišla u povijest kao njegova zadnja utrka u Formuli 1 i kao jedna koju je odvezao na jedan od najveličanstvenijih načina koji je to mogao odvesti u svom pravom Schumacherovskom stilu kada je sve ostale vozača učinio prosječnima bez obzira na konačan ishod rezultata, koji je ostvario na toj utrci.
Dok su se još prskali šampanjcem na pobjedničkom podiju i dobivali pobjedničke pokale, pobjednički trojac tog vikenda Michael Schumacher, Kimi Raikkonen i Robert Kubica, Ferrari je počeo lansirati vijesti novinskim agencijama da se Schumacher krajem godine povlači iz Formule 1. Nekoliko minuta kasnije uživo pred milijunima gledatelja na novinarskoj konferenciji nakon utrke Michael konačno sam objavljuje vijest, koja se mjesecima vukla kao jedna od mogućnosti i epilog je dostigao kraj. Michael objavljuje kraj trkaće karijere na kraju sezone i zahvaljuje se cijeloj obitelji, osobito ocu, koji ga je okrenuo da krene tim putem. Spomenuo je svoju cijelu 30-godišnju trkaću karijeru i sve što su mu utrke donijele kroz to razdoblje.
Michael Schumacher vratio se je aktivnom utrkivanju u F1 2010. godine, vozeči za momčad Mercedes GP. Sezonu završava na 9. mjestu ukupnog poredka vozača, što mu je najlošji rezultat u karijeri F1 vozača.
U sezoni 2011. također nastupa za momčad Mercedes GP-a, te najavljuje borbu za podije i pobjede u nadolazećoj sezoni. Prva utrka sezone na GP Australije nije davala u tom pravcu.
Schumacher je 29. prosinca 2013. teško ozlijeđen u nesreći dok se nalazio na skijanju sa svojim sinom u Méribelu u francuskim Alpima. U nesreći je glavom udario o stijenu pretrpjevši povrede glave. U trenutku nesreće Schumacher je skijao van označene staze. U roku od 15 minuta prebačen je u bolnicu u Moûtiersu, a zatim u Sveučičišni bolnički centar u Grenobleu kao veću bolnicu koja je specijalizirana za liječenje povreda mozga.[2][3] Kasnije je objavljeno da je Schumacher u kritičnom stanju i da se nalazi u umjetno izazvanoj komi zbog toga što je pretrpio traumatsku povredu mozga. Istodobno je objavljeno i da je podvrgnut hitnoj neurohirurškoj operaciji kako bi se smanjio pritisak na mozak, s obzirom na to da je snimak pokazao da je došlo do cerebralne kontuzije.[4]
Liječnici su na tiskovnoj konferenciji rekli da bi Schumacher vjerojatno bio umro da nije nosio zaštitnu kacigu. Postoperativni snimak pokazao je i "difuzne hemoragijske ozljede" na obe strane mozga, no liječnici nisu htjeli davati nikakve prognoze.[4][5] Na čelu Schumacherovog liječničkog tima nalazi se Gérard Saillant, koji je stručnjak za ozljede mozga i kičme, ali i Schumacherov osobni prijatelj.[2] Saillant je liječio Schumachera i kad je ovaj pretrpio prijelom noge tijekom utrke za Veliku nagradu Britanije 1999. godine.[3]
| Godina | Kategorija | Momčad | Utrke | Pole Positions | Pobjede | Bodovi | Poredak |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1988. | European Formula Ford 1600 | Eufra Racing | 4 | 1 | 2 | 50 | 2. |
| German Formula Ford 1600 | Eufra Racing | 6 | 1 | 3 | 124 | 6. | |
| Formula König | Hoecker Sportwagenservice | 10 | 1 | 9 | 192 | 1. | |
| 1989. | German Formula Three | WTS Racing | 12 | 2 | 2 | 163 | 3. |
| European Formula Three Cup | WTS Racing | 1 | 0 | 0 | N/A | NC | |
| Macau Grand Prix | WTS Racing | 1 | 0 | 0 | N/A | NC | |
| 1990. | World Sportscar Championship | Team Sauber Mercedes | 3 | 0 | 1 | 21 | =5. |
| German Formula Three | WTS Racing | 11 | 6 | 5 | 148 | 1. | |
| European Formula Three Cup | WTS Racing | 1 | 1 | 0 | N/A | NC | |
| Macau Grand Prix | WTS Racing | 1 | 0 | 1 | N/A | 1. | |
| 1991. | Formula 1 | Team 7UP Jordan | 1 | 0 | 0 | 0 | 14. |
| Camel Benetton Ford | 5 | 0 | 0 | 4 | |||
| World Sportscar Championship | Team Sauber Mercedes | 8 | 0 | 1 | 43 | =9. | |
| Deutsche Tourenwagen Meisterschaft | Zakspeed Mercedes | 4 | 0 | 0 | 0 | NC | |
| Japanese Formula 3000 | Team Le Mans | 1 | 0 | 0 | 6 | 12. | |
| 1992. | Formula 1 | Camel Benetton Ford | 16 | 0 | 1 | 53 | 3. |
| 1993. | Formula 1 | Camel Benetton Ford | 16 | 0 | 1 | 52 | 4. |
| 1994. | Formula 1 | Mild Seven Benetton Ford | 14 | 6 | 8 | 92 | 1. |
| 1995. | Formula 1 | Mild Seven Benetton Renault | 17 | 4 | 9 | 102 | 1. |
| 1996. | Formula 1 | Scuderia Ferrari | 16 | 4 | 3 | 59 | 3. |
| 1997. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 17 | 3 | 5 | 78 | DSQ* |
| 1998. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 16 | 3 | 6 | 86 | 2. |
| 1999. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 10 | 3 | 2 | 44 | 5. |
| 2000. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 17 | 9 | 9 | 108 | 1. |
| 2001. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 17 | 11 | 9 | 123 | 1. |
| 2002. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 17 | 7 | 11 | 144 | 1. |
| 2003. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 16 | 5 | 6 | 93 | 1. |
| 2004. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 18 | 8 | 13 | 148 | 1. |
| 2005. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 19 | 1 | 1 | 62 | 3. |
| 2006. | Formula 1 | Scuderia Ferrari Marlboro | 18 | 4 | 7 | 121 | 2. |
| U sezonama 2007., 2008. i 2009. g. Schumacher se nije natjecao u Formuli 1. | |||||||
| 2010. | Formula 1 | Mercedes GP Petronas F1 Team | 19 | - | - | 72 | 9. |
| 2011. | Formula 1 | Mercedes GP Petronas F1 Team | 7 | - | - | 26 | 9. |
(key) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)
| Godina | Momčad | Šasija | Motor | Gume | 1. | 2. | 3. | 4. | 5. | 6. | 7. | 8. | 9. | 10. | 11. | 12. | 13. | 14. | 15. | 16. | 17. | 18. | 19. | Bodovi | Poredak |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1991. | Team 7UP Jordan | Jordan 191 | Ford Cosworth HBB 4 3.5 V8 | G | SAD - |
BRA - |
SMR - |
MON - |
KAN - |
MEX - |
FRA - |
VBR - |
NJE - |
MAĐ - |
BEL Ret |
4 | 12. | ||||||||
| Camel Benetton Ford | Benetton B191 | Ford Cosworth HBA 5 3.5 V8 | P | ITA 5 |
POR 6 |
ŠPA 6 |
JAP Ret |
AUS Ret |
|||||||||||||||||
| 1992. | Camel Benetton Ford | Benetton B191B | Ford Cosworth HBA 7 3.5 V8 | G | JAR 4 |
MEX 3 |
BRA 3 |
53 | 3. | ||||||||||||||||
| Benetton B192 | ŠPA 2 |
SMR Ret |
MON 4 |
KAN 2 |
FRA Ret |
VBR 4 |
NJE 3 |
MAĐ Ret |
BEL 1 |
ITA 3 |
POR 7 |
JAP Ret |
AUS 2 |
||||||||||||
| 1993. | Camel Benetton Ford | Benetton B193 | Ford Cosworth HBA 8 3.5 V8 | G | JAR Ret |
BRA 3 |
52 | 4. | |||||||||||||||||
| Benetton B193B | EUR Ret |
SMR 2 |
ŠPA 3 |
MON Ret |
KAN 2 |
FRA 3 |
VBR 2 |
NJE 2 |
MAĐ Ret |
BEL 2 |
ITA Ret |
POR 1 |
JAP Ret |
AUS Ret |
|||||||||||
| 1994. | Mild Seven Benetton Ford | Benetton B194 | Ford Cosworth Zetec-R ECA 3.5 V8 | G | BRA 1 |
PAC 1 |
SMR 1 |
MON 1 |
ŠPA 2 |
KAN 1 |
FRA 1 |
VBR DSQ |
NJE Ret |
MAĐ 1 |
BEL DSQ |
ITA |
POR |
EUR 1 |
JAP 2 |
AUS Ret |
92 | 1. | |||
| 1995. | Mild Seven Benetton Renault | Benetton B195 | Renault RS7 3.0 V10 | G | BRA 1 |
ARG 3 |
SMR Ret |
ŠPA 1 |
MON 1 |
KAN 5 |
FRA 1 |
VBR Ret |
NJE 1 |
MAĐ Ret |
BEL 1 |
ITA Ret |
POR 2 |
EUR 1 |
PAC 1 |
JAP 1 |
AUS Ret |
102 | 1. | ||
| 1996. | Scuderia Ferrari | Ferrari F310 | Ferrari Type 046 3.0 V10 | G | AUS Ret |
BRA 3 |
ARG Ret |
EUR 2 |
SMR 2 |
MON Ret |
ŠPA 1 |
KAN Ret |
FRA DNS |
VBR Ret |
NJE 4 |
MAĐ 9 |
BEL 1 |
ITA 1 |
POR 3 |
JAP 2 |
59 | 3. | |||
| 1997. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F310B | Ferrari Type 046/1B 3.0 V10 | G | AUS 2 |
BRA 5 |
ARG Ret |
SMR 2 |
MON 1 |
ŠPA 4 |
KAN 1 |
FRA 1 |
VBR Ret |
NJE 2 |
MAĐ 4 |
BEL 1 |
ITA 6 |
AUT 6 |
LUX Ret |
JAP 1 |
EUR Ret |
78* | DSQ | ||
| 1998. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F300 | Ferrari Type 047 3.0 V10 | G | AUS Ret |
BRA 3 |
ARG 1 |
SMR 2 |
ŠPA 3 |
MON 10 |
KAN 1 |
FRA 1 |
VBR 1 |
AUT 3 |
NJE 5 |
MAĐ 1 |
BEL Ret |
ITA 1 |
LUX 2 |
JAP Ret |
86 | 2. | |||
| 1999. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F399 | Ferrari Type 048 3.0 V10 | B | AUS 8 |
BRA 2 |
SMR 1 |
MON 1 |
ŠPA 3 |
KAN Ret |
FRA 5 |
VBR DNS |
AUT INJ |
NJE INJ |
MAĐ INJ |
BEL INJ |
ITA INJ |
EUR INJ |
MAL 2 |
JAP 2 |
44 | 5. | |||
| 2000. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F1-2000 | Ferrari Type 049 3.0 V10 | B | AUS 1 |
BRA 1 |
SMR 1 |
VBR 3 |
ŠPA 5 |
EUR 1 |
MON Ret |
KAN 1 |
FRA Ret |
AUT Ret |
NJE Ret |
MAĐ 2 |
BEL 2 |
ITA 1 |
SAD 1 |
JAP 1 |
MAL 1 |
108 | 1. | ||
| 2001. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F2001 | Ferrari Type 050 3.0 V10 | B | AUS 1 |
MAL 1 |
BRA 2 |
SMR Ret |
ŠPA 1 |
AUT 2 |
MON 1 |
KAN 2 |
EUR 1 |
FRA 1 |
VBR 2 |
NJE Ret |
MAĐ 1 |
BEL 1 |
ITA 4 |
SAD 2 |
JAP 1 |
123 | 1. | ||
| 2002. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F2001 | Ferrari Type 050 3.0 V10 | B | AUS 1 |
MAL 3 |
144 | 1. | |||||||||||||||||
| Ferrari F2002 | Ferrari Type 051 3.0 V10 | BRA 1 |
SMR 1 |
ŠPA 1 |
AUT 1 |
MON 2 |
KAN 1 |
EUR 2 |
VBR 1 |
FRA 1 |
NJE 1 |
MAĐ 2 |
BEL 1 |
ITA 2 |
SAD 2 |
JAP 1 |
|||||||||
| 2003. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F2002 | Ferrari Type 051B 3.0 V10 | B | AUS 4 |
MAL 6 |
BRA Ret |
SMR 1 |
93 | 1. | |||||||||||||||
| Ferrari F2003-GA | Ferrari Type 052 3.0 V10 | ŠPA 1 |
AUT 1 |
MON 3 |
KAN 1 |
EUR 5 |
FRA 3 |
VBR 4 |
NJE 7 |
MAĐ 8 |
ITA 1 |
SAD 1 |
JAP 8 |
||||||||||||
| 2004. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F2004 | Ferrari Type 053 3.0 V10 | B | AUS 1 |
MAL 1 |
BHR 1 |
SMR 1 |
ŠPA 1 |
MON Ret |
EUR 1 |
KAN 1 |
SAD 1 |
FRA 1 |
VBR 1 |
NJE 1 |
MAĐ 1 |
BEL 2 |
ITA 2 |
KIN 12 |
JAP 1 |
BRA 7 |
148 | 1. | |
| 2005. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari F2004M | Ferrari Type 054 3.0 V10 | B | AUS Ret |
MAL 7 |
62 | 3. | |||||||||||||||||
| Ferrari F2005 | Ferrari Type 055 3.0 V10 | BHR Ret |
SMR 2 |
ŠPA Ret |
MON 7 |
EUR 5 |
KAN 2 |
SAD 1 |
FRA 3 |
VBR 6 |
NJE 5 |
MAĐ 2 |
TUR Ret |
ITA 10 |
BEL Ret |
BRA 4 |
JAP 7 |
KIN Ret | |||||||
| 2006. | Scuderia Ferrari Marlboro | Ferrari 248 F1 | Ferrari Type 056 2.4 V8 | B | BHR 2 |
MAL 6 |
AUS Ret |
SMR 1 |
EUR 1 |
ŠPA 2 |
MON 5 |
VBR 2 |
KAN 2 |
SAD 1 |
FRA 1 |
NJE 1 |
MAĐ 8 |
TUR 3 |
ITA 1 |
KIN 1 |
JAP Ret |
BRA 4 |
121 | 2. | |
| U sezonama 2007., 2008. i 2009. god. Schumacher se nije natjecao u Formuli 1. | |||||||||||||||||||||||||
| 2010. | Mercedes GP Petronas F1 Team | Mercedes MGP W01 | Mercedes-Benz FO 108X 2.4 V8 | B | BHR 6 |
AUS 10 |
MAL Ret |
KIN 10 |
ŠPA 4 |
MON 12 |
TUR 4 |
KAN 11 |
EUR 15 |
VBR 9 |
NJE 9 |
MAĐ 11 |
BEL 7 |
ITA 9 |
SIN 13 |
JAP 6 |
KOR 4 |
BRA 7 |
ABU Ret |
72 | 9. |
| 2011. | Mercedes GP Petronas F1 Team | Mercedes MGP W02 | Mercedes-Benz FO 108Y 2.4 V8 | P | AUS Ret |
MAL 9 |
KIN 8 |
TUR 12 |
ŠPA 6 |
MON Ret |
KAN 4 |
EUR |
VBR |
NJE |
MAĐ |
BEL |
ITA |
SIN |
JAP |
KOR |
IND |
ABU |
BRA |
26 | 9. |
* 1997. diskvalificiran iz vozačkog poretka radi opasne vožnje na VN Europe i sudara sa Jacquesom Villeneuveom. Bodovi koje je osvojio tokom sezone bili su dovoljni za drugo mjesto u poretku.[6]
Svi Schumacherovi rekordi do kraja 2006. g.:
| Rekord | Broj | |
|---|---|---|
| 1 | Naslovi prvaka | 7 |
| 2 | Uzastopni naslovi | 5 |
| 3 | Pobjede u utrkama | 91 |
| 4 | Uzastopne pobjede* | 7 (2004., Europa - Mađarska) |
| 5 | Pobjede s jednom momčadi | 72 (Ferrari) |
| 6 | Pobjede na istoj VN | 8 (Francuska) |
| 7 | Pobjede na različitim VN | 20 |
| 8 | Najduže vrijeme od prve do posljednje pobjede | 14 godina, 1 mjesec i 2 dana |
| 9 | Druga mjesta | 43 |
| 10 | Pobjednička postolja (Top 3) | 154 |
| 11 | Uzastopne utrke na pobjedničkom postolju | 19 (SAD 2001. - Japan 2002.) |
| 12 | Utrke završene u bodovima | 190 |
| 13 | Krugovi u vodstvu | 4741 (22,155 km)[7] |
| 14 | Prve startne pozicije | 68 |
| 15 | Startovi iz prvog reda | 115 |
| 16 | Najbrži krugovi | 76 |
| 17 | Dvostruke pobjede (prvo startno mjesto i pobjeda u utrci) | 40 |
| 18 | Savršen rezultat (prvo startno mjesto, najbrži krug i pobjeda u utrci) | 22 |
| 19 | Prvenstveni bodovi | 1,369 |
| 20 | Završene utrke uzastopno | 24 (Mađarska 2001. - Malezija 2003.) |
| 21 | Bodovi u sezoni za viceprvaka | 121 (od 180) |
| 22 | Pobjede u sezoni za viceprvaka* | 7 |
| 23 | Utrke za istog graditelja bolida i motora | 180 (Ferrari)[8] |
| 24 | Pobjede u Indianapolisu (bilo koja klasa utrka) | 5 |
| 25 | Pobjede u Monzi (bilo koja klasa utrka) | 5 |
| 26 | Pobjede u jednoj sezoni | 13 (2004.) |
| 27 | Najbrži krugovi u jednoj sezoni* | 10 (2004.) |
| 28 | Bodovi postignuti u jednoj sezoni | 148 (2004.) |
| 29 | Pobjednička postolja u jednoj sezoni | 17 (2002.) |
| 30 | Najveći broj preostalih utrka u prvenstvu nakon osvojenog naslova | 6 (2002.) |
| 31 | Uzastopne godine s pobjedom | 15 |
* Rekord dijeljen s drugim vozačem
- ↑ „Michael cancels F1-Comeback (en)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-07. Pristupljeno 2011-06-22.
- ↑ 2,0 2,1 „F1 champion Michael Schumacher 'critical' after ski fall”. BBC News. 29 December 2013. Pristupljeno 29 December 2013.
- ↑ 3,0 3,1 Noble, Jonathan (29 December 2013). „Michael Schumacher in critical condition after skiing accident”. Autosport (Haymarket Publishing). Pristupljeno 29 December 2013.
- ↑ 4,0 4,1 Noble, Jonathan (30 December 2013). „Doctors say Michael Schumacher's condition 'extremely serious'”. Autosport (Haymarket Publishing). Pristupljeno 30 December 2013.
- ↑ Noble, Jonathan (30 December 2013). „Helmet helped protect Michael Schumacher in skiing accident”. Autosport (Haymarket Publishing). Pristupljeno 30 December 2013.
- ↑ „FIA World Motor Sport Council - 11 November 1997”. FIA. 11. 11. 1997.. Arhivirano iz originala na datum 2005-03-02. Pristupljeno 29. 10. 2006.
- ↑ „Michael Schumacher”. The Formula One Database. www.f1db.com. 2006. Pristupljeno 25. 10. 2006.
- ↑ „F1 2006 review: Michael Schumacher's stats”. F1Fanatic. 09. 11. 2006.. Pristupljeno 10. 11. 2006.
