Emerson Fittipaldi
| Emerson Fittipaldi | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||
| Rođenje | 12. prosinca 1946. São Paulo, Brazil
| ||||||||
| Karijera u Formuli 1 | |||||||||
| Država |  Brazil
| ||||||||
| Trajanje | 1970. – 1980. | ||||||||
| Prva utrka | Velika nagrada Britanije (1970.) | ||||||||
| Prva pobjeda | Velika nagrada Sjedinjenih Država (1970.) | ||||||||
| Zadnja pobjeda | Velika nagrada Britanije (1975.) | ||||||||
| Zadnja utrka | Velika nagrada Sjedinjenih Država (1980.) | ||||||||
| Momčadi | |||||||||
| 1970–1973 Lotus • 1974–1975 McLaren • 1976–1980 Copersucar/Fittipaldi | |||||||||
| Statistika | |||||||||
| |||||||||
| Najbolji plasman | Prvak (1972., 1974.) | ||||||||
| Podiji | 35 | ||||||||
| Bodovi u karijeri | 281 | ||||||||
Emerson Fittipaldi (São Paulo, 12. prosinca 1946.) je umirovljeni brazilski vozač koji je bio dvostruki svjetski prvak u Formuli 1 i Indianapolis 500 utrkama te svjetski prvak u CART utrkama. Fittipaldi se danas smatra jednim od najboljih vozača u historiji.
Emerson Fittipaldi je rođen 12. decembra 1946. godine u brazilskom gradu São Paulu kao najmlađi sin istaknutog brazilskog automobilskog novinara i radio komentatora Wilsona Fittipaldija i njegova supruga Józefe "Juzy" Wojciechowske, imigrantkinje iz Sankt Peterburga (Rusija). Njegov djed po majci, Ivan Wojciechowski je bio oficir ruske carske vojske.[1][2] Ime je dobio po američkom autoru i filozofu, Ralphu Waldo Emersonu. Emerson Fittipaldi je mlađi brat bivšeg vozača Formule 1 i vlasnika tima Wilsona Fittipaldija. U periodu između 1970. i 1982. godine bio je oženjen sa Marijom Helenom. Iz tog braka ima 3 djece : Julianu, Jaysona i Tatianu. Ponovo se oženio Teresom, sredinom 1980-ih. Sa Teresom ima kćerku Joanu i sina Lucu. Također ima još jednog sina, Emersona, rođenog 2007. godine i kćerku Vittoriju, rođenu 2012. godine, s ekonomisticom Rossanom Fanucchi, s kojom se oženio 2012. godine u Sao Paulu, nakon partnerstva od 11 godina.[3] U mladosti u Brazilu, Emerson je bio poznat po nadimku Rato (miš), što je u suprotnosti sa nadimkom njegovog brata Tigrão - veliki tiger. Do kraja svoje karijere bio je najčešće poznat kao Emmo u SAD-u i Velikoj Britaniji. U septembru 1997. godine, dok se oporavlja od povrede zadobijene u sudaru na Michigan International Speedwayu godinu dana ranije, doživio je nesreću prilikom pada aviona. Naime, pilotirao je svojim vlastitim avionom iznad farme narandži u blizini São Paula kada je izgubio kontrolu i zabio se avionom u tlo pri čemu je zadobio povredu leđa.
Kada je imao 14 godina, Fittipaldi je započeo sa utrkama motocikala, a u dobi od 16 godina učestvovao je i u utrkama katamarana. Za vrijeme jedne utrke katamaranom, njegov brat je doživio nesreću nakon čega su odlučili da se ne bave tim sportom te je Emerson prešao na takmičenje u kartingu.[4]
U sezoni 1970., Fittipaldi je nastupio u Formuli 2 za ekipu Lotusa. U šest utrka u kojima je osvajao bodove u 4 navrata se popeo na podij. Sa završenih 8 utrka, sezonu je završio kao 3. iza Claya Regazzonija i Dereka Bella. Iako je ovaj rezultat bio impresivan za pridošlicu u takmičenju, ipak je zanimanje javnosti bilo usmjereno na njegove aktivostima u Formuli 1.
Na osnovu uspjeha Cosworth DFV-a i Lotusa 49/49B u sezoni 1968., tim Lotusa je uživao ugled kao jedne od najboljih F1 ekipa s prilivom sponzorskog novca.
Svoj prvi nastup u Formuli 1 Fittipaldi je ostvario u 7. utrci sezone 1970. i to u utrci voženoj za VN Velike Britanije. Tim Lotusa se drastično mijenja kada je Jochen Rindt poginuo na VN Italije, na stazi u Monzi u septembru 1970. godine čime postaje prvi vozač koji osvaja prvenstvo Formule 1 posthumno. Osim toga, John Miles napušta ekipu te je zbog tih promjena u ekipia Fittipaldi unaprijeđen u prvog vozača ekipe. Na svom 5. nastupu u ovom takmičenju, na Velikoj nagradi SAD-a, Fittipaldi se pokazao na visini zadatka pri čemu osvaja svoju prvu pobjedu i prvu pobjedu Lotusa nakon Rindta. Sezonu završava kao 10. sa ukupno osvojenih 12 bodova.
U svojoj prvoj kompletnoj sezoni za Lotus (sezona 1971.), Fittipaldi završava kao 6. u konačnom poretku sa 16 osvojenih bodova, sa tri podija ali bez ijedne pobjede.
Lotus nastavlja sa poboljšanjem svoga bolida tako da u sezoni 1972., Fittipaldi sa Lotusom 72D, koji je nedvojbeno ponio titulu najboljeg dizajna bolida Formule 1 svih vremena, ostvaruje dominaciju pri čemu osvaja 5 od 11 utrka. Lagano osvaja prvenstvo F1 sa 16 bodova ispred dotadašnjeg prvaka Jackieja Stewarta. Sa 25 godina života postaje najmlađi prvak u historiji F1. Sve je ukazivalo da bi isti uspjeh mogao ponoviti i u narednoj takmičarskoj sezoni. Ali nakon tri pobjede u prve 4 utrke, novi bolid Lotus 72E, kojeg koristi nakon treće utrke sezone, ne pruža vrhunske performanse te ostvaruje lošije rezultate u drugom dijelu prvenstva. To rezultirala obrnutim poretkom prva dva mjesta na kraju prvenstva što znači da Jackie Stewart vraća titulu u svoje ruke. Fittipaldi završava kao drugi sa osvojenih 55 bodova, sa tri pobjede iz prvog dijela sezone i 4 odustajanja u posljednjih 8 utrka.
Nakon što je napustio ekipu Lotusa, Fittipaldi potpisaje ugovor s obećavajućom McLarenom. U sezoni 1974. vozi učinkoviti bolid McLaren M23, ostvaruje 3 pobjede te još 4 podija. U tijesnoj utrci za prvaka pobjeđuje ispred Claya Regazzonija skupivši 55 bodova što je bilo dovoljno za njegovu drugu titulu u Formuli 1. Slijedeće sezone pobjeđuje na dvije utrke (na otvaranju sezone, za Velika nagrade Argentine i poslije na utrci za VN Velike Britanije) i sa skupljenih 45 bodova osvaja 2 mjesto u poretku vozača, iza nadolazećeg asa Niki Laude. Međutim, na vrhuncu svoje karijere u F1, Fittipaldi šokira sve napuštanjem ekipe McLaren i prelaskom u tim svog starijeg brata Wilsona Fittipaldija. U slijedećih 5 godina, do kraja svoje aktivne karijere u F1, ostaje u timu Copersucar-Fittipaldi. U tih 5 godine ne ostvaruje nikakve značajnije rezultate jer ne uspijeva ostvariti ni jednu pobjedu a najbliži tome je bio na domaćem terenu kada je 1978. godine na VN Brazila osvojio 2. mjesto. Sa još jednim 3. mjestom u zadnoj sezoni (sezona 1980.) na Velikoj nagradi SAD upisuje tek drugi i ujedno i posljedni podij u takmičenju Formule 1.
Na kraju sezone 1980., Emerson Fittipaldi se odlučije na povlačenje iz ovog takmičenja jer po vlastitom priznanju sa dvije posljednje sezone u Formuli 1 je bio jako nezadovoljan: "Bio sam previše uključen u probleme pokušavajući stvoriti timski rad te sam zanemario svoj brak i svoj lični život",[5] iako je u to vrijeme smrt mnogih svojih kolega naveo kao razlog povlačenja iz takmičenja.[6] Bio je tek 33. vozač ali u takmičenju Formule 1 ostao 10 godina. Ne uspijeva završiti sedam od posljednjih deset utrka te zadnje sezone pri čemu ga je u nekoliko puta nadmašio njegov timski kolega, Finac Keke Rosberg, koji će poslije i sam postati prvak Formule 1. Poslije karijere, zajedno sa svojim bratom je upravljao timom[7] ali je tim nakon 2 godine zbog minimalnog interesovanja sponzora otišao u stečaj.
- ↑ История Эмерсона Фиттипальди, рассказанная им самим
- ↑ Ludvigsen (2002) p.26 Fittipaldi's paternal grandfather was Italian, and his maternal grandmother was Russian.
- ↑ Emerson Fittipaldi oficializa união com Rossana Fanucchi em São Paulo Rede Globo
- ↑ http://www.thetimes.co.uk/tto/news/
- ↑ Ludvigsen, Karl (2002) 'Emerson Fittipaldi' p.136 Haynes Group. ISBN 1-85960-837-X
- ↑ Fittipaldi to Retire (December 12, 1980) The Times page 20
- ↑ http://8w.forix.com/efittipaldi.html