Henotikon

Henotikon (doslovno: "Akt o jedinstvu") je ukaz koga je godine 482. donio istočnorimski (bizantski) car Zenon u nastojanju da pomiri svoje podanike, odnosno uspostavi jedinstvo kršćanske Crkve u kojoj je sve više rastao raskol između "pravovjerne" (nikejsko-halkedonske) i mijafizitske struje. Zenonovi motivi su prije svega bili političke naravi, odnosno Henotikonom je nastojao osigurati podršku vjernika i svećenstva u Egiptu, Palestini i Siriji koje je sve otvorenije prkosilo odlukama Halkedonskog sabora 451. Neposredni povod je bila smrt Timotija III, halkedonskog patrijarha Aleksandrije koga je naslijedio mijafizit Petar Mongus. Nastojeći izbjeći daljne sukobe, Zenon se za pomoć obratio Akakiju, konstantinopolskom patrijarhu, koji je osmislio kristološku formulu koja je trebala zadovoljiti obje strane.

TekstHenotikona je uključivao:

• osude učenja Eutiha i Nestorija sa Halkedonskog sabora;
• eksplicitno prihvaćanje dvanaest anatema Kirila Aleksandrijskog; i
• izbjegavanje bilo kakve izjave o tome ima li Isus Krist jednu ili dvije prirode.

Zenonov pokušaj kompromisa je doživio neuspjeh, s obzirom da ga nije prihvatila nijedna strana u sporu, iako su kasnije na to prisiljeni mijafizitski patrijarsi Aleksandrije i Antiohije. Međutim, papa Feliks III, čije se sjedište nalazilo u Rimu, izvan tadašnje bizantske teritorije, a koga Zenon nije konzultirao za mišljenje, je osudio Henotikon i nakon dvije godine ekskomunicirao Akakija. Zenon i Akakije tu odluku nisu prihvatili te je tako nastala višedecenijska Akakijeva šizma, prvi veliki i dugotrajni raskol između zapadnog i istočnog kršćanstva.

Ona je okončana tek godine 519. kada je car Justin I konačno priznao Akakijevu ekskomunikaciju, odnosno time Henotikon stavio van snage.

• Catholic Encyclopedia: Henoticon
• Edward Walford, translator, The Ecclesiastical History of Evagrius: A History of the Church from AD 431 to AD 594, 1846. Reprinted 2008. Evolution Publishing, ISBN 978-1-889758-88-6 – contains a complete English translation of the Henotikon.