Licitar

Medenjački obrt u sjevernoj Hrvatskoj
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Hrvatska
Regija:	Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa:	2010.
Ugroženost:	–
Poveznica:	UNESCO:00356

Licitar je šareno ukrašeni kolač od slatkoga tijesta kakav se tradicionalno proizvodi u središnjem i nizinskome dijelu Hrvatske; također i obrtnik (medičar) koji ga proizvodi, a izrađuje i druge medenjake, napitke od meda (medica, gvirc), svijeće i zavjetne darove od očišćenoga i prerađenoga voska, te ih prodaje ponajprije na sajmovima i proštenjima. Nekoć se tijesto za licitare utiskivalo u ručno izrađene (drvene) kalupe, a danas se oblikuje u limenim kalupima pa se peče, boji voćnim bojama (crvena, žuta, zelena, bijela) i ukrašava šećernom smjesom, ogledalcima i drugim ukrasima. Licitar je najčešće u obliku srca, konja, ptice, gljive, vijenca i sl.

Dana 15. studenoga 2010. tradicija pravljenja licitara je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.^[1][2]

Tradicija izradbe licitara započela je već u srednjem vijeku, a u 16. i 17. stoljeću u mnogim su se europskim samostanima pripravljali kolači i medenjaci s pomoću bogato ukrašenih drvenih kalupa. U istočnoalpskome području, takva je izradba kolača ubrzo prerasla u obrt, koji se postupno proširio i na druga područja srednje Europe i u panonske krajeve Hrvatske. U 18. i 19. stoljeću, u gradovima Zagrebu, Karlovcu, Koprivnici, Samoboru, Varaždinu i drugdje, licitari su bili ugledni obrtnici, a njihovi proizvodi omiljeni među pripadnicima svih staleža.

Običaj darivanja licitara, kojim mladić djevojci iskazuje svoju privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj kulturi (balet Licitarsko srce K. Baranovića), jednako kao i ukrašavanje božićnog drvca sitnim licitarima. Zahvaljujući velikom umijeću te svojstvenom načinu oslikavanja koje su hrvatski obrtnici prenosili i razvijali s generacije na generaciju, licitar je danas postao jedan od nacionalnih simbola te predstavlja autohtoni hrvatskih tradicijski suvenir.

• 
  Licitarska srca
• 
  Licitari iz Samobora (Etnografski muzej u Zagrebu)
• 
  Hrvatski licitarski suveniri
• 
  Izložbeno-prodajni štand s licitarskim proizvodima na lokalnom proštenju Porcijunkulovo u Čakovcu

• Hrvatska kulturna baština
• Nematerijalna kulturna baština
• Nematerijalna svjetska baština
• Licitarsko srce (balet)

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Licitar

• Pravljenje licitara video na kultura.hr

v • u Svjetska baština u Hrvatskoj Kulturna baština (8) Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Dubrovnik (1979.) • Katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.) Prirodna baština (2) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) • Plitvička jezera (1979.) Nematerijalna svjetska baština (22) Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo (2011.) • Ojkanje (2010.) • Pljočkanje5) (2022.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2018.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Tradicija uzgoja lipicanaca8) (2022.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Transhumanca (2023.) 6) 1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske 2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske 3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] 4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 5) Zajednička svjetska baština Hrvatske, Italije, Cipra, Belgije i Francuske 6) Zajednička svjetska baština više zemalja 7) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske 8) Zajednička svjetska baština Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije Mađarske, Rumunjske, Slovenije i Slovačke