Fi

grčki alfabet
Αα	alfa	Νν	ni
Ββ	beta	Ξξ	ksi
Γγ	gama	Οο	omikron
Δδ	delta	Ππ	pi
Εε	epsilon	Ρρ	ro
Ζζ	zeta	Σσς	sigma
Ηη	eta	Ττ	tau
Θθ	theta	Υυ	ipsilon
Ιι	jota	Φφ	fi
Κκ	kapa	Χχ	hi
Λλ	lambda	Ψψ	psi
Μμ	mi	Ωω	omega
povijest
arhajske lokalne varijante
ligature (ϛ, ϗ, ȣ) dijakritički znakovi
znamenke ϛ (6) ϟ (90) ϡ (900)
u drugim jezicima
baktrijski koptski albanski
znanstveni simboli
Commons vidi • uredi

Fi (grčki srednji rod: Φι; veliko slovo Φ; malo slovo φ ili φ) 21. je slovo grčkog alfabeta i ima brojčanu vrijednost 500. U starogrčkom se izgovaralo /pʰ/, a u novogrčkom se izgovara /f/.

Na starogrčkom jeziku fi se nije izgovaralo poput hrvatskoga /f/, nego kao aspirirano [p^h].

Kod prijepisa s grčkoga pisma na latinicu riječi koje su sadržavale Φ zamjenjivale su ga slovima „p“ ili „ph“. Time se pokušavalo označiti zvuk kojega nema u latinskome jeziku ili pismu. Tek u prvim stoljećima poslije Krista nastala su prvi prijepisi koji su upotrebljavali latinično „f“, što indicira da je fi postao frikativom. U drugom stoljeću od „P(h)ilippusa“ je nastao „Filippus“.

Latinično F dolazi od grčkog slova Ϝ (digama), napušteno još u ranoj antici, koje se vjerojatno izvorno u grčkome izgovaralo [w] (slično kao u engleskom jeziku).

Nedovršeni članak Fi koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.