Filicudi
 Pogled na Filicudi s juga | |
  Filicudi | |
| Geografija | |
|---|---|
| Lokacija | Tirensko more |
| Koordinate | 38°34′17″N 14°33′45″E / 38.57139°N 14.56250°E |
| Arhipelag | Liparska ostrva |
| Površina | 9,49 km2 |
| Najviša tačka | Monte Fossa delle Felci (773 m) |
| Administracija | |
| Država | Italija |
| Demografija | |
| Stanovništvo | 235 (2001) |
| Gustoća naseljenosti | 25 po km2 |
Filicudi je jedno od sedam ostrva u Liparskom arhipelagu. Udaljeno je 56 km sjeveroistočno od Sicilije, a administrativno pripada općini Lipari.
Geografija
[uredi | uredi izvor]
Njegova ukupna površina iznosi 9,5 km2. Na ostrvu postoji nekoliko malih sela, među kojima su Pecorini Mare i Valdichiesa. Tlo je pogodno za proizvodnju vina, maslinovog ulja, žitarica i povrća. Godine 1997. tri četvrtine ostrva (otprilike 7 km2) pretvorene su u rezervat prirode.
Najviša je tačka Monte Fossa delle Felci (773 m). U ostale više tačke spadaju Monte Montagnola (349 m) i Monte Terrione (278 m). Dalje od obale, vulkanska stijena La Canna, nalik prstu, uzdiže se 74 m iznad mora.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Savremeni naziv "Filicudi" zapravo je iskrivljeno starogrčko ime za otok, Φοινικοῦσσα (Phoinikoûssa), odnosno kasnije Φοινικώδης (Phoinikṓdēs). Obje varijante sastoje se od prvog dijela φοῖνῐξ (phoînix), koji se u starogrčkom jeziku općenito prati unazad do značenja "niska žumara" (mediteranska lepezasta palma), raširene u antičko doba i još prisutne na rtovima ostrva, te dva završetka, -εσσᾰ (-essa) i -ώδης (-ṓdēs), oba u značenju "karakteriziran nečim" ili "pun nečega".[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]
Kao i ostala ostrva u arhipelagu, Filicudi je naseljen od neolita, oko 3000. p. n. e. Kao što svjedoče arheološki nalazi, u bronzano doba naselio ga je novi narod. U Capo Grazianu ostaci su sela iz bronzanog doba, koje datira iz drugog milenija p. n. e. Stoljećima je bilo nenaseljeno dok ga nisu zauzeli Grci. Na ostrvu se također mogu pronaći rimski i bizantski ostaci.
Do 1971. imalo je 270 stanovnika. Otprilike trećina njih ipak je otišla nakon 26. maja te godine, kada je italijanska policija koristila Filicudi kao mjesto egzila za 18 navodnih vođa italijanske mafije koje su čekale suđenje za organizirani kriminal.[2] Do 31. maja preostali stanovnici otišli su u znak protesta, s izuzetkom izgnanika i policije koja ih je čuvala.[3]
Od 1970-ih Filicudi je ponovo otkriven i naseljen fotografima i umjetnicima, kao što su Sergio Libiszewsky, Ettore Sottsass, romanopisac Roland Zoss i izdavač Giulio Einaudi. Njihove percepcije dovele su ostrvo u fokus savremenog turizma.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ No, treba imati na umu da imenica phoînix ne označava samo palmu nego ima brojna značenja koja se odnose na ljubičastu boju, kod Feničana, pa sve do mitološkog Feniksa.
- ^ "Many Quit Island as Reputed Mafiosi Begin Exile". The New York Times. 29. 5. 1971. str. 3.
- ^ "Last of Islanders Leaving in Protest". The New York Times. 1. 6. 1971. str. 16.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Filicudi na sajtu općine Lipari (arhivirano) (it)
- Komercijalni turistički sajt o Filicudiju
- Informacije o ostrvu
- Filicudi – Isole Eolie (arhivirano) (it)
- Fotografije Filicudija na Flickru