Ganglija

Ganglija
(Ganglion)
Ganglija; (Ganglion)
	Mikrografija ganglije, H&E boja.
Identifikatori
MeSH	D005724
TA98	A14.2.00.002
FMA	5884
	Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Leđni korijen ganglije pilećeg embriona (stadij oko 7. dana) nakon inkubacije.
Zatamnjeni dio je anti-neurofilamentni, koji sadrži antitijela.
Akson izrasta iz ganglija.

Ganglija (lat. ganglion) – u anatomiji – je nervna ćelija^[1] ili grupa ćelija koja se nalazi u autonomnom nervnom sistemu^[2]. Takva grupa neurona se označavaju kao jezgro u perifernom nervnom sistemu, odnosno ganglija. U ganglijama su ćelijska tijela aferentnih živaca.

Neurologija

U neurološkom kontekstu, ganglije su sastavljena uglavnom od some i dendritske strukture koje su u paketu ili povezane. Ganglije se često povezuju s drugim ganglijama i formiraju kompleksni sistem ganglija poznat kao pleksus. Ganglija je relej i posrednik veza između različitih neuroloških struktura u tijelu, kao što su u perifernom i centralnom nervnom sistemu.^[3]^[4]^[5] ^[6]^[7]

Među kičmenjacima postoje tri glavne grupe ganglija:

Ganglija leđnog korijena (poznata i kao spinalna ganglija) sadrži tijela senzorih (aferentnih) neurona.
Moždana nervna ganglija sadrži ćelijska tijela moždanih živaca.
Autonomna ganglija je građena od ćelijskih tijela nerava autonomnog nervnog sistema, vlakna iz centralnog nervnog sistema do ganglija koje su poznate kao preganglijska vlakna, dok se oni iz ganglija do efektornih organa nazivaju postganglijska vlakna.

Bazna ganglija

Izraz "ganglija" se odnosi na periferni nervni sistem. Međutim, u mozgu (dio centralnog nervnog sistema) postoji "bazna ganglija", ili bazno jezgro, koje je grupa jezgra povezana sa moždanom korom, talamusom i produženom moždinom, povezana s različitim funkcijama: upravljanje motorikom, spoznajama, emocijama i učenjem. Dijelom zbog ove nejasnoće, u Terminologia Anatomica se preporučuje korištenje termina bazna jezgra umjesto bazna ganglija; međutim, ova upotreba nije generalno usvojena.^[8]^[9]^[10]^[11]^[12]

Pseudoganglija

Pseudoganglija je lokalizirano zadebljanje glavnog dijela ili gepek u živcu koji ima izgled ganglije, ali ima samo nervna vlakna, a nema tijela nervnih ćelija.

Pseudoganglije se nalaze u mišiću teres minor.

Također pogledajte

References

^ Sadava D. et al. (2008): The science of biology, 8th Ed. W. H. Freeman, ISBN 9780716776710.
^ Brodal P. (2010): The central nervous system. Oxford University Press, ISBN 9780195381153.
^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC^{[mrtav link]}.
^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press.
^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Ganglion na Wikimedia Commonsu.

[1] Sadava D. et al. (2008): The science of biology, 8th Ed. W. H. Freeman, ISBN 9780716776710.

[2] Brodal P. (2010): The central nervous system. Oxford University Press, ISBN 9780195381153.

[3] Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC^{[mrtav link]}.

[4] Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.

[5] ttp://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.

[6] Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.

[7] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

[8] Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press.

[9] Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.

[10] Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.

[11] England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.

[12] Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]