Zvonimir Boban

Zvonimir Boban Osobne informacije Puno ime Zvonimir Boban Rođenje 8. listopada, 1968. Imotski, Hrvatska Visina 183 cm Pozicija Veznjak Juniorski klubovi Mračaj Runovići Profesionalni klubovi* Godina Klub Nastupi (golovi) 1985. - 1991. 1991. - 2002. 1991. - 1992. 2001. - 2002. NK Dinamo Zagreb Milan → A.S. Bari (posudba) → Celta Vigo (posudba) 0109 00(45) 0251 00(30) 0017 000(2) 0004 000(0) Reprezentacija 1988. - 1991. 1991. - 1999. SFR Jugoslavija Hrvatska 0008 000(1) 0051 00(12) Osvojene medalje
Nogomet Svjetska prvenstva Francuska 1998. Hrvatska Čile 1987. Jugoslavija do 20
Napomene
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Zvonimir Boban (Imotski, 8. listopada 1968.), hrvatski nogometaš

Legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10. Uz Roberta Prosinečkog i Aljošu Asanovića Boban je najbolji vezni igrač kojeg je Hrvatska ikad imala. 1987. nastupa na U-20 Svjetskom prvenstvu u Čileu gdje osvaja zlato, a upravo je u finalu izveo posljednji jedanaesterac u seriji koji je odlučio pobjednika. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" kao član reprezentacije 1998. i osobno 2002.

Igrao za klubove:

• Dinamo Zagreb (1985.-1991.),
• AC Milan (1991.-2002.),
• A.S. Bari (1991.-1992.),
• Celta Vigo (2001.-2002.).

Većinu klupske karijere proveo je u AC Milanu, s kojim je 1994. godine postao prvak UEFA-ine Lige prvaka, te je također osvojio 4 naslova prvaka Italije. Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje veličanstveni, vjerojatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.

Član jugoslavenske i hrvatske nogometne reprezentacije za koju je nastupio 51 utakmicu i postigao 12 golova.

Drugi najbolji igrač (iza Roberta Prosinečkog) juniorskog svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu.

Vodio vatrene kao kapetan na EP u Engleskoj 1996.. i do trećeg mjesta na SP 1998. u Francuskoj.

Nije prošao zahtjeve Hajdukovih skauta - nije im kao igrač puno obećavao i "imao je pretanke noge".

Poznat po "domoljubnom" skok-udarcu na jugo-milicajca, braneći Dinamova navijača od premlaćivanja, dok su u isto vrijeme navijači Crvene zvezde nekažnjeno divljali po stadionu na Maksimiru. Uz Bobana Dinamove su navijače skočili braniti Vjekoslav Škrinjar i Josip Kuže.^[1]

Hrvatski radijski športski komentator Ivo Tomić ga je u svojim prijenosima nazivao "zagrebački nogometni ban Zvone Boban" (nakon što se koncem 1980-ih smjelo više govoriti o banu Jelačiću).