[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/Prijeđi na sadržaj

Villa Caldogno

Izvor: Wikipedija
Villa Caldogno
Mjesto Caldogno (Via Zanella 3)
Država  Italija
Vrijeme gradnje do 1570.
Naručitelj Losco i Angelo Caldogno
Tip građevine vila
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Andrea Palladio
Suradnici Giovanni Antonio Fasolo (freskoslikar)
Battista Zelotti (freskoslikar)
Koordinate: 45°36′N 11°30′E / 45.600°N 11.500°E / 45.600; 11.500

Villa Caldogno (poznata i kao Caldogno Nordera) je vila u Caldognu kod sjevernotalijanskog grada Vicenze, koju je projektirao Andrea Palladio.[1]

Historija i karakteristike

[uredi | uredi kod]

Vičenski aristokrat i trgovac svilom Losco Caldogno naslijedio je 1541. poljoprivredno imanje s kućom u Caldognu, nekoliko kilometara sjeverno od Vicenze. Najvjerojatnije je od Palladija naručio rekonstrukciju postojeće kuće. Radovi su izgleda počeli 1542. godine, 1567. je već bila useljiva, a 1570. kompletno dekorirana.[2] O tome svjedoči natpis na latinskom Angelus Calidonius Luschi Filius MDLXX, isklesan na fasadi.[1]

Usprkos tome nema pouzdanog dokaza da je Palladio projektirao vilu (nije je ni spomenuo u svojoj Quattro libri), na osnovu stilske analogije ona se uvrštava u njegova djela. Iako je projekt bio vrlo jednostavan, prostorije nisu ispale baš proporcionalne, vjerojatno zato jer se koristio postojećim zidovima.[2] Vila je ostala u vlasništvu porodice Caldogno više od tri vijeka. Nakon nekoliko promjena vlasnika od 1987. je vlasništvo općine Caldogno.[1]

Villa Caldogno je 1994. (odnosno 1996) uvrštena na UNESCO-vu listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao jedan od objekata lokaliteta pod nazivom historijski centar Vicenze i Palladijeve vile.[3]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 La storia (talijanski). Comune di Caldogno. Pristupljeno 17. 1. 2019. 
  2. 2,0 2,1 Villa Caldogno, Caldogno (VI) (talijanski). Palladio museum. Pristupljeno 17. 1. 2019. 
  3. City of Vicenza and the Palladian Villas of the Veneto (engleski). UNESCO. Pristupljeno 17. 1. 2019. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]