Panislamizam
Panislamizam (arap. اتّحاد الاسلام-) je islamski religijski, ideološki i politički pokret koji ima za cilj ujedinjenje muslimana u zajedničku islamsku državu - često nazivanu Kalifat.[1] Osnova panislamističke ideologije je islam. Panislamizam kao islamski ideološko-politički pokret zagovara ujedinjenje svih muslimana, bez obzira na nacionalnost i kulturu, u zajedničku islamsku državu u kojoj bi vrhovni zakon bio šerijat, tumačenje Kurana, a osnovna kultura bi bila islamska kultura.
Kao oblik religijske, odnosno islamske političke ideologije, koja je po karakteru nadnacionalna, panislamizam se razlikuje od nacionalističkih ideologija. Panislamizam se razlikuje i od pannacionalističkih ideologija po tome što u svom učenju na prvo mjesto stavlja islam kao osnovu svega. U Panarabizmu, arapska kultura, arapski jezik i etnička pripadnost su primarni faktor ujedinjenja, dok se u panislamizmu na prvo mjesto stavlja islam. U panislamizmu islam predstavlja naciju, kulturu i ideologiju.
U današnjim prilikama ova težnja (težnja za okupljanje svih muslimana i svih musimanskih zajednica) znači borbu za stvaranje velike islamske federacije od Maroka do Indonezije, od tropske Afrike do centralne Azije.
– Islamska deklaracija, Alija Izetbegović
Kao najpoznatiji predstavnik panispamista udruženih u organizaciju Mladi muslimani, Alija Izetbegović je koncept panispamizma sabrao u svom djelu Islamska deklaracija. Alija Izetbegović u Islamskoj deklaraciji panislamizam naziva glavnim ciljem muslimana i muslimanskih zajednica.
U mulsimansko svijetu bez islama nema ni patriotizma. Islam sadrži princip umeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih Muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i političku.
– Islamska deklaracija, Alija Izetbegović
Koncept mudžahedina kao dobrovoljnih islamskih boraca se zasniva na ideologiji panislamizma. Mudžahedini dolaze iz svih krajeva svijeta da bi učestvovali u konfliktima u kojima učestvuju drugi muslimani, a na osnovu uvjerenja da su drugi muslimani njihovi sunarodnici u islamu. I u ovome slučaju islam predstavlja osnovnu ideju njihovog djelovanja na međunarodnoj sceni.
Panislamistička ideologija zagovara povratak stanja koje je vladalo u vrijeme nastanka islama, u vrijeme vladavine Muhameda i njegovog Kalifata, kada je po islamskom vjerovanju islamski svijet bio ujedinjen u jednu državu i neiskvaren.
O ideji panislamističke ideologije su prvi put diskutovali osmanski islamski teolozi 1860. godine. Glavni zastupnik ove ideje je bio al-din al-Afgani. Ideje su bile politički podržavane od strane Sultana Abd ik-Hamida II, koji je panislamizam podigao na nivo državne doktrine Osmanskog carstva. Na ovaj način pokušao je da blokira nacionalne tendencije naroda u Osmanskom carstvu.
Osmanlije su bezuspešno pokušale u Prvom svetskom ratu da instrumentalizuju ideju panislamizma podržavanjem Centralnih sila. Nakon Prvog svetskog rata ideje panislamizma su bile poražene pogotovu nakon 1924. godine kada je uništen Kalifat u Turskoj.
U periodu između Prvog i Drugog svetskog rata, u islamskim zemljama dolazi do porasta arabijske i drugih nacionalnih ideologija, što dovodi do smanjenja popularnosti panislamizma. Nosioci ideja panislamizma su se ovome odupirali na konferencijama 1924, 1926, 1931 i 1935. godine.
U Drugom svjetskom ratu ideju panislamizma je zastupao Jerusalimski muftija hadži Muhamed Amin el Huseini, koji je uz odobrenje Hitlera osnovao SS Handžar diviziju.
Nakon Drugog svetskog rata panislamistička ideologija je ponovo oživljena, pogotovu od strane Saudijske Arabije. U ove svrhe je 1962. godine osnovana Liga islamskog sveta i Organizacija Islamske konferencije 1969. godine.
U Jugoslaviji su predstavnici panislamističkog pokreta bili organizovani u organizaciju Mladi muslimani, čiji je najpoznatiji član bio Alija Izetbegović. Osnova njihove panislamističke ideologije je predstavljena u djelu Islamska deklaracija.
Organizacija:
- ↑ Ottomanism, Pan-Islamism, and the Caliphate; Discourse at the Turn of the 20th Century Arhivirano 2008-08-20 na Wayback Machine-u, American University in Cairo, The Middle East Studies Program