Suhoj Su-25
 | |
| Tip | Avion za blisku podršku |
| Proizvođač | Suhoj |
| Probni let | 22. veljače 1975. |
| Uveden u uporabu | 1978. |
| Status | Aktivan |
| Prvotni korisnik | SSSR Rusija, Bjelorusija, Ukrajina |
| Broj primjeraka | ~1024 |
| Pojedinačna cijena | 11 mil. $ |
Suhoj Su-25 (NATO naziv: Frogfoot) je zrakoplov namjenjen za blisku podršku, jurišne zadatke, te za protutenkovsku borbu. Ovaj se zrakoplov nalazi u aktivnoj službi u Rusiji, kao i u drugim zemljama koje su pripadale istočnom bloku, ili su nastale raspadom SSSR-a.
Su-25 je nastao na temelju istraživanja Suhoja u kasnim 1960.-ima zbog potrebe za vojnim zrakoplovom koji bi imao ulogu jurišnika. Prvi prototip je poletio 22. veljače 1975.
Na početku 1968. sovjetsko ministarstvo brane shvaća da postojeći zrakoplovi i novi u razvoju ne zadovoljavaju zahtjeve novog oklopljenog jurišnika. Gledajući na primjerima iz WWII i drugih lokalnih ratova, dizajner su uvidjeli da svi tadašnji zrakoplovi su prebrzi (pilot izgubi metu iz vida) ili imaju premalo oklopa oko kokpita i vitalnih dijelova zrakoplova.
U ožujku 1969. sovjetsko zrakoplovstvo objavilo je natječaj za dizajn novog zrakoplova a natjecali su se: Iljušin, Jakovljev, Mikojan i Suhoj. Zadaća dizajniranja novog aviona zadana je Pavelu Sukhoiju a serijska proizvodnja započinje 1978. u tvornici Tbilisi u Gruziji.
U proljeće 1980. dva prototipa su poslana na 50-to dnevna testiranja u Afganistan, gdje su u tom razdoblju izvršili oko 100 borbenih letova. Zapovijednici su hvalili zrakoplov, posebno njegovu odličnu mogućnost manevriranja prilikom približavanja cilju u uskim klancima i planinama. Zapadni novinari koji su u to vrijeme pratili Muđahedine su uspjeli uslikati novi zrakoplov te je uskoro dobio NATO naziv "Froogfoot".
Su-25 ima dva spremnika za gorivo u trupu te po jedan u svakom krilu, što mu daje unutarnji kapacitet goriva od 3.660 litara no nema mogućnost nadolijevanja goriva u zraku. Ispod svakog krila se nalazi pet podvjesnih točaka za spajanje naouružanja a na rubnom nosaču može ponijeti i rakete zrak-zrak za samoobranu. Dva spojišta na krilima koja se nalaze najbliže trupu zrakoplova su pojačana i uglavnom su namjenjena nošenju vanjskih spremnika za gorivo, no najčešće se koriste samo dva spremnika zapremnine 1.150 litara svaki.
Zrakoplov nosi 250 komada streljiva za 30 mm top, a vanjsko naouranje uglavnom čini višenamjenska FAB bomba, RBK raspršavajuća bomba te nevođena raketna zrna kalibra 57 mm. U iznimnim slučajevima na vrhove krila može nositi dvije rakete zrak-zrak kratkog dometa (R-60M) te pametne laserski navođene bombe.
Ima noramalni aerodinamički dizajn s krilima na vrh trupa ("na ramenima"). U izradi se koristilo više različitih metala: 60% aluminij, 19% čelik, 13.5 titanij, 2% magnezijeve legure i 5,5 % ostalih materijala.
Pilot sjedi na sjedala za katapultiranje Zvezda K-36. Pilotska kabina je okružen čeličnim pločama koje imaju ulogu zaštite pilota. Standardno, odmah iza pilota nalaze se "tračnice" po kojima ide sjedalo pri katapultiranju. Ispod pilotske kabine se nalazi top a sa strane ima ugrađene ljestve radi lakšeg pristupa. Poklopac kabine se otvara se otvara prema desno a izrađen je od neprobojnog stakla. Pilotska vidljivost iz kokpita je loša budući da pilot sjedi nisko kako bi bio zaštićen, a stražnji se dio uopće ne vidi. Zbog toga ima ugrađeni periskop koji mu omogućuje samo djelomičnu vidljivost.
Pilotska kabina je izrađena jako jednostavno tako da nema ni HUD a većina avionike je zaštićena dodatnim oklopom.
Su-25 je prvotno bio opremljen s dva R95Sh turbo-mlazna motora, koji nisu imali naknadno sagorijevanje. Motori su bili odvojeni, svaki u svom prosotru na lijevom i desnom dijelu trupa. Motori se hlade zrakom pomoću posebnih otvora. Su-25 ima i poseban sustav čiščenja motora nakon neuspjelog paljenja (pumpe sakupljaju ostatke goriva i ulja). Najnovije inače Su-25 opremljene su s motorima R-19 koji su se pokazali robustnijim te izdržljivijim u slučaju oštećenja u borbi.
Čim su Su-25 dostavljeni zrakoplovstvu, poslani su u Afganistan gdje su počeli službu već od 1982. U ratu je bio dosta koristan zahvaljujući svojoj okretnosti i mogućnosti nošenja velike količine naoružanja te je često sudjelovao u akcijama zajedno s Mil Mi-24 jurišnim helikopterom pružajući vatrenu podršku ukoliko se Mi-24 nije mogao samostalno nositi s neprijateljima. Napade je vršio uglavnom pomoću nevođenih bombi i raketnih zrna, iako je predkraj rata počeo koristiti i Kedge navođene rakete. Neki zrakoplovi su imali i po dvije strojnice na sebi. Jednu u nosnom dijeli i jednu u repu koja je pružala zaštitnu paljbu nakon preleta neprijatelja kako ne bi pucali na zrakoplov u odlasku.
U ratu su u zraku izgubljena 23 zrakoplova dok ih je određen broj uništen i na tlu. Jedan od 23 oborena je srušio Pakistanski F-16 dok je progonio Muđahedine prema Pakistanskoj granici. Piloti Suhoj Su-25 u ranom dijelu rata su bili prilično sigurni budući da su Muđahedini uglavnom koristili strojnice za napade na zrakoplove, no problemi su došli kasnije kada su Amerikanci počeli slati raketne sustave FIM-43 Redeye i Stinger te su se od tada gubici počeli povećavati. Najveći problem je bio, da kada bi raketa pogodila jedan motor on bi se zapalio a kako su motori bili blizu jedan drugoga vatra se lako širila na drugi pritom potpuno onesposobljavajući zrakoplov. Riješenje je bilo ugradnja metalne ploče debljine 5 mm između motora, ugradnja sustava za gašenje na bazi freona te dodatni izbacivači toplinskih mamaca kako bi zbunili rakete.
Inačica za komercijalni izvoz, dizajnirana na bazi osnovnog Su-25. Ovaj model se također proizvodio u tvornici u Tbilisiu (Gruzija). Od originalnog Su-25 se razlikuje samo po drugačijim unutranjim sustavima. Ukupno je izrađeno 180 primjeraka u razdoblju od 1984. do 1989.
Su-25UB je trener dizajniran 1977. Prvi prototip (T-8UB-1) poletio je 12. kolovoza 1985. Su-25UB je dvosjed i služi za procjenjivanje pilota te za treniranje kadeta. Po preformansama se ne razlikuje puno od jednosjeda. Do kraja 1986. ukupno je napravljeno 25 Su-25UB
Paralelno s razvojem Su-25UB, 1986. napravljen je i trener verzija ali za izvoz u zemlje koje su kupile Su-25K.
Su-25UTG je inačica Su-25UB dizajniran za treniranje pilota za slijetanje i polijetanje na nosač zrakoplova, ali na kopnu (vježbanje na kopnenoj pisti).
Napredni mlazni trener razvijen na samoinicjativu Suhoja.
Tehničke karakteristike (Su-25TM)
Osnovne karakteristike
- Posada: 1
- Dužina: 15,33 m
- Raspon krila: 14,36 m
- Površina krila :30,1 m2
- Visina: 4,80 m
- Masa zrakoplova: 10.740 kg
- Maksimalna masa uzlijetanja: 20.500 kg
Letne karakteristike
- Najveća brzina: 950 km/h
- Dolet: 2.500 km
- Borbeni dolet: 375 km
- Brzina penjanja: 58 m/s
- Omjer potisak/težina: 0,51
- Specifično opterećenje krila: 584 kg/m2
- Motor: 2x Tumanski R-195
- Snaga motora: 44,18 kN