Mostar

Mostar
Stari most atrakcija grada
Koordinate: 43°20′N 17°48′E / 43.333°N 17.800°E / 43.333; 17.800
Država	Bosna i Hercegovina
entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
kanton	Hercegovačko-neretvanski
Površina
- Ukupna	1.175 km²
Stanovništvo
- Grad	111.364
Vremenska zona	UTC+1 (UTC)
Poštanski broj	88000
Pozivni broj	(+387) 036
Karta
Mostar

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, kulturno i gospodarsko središte Hercegovine te upravno sjedište Hercegovačko-neretvanskog kantona. Ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima), na obalama rijeke Neretve. Grad je poznat po čuvenom Starom mostu, izgrađenom u 16. stoljeću. Stari most je prvi kulturni spomenik u Bosni i Hercegovini koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture svijeta.

Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 1991. godine imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u samom gradu nešto manji i iznosi 64.301. U cijeloj općini, prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, ukupno živi 105.448 ljudi. Od toga, 50.019 Bošnjaka, 50.929 Hrvata, 3.644 Srba, i 856 ostalih. Okolina Mostara je veoma naseljena, sa bogatim selima poput sela Potoci (2921 stanovnika 1991. god.), Vrapčići (3461 stanovnika 1991. god.), i Rodoč (4499 stanovnika 1991. god.).

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom se dobu razvija i trgovina s okolnim središtima.

Za vrijeme rimske uprave područje su naseljavala ilirska plemena, a administrativno je pripadao rimskoj dalmatinskoj provinciji. U to doba nastaju i ceste u dolini Neretve. Bazilika iz IV - VI stoljeća u Cimu (danas dio Mostara) vjerojatno je bila sjedište biskupije Sarsenterum, koja se nalazila na području današnje Hercegovine.

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV stoljeća, vjerojatno u doba Hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme Herceg Stjepana, po kome je dobila i ime.

I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvješću stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).

Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanskom popisu stanovništva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474., što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji Blagaj (1297.) i Gacko (1176), koje se prvi put spominje kao glavno središte trgovačkih puteva, razvijenim zanatstvom i trgovinom. Predstavljao je glavno središte Hercegovine, Bosne i Zete.

Osmanlije su osvojile Mostar vjerojatno 1468. godine. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkog sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.

U XVI i XVII stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenih četvrtima - mahalama, i trgovačkom četvrti - čaršijom. Tokom XVIII stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk, sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput Austrije, Italije, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske. Prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar-Metković 1862.

Glavni članak: opsada Mostara

Mostar, "grad na Neretvi", jedan je od gradova u BiH koji ima velik broj mostova. Oni su simbol tog grada. Glavni mostarski mostovi, poredani uzvodno: Avijatičarski most, Tekijski most (most Hasana Brkića), Lučki most (most Mujage Komadine), Stari most, Bunurski most, Most Musala (Titov most), Carinski most, Željeznički most. Na rijeci Radobolji je Kriva ćuprija.

Bačevići Bafo Bakijina luka Banjdol Bare Bijeli Brijeg Bijelo polje Bile Bišće (Bišće polje) Blagaj Bogodol Borača Brankovac Buna Carina Carski vinogradi Cernica Cim Čekrk Čule Ćopi Dobrč Donja Drežnica Donja Jasenica Donja Mahala Donji Jasenjani Donji Vranjevići Donji Vrapčići Dračevice Drežnica Dum Đubrani Galac Gnojnice Goranci Gornja Jasenica Gornja Drežnica Gornje Gnojnice

Gornji Jasenjani Gornji Zalik Grabovica Gubavica Hodbina Hum Humilišani Ilići Jasenica Karašebeš Kamena Kočine Kokorina Konak Kosor Kozice Kremenac Krivodol Kruševo Kružanj Kutilivač (Kuti Livač) Kvanj Lakševine Lišani Livač Luka Ljeskovac Malo Pločno Malo Polje Malo Ruište (Malo Rujište) Masline Međine Meke

Miljkovići Mostar Opine Orlac Ortiješ Pasjak Pijesci Podgorani Podgorje Podhum Podvelež Polog Potoci Prigrađani Raičevo Raška Gora Raštani Ravni Rodoč Rudnik Rujište (Ruište) Sajmište Salakovac Selište Semetovac

Slipčići Smrčenjaci Sora Neretva Sovići Sretnice Strelčevina Striževo Sutina Šarića harem Šehovina Šemovac Šoinovac Tekija Troskoti Uborak Uglovnica (Uglovnici) Ulog Varda Vatikan Veliko Pločno Vihovići Vojno Vranjevići Vrapčići Vrba Vrdi Vrelo Zalik Zaton Zgoni Zijemlje Zvjezdara Željuša Žito Žitomislići Žovnica

Mostar je poznat po svojoj sredozemnoj klimi s karakteristikama kontinentalne klime. Zahvaljujući svojoj geografskoj lokaciji u dolini rijeke Neretve i okruženosti planinama, Mostar uživa u blagim zimama i vrućim ljetima. Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 15 °C, i godišnje bilježi oko 2.290 sunčanih sati, što Mostar čini jednim od najtoplijih i najsunčanijih gradova u Bosni i Hercegovini.Prosječne dnevne temperature u ljetnim mjesecima često prelaze 32 °C, dok su zimski mjeseci blagi sa prosječnim temperaturama između 5 °C i 10 °C. Najveća maksimalna dnevna temperatura zraka je izmjerena 31 jula 1901. iznosila je 46,2 °C, dok je najmanja izmjerena 6 januara 1947. i iznosila je -13 °C.^[1]

Nacionalna struktura stanovništva općine Mostar po popisu iz 1991:

1991	Mostar	%
Bošnjaci	43.930	34,85
Hrvati	42.648	33,83
Srbi	23.909	18,97
Jugoslaveni	12.654	10,04
Ostali	2.925	2,32
Ukupno	126.066	100,00

Danas se pretpostavlja da u Mostaru živi oko 60% Hrvata, 35% Bošnjaka i 5% Srba. Srbi se se pomalo počeli vraćati u Mostar nakon rata.

Vidi opširnije: Nacionalni spomenici u Mostaru

• FK Velež Mostar
• HŠK Zrinjski Mostar

• Grad Mostar
• Gradsko vijeće Grada Mostara
• Gospodarska komora Grada Mostara

1. ↑ „Klimatski podaci za grad Mostar”. https://novovrijeme.com/klima/mostar/.