[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/Prijeđi na sadržaj

Incident u Fashodi

Izvor: Wikipedija
Mapa koja prikazuje situaciju u Centralnoj i Istočnoj Africi tokom incidenta u Fashodi.

Incident u Fashodi ili Kriza u Fashodi iz 1898. godine je bio klimaks teritorijalnih razmirica između Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske u Istočnoj Africi. Incident je dobio ime po mjestu Fashoda u Anglo-egipatskom Sudanu, danas Kodok u Južnom Sudanu. Do incidenta je došlo zbog želje obaju kolonijalnih sila da tranzitno povežu svoje posjede u Africi. Britanija je željela povezati Ugandu s Egiptom željeznicom koja bi išla od Rta dobre nade do Kaira, dok je Francuska, koja se kretala u smjeru zapad-istok, željela spojiti svoje posjede u Zapadnoj i Centralnoj Africi sa Sudanom.

Kako bi ostvario francuske kolonijalne pretenzije, tadašnji ministar vanjskih poslova, Gabriel Hanotaux, organizirao je ekspediciju od 150 ljudi predvođenu Jean-Baptisteom Marchandom koja je 1896. godine krenula iz Gabona prema istoku. Jednako odlučni u osvajanju Sudana, Britanci su poslali jedinicu predvođenu Herbertom Kitchenerom iz Egipta prema jugu, uzvodno uz rijeku Nil. Marchand je u Fashodu stigao 10. srpnja 1898. i okupirao napuštenu egipatsku utvrdu. S druge strane, Kitchener je na svom putu prvo morao osvojiti Omdurman tako da je u Fashodu stigao tek 18. rujna. Uslijedio je žustar spor u kojem se ni Marchand ni Kitchener nisu htjeli odreći svog prava na utvrdu. Ipak, kako su obojica željeli izbjeći vojni sukob, dogovorili su se da nad utvrdom vise egipatska, britanska i francuska zastava.

Ipak, političke i društvene posljedice incidenta bile su znatno veće. Fashoda je u jednom trenutku postala pitanje kolonijalnog ponosa, a javnost u obje zemlje je stvarala pritisak politici i žestoko optuživala drugu stranu za ekspanzionizam i golu agresiju. S druge strane, Francuska je bila svjesna kako je britanska mornarica imala nadmoć, što je glavni razlog zašto je Marchand nahvaljen zbog svog mirnog rješavanja situacije.

Kada je Hanotauxa naslijedio Théophile Delcassé, došlo je do rezolucije krize. Delcassé je bio svjestan cjelokupnog konteksta i smatrao je suludim pokretanje kolonijalnog rata s Britanijom. U Francuskoj je u međuvremenu došlo do revizije u slučaju Dreyfus tako da je javnost sve manje mislila na Fashodu, čemu su u prilog išle i one struje koje su preispitivale svrhovitost ratovanja oko tako nebitnog područja Afrike. Također, Delcassé je želio imati Britaniju na svojoj stranu u slučaju možebitnog konflikta s Njemačkom. Suočena sa svim činjenicama, francuska vlada je 3. studenog bez velike pompe naredila povlačenje francuskih trupa iz Fashode. Ipak, Delcassé je idalje vršio pritisak da se Francuskoj preda nekoliko manjih lokacija koje bi joj omogućile tranzit do Bijelog Nila. Iako je tadašnji britanski premijer, Lord Salisbury, odbio francuske zahtjeve, dvije vlade su se tokom 1899. godine dogovorile da će rijeke Nil i Kongo, točnije izvori istih, biti granice njihovih sfera utjecaja.

Nakon potpune rezolucije, Francuzi su konsolidirali svoju upravu na zapadu, dok su Britanci konsolidirali vlast u Egiptu. Incident u Fashodi bio je posljednji veliki kolonijalni sukob između Britanije i Francuske, a mirno rješavanje istog se danas smatra pretečom stvaranja saveza Entente Cordiale, koji je sklopljen 1904. godine.

Incident je doveo i do nastanka termina "Sindrom Fashode", koji označava situacije gdje Francuska pokušava nametnuti svoj utjecaj u područjima s izraženim britanskim utjecajem.