Kateter
U medicini, kateter je tanka cijev napravljena od medicinskih materijala i ima široku upotrebu. Kateteri su medicinske naprave koje se mogu umetnuti u tijelo radi liječenja bolesti ili da se izvede hirurški zahvat. Modifikovanjem materijala ili prilagođavanjem načina kako se kateteri proizvode, moguće ih je prilagoditi za kardiovaskularne, neurološke, gastrointestinalne, neurovaskularne, i oftalmološke aplikacije. Kateteri se mogu umetnuti u tjelesnu šupljinu, kanale ili žile. Funkcionalno, oni omogućuju drenažu, davanje tekućina ili plinova, pristup hirurškim instrumentima, te imaju široku upotrebu u drugim procesima zavisno od vrste katetera.[1] Postupak umetanja katetera naziva se kateterizacija . Kateter je najčešće tanka, fleksibilna cijev ("mehki" kateter), iako su kateteri dostupni sa različitim nivoima čvrstoće zavisno od primjene. Kateter koji se nalazi unutar tijela, privremeno ili trajno, naziva se kao kateter sa prebivalištem. Trajno umetnuti kateter može se nazvati permcath (trajni kateter). U drevnoj Siriji kateter je pravljen od trske. "Kateter - καθετήρ" je isprva podrazumijevao bilo koji instrument koji je umetnut. Riječ dolazi od grčkog glagola "kathiemai - καθίεμαι", što znači "ubaciti”, jer se kateter "ubacuje" u tijelo.
Kateteri su korišteni od strane čovječanstva još od davnih vremena. Drevni Sirijci su pravili katetere od trstike. Drevni Grci su koristili šuplje metalne cijevi koje su bile umetane kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur kako bi ga ispraznili. U modernoj medicini, upotrebu katetera je prvi opisao dr. N.B. Sornborger koji je patentirao špricu i kateter 1868. Godine. Tokom ranih 1900-ih jedan čovjek iz Dublina po imenu Walsh i slavni škotski urolog Norman Gibbon napravili su standardni kateter koji se i danas koristi u bolnicama - Gibbon-Walsh kateter. Moderni jednokratni kateter prvi put je osmislio David S. Sheridan tokom 1940-ih godina. On je razvio modernu za jednokratnu upotrebu plastičnu endotrahealnu cijev koja se koristi za održavanje disajnih puteva otvorenim za vrijeme operacije i u hitnim slučajevima.[2]
Urinarni kateteri su šuplje, djelomično fleksibilne cijevi koje prikupljaju urin iz mjehura. Urinarni kateteri dolaze u raznim veličinama i vrstama. Kateteri mogu biti napravljeni od:
Cijev katetera je povezana sa kesom koja drži urin. Kateteri su obično potrebni kada pacijent ne može isprazniti mokraćni mjehur. Ako se mjehur ne prazni, urin se kupi i dovodi do pritiska na bubrege. Pritisak može dovesti do zatajenja bubrega, što može biti opasno i može dovesti do trajnog oštećenja bubrega. Većina katetera su potrebni dok se pacijentu ne povrati sposobnost za nesmetano mokrenje, što obično traje kratko vrijeme. Starije osobe i one sa stalnim ozljedama ili prilikom teških bolesti moraju koristiti urinarne katetere više vremena, a ponekad i za stalno.[3]
- ↑ Diggery, Robert (2012). Catheters: Types, applications and potential complications (medical devices and equipment. Nova Science. ISBN 1621006301.
- ↑ news-medical.net. „What is Catheter?”. Pristupljeno 11.11.2015.
- ↑ healthline.com. „Urinary Catheters”. Pristupljeno 11.11.2015.