Homeridi
Homeridi (starogrčki: Ὁμηρίδαι) su bili oni rapsodi u antičkoj Grčkoj koji su se bavili recitovanjem Homerovih pesama i pripovedanjem priča o njegovom životu.[1] Posebno su bili brojni na ostrvu Hiosu, jednom od legendarnih mesta Homerova rođenja, pa neki antički izvori navode da su u početku Homeridi bili Homerovi krvni potomci, a da su kasnije u svoje redove primali i druge ljude koji su se na neki način bavili Homerovim pesmama.[2][3]
Termin "Homeridi" mogao bi se sa grčkoga doslovno prevesti kao "Homerova deca", odnosno, kod nas, kao "Homerovići", na isti način na koji je termin "Asklepijadi" označavao "Asklepijevu decu", odnosno lekare. No, kako je postojanje Homeridâ osvedočeno, što se za Homera ne može reći, i kako u grčkome postoji i zajednička imenica ὅμηρος (= "talac"),[4] već u antici pojavila se teza da su Homeridi zapravo bili "deca talaca". Ukoliko se prihvati ta teza, može se načiniti još jedan korak i pretpostaviti da Homer, legendarni predak Homeridâ, zapravo predstavlja kasniju fiktivnu kreaciju, izvedenu iz postojanja Homerida i njihovog naziva.
Homeride spominju grčki pisci s kraja 6. veka pne. te pisci iz 5. i 4. veka pne., a nakon toga o njima nemamo nikakvih vesti. Prvi put ih spominje Pindar u Nemejskoj odi II, sastavljenoj 485. pne.:
|
|
"Pevač šivenih pesama" odnosi se na rapsoda, jer je "šivati stihove" metaforički izraz za "stihove pevati".[6]
Kasniji spomeni Homerida potiču iz 4. veka pne. i nalazimo ih u delima Platona i Isokrata. U jednom svom govoru, Pohvala Helene, napisanom oko 350. pne., Isokrat kaže:
| λέγουσι δέ τινες καὶ τῶν Ὁμηριδῶν ὡς ἐπιστᾶσα τῆς νυκτὸς Ὁμήρῳ προσέταξε ποιεῖν περὶ τῶν στρατευσαμένων ἐπὶ Τροίαν. |
| "Neki od Homeridâ pričaju da se Helena pojavila Homeru u snu i naložila mu da peva o pohodu na Troju".[7] |
Nešto ranije Platon piše u Fedru:
λέγουσι δὲ οἶμαί τινες Ὁμηριδῶν ἐκ τῶν ἀποθέτων ἐπῶν δύο ἔπη εἰς τὸν ἔρωτα, ὧν τὸ ἕτερον ὑβριστικὸν πάνυ καὶ οὐ σφόδρα τι ἔμμετρον: ὑμνοῦσι δὲ ὧδε—
|
"A verujem da neki od Homeridâ kazuju dva stiha o Erosu iz sumnjivih pesama, od kojih je jedan pun oholosti i metrički je vrlo loš; ovako ih pevaju:
|
U Platonovom Ijonu rapsod Ijon ponosi se time kako mu teče kazivanje Homerovih stihova i kako su bogate njegove ideje o Homeru:[9] "Tako sam iskitio Homera, da bi mi njegovi poštovaoci (Ὁμηρίδαι) morali dati zlatni venac".[10]
Dodatne informacije, sumnjive vrednosti, nalazimo u antikvarskim spisima poznijih grčkih autora. Jedan sholijast uz Pindarovu Nemejsku odu II, 1 daje ovo obaveštenje:
"Naziv 'Homeridi' isprva je označavao Homerove potomke, koji su negovali tradiciju pevanja njegovih pesama, ali kasnije su tako nazivani i rapsodi koju nisu tvrdili da potiču od njega. Jedan njihov znamenit pripadnik, Kinet Hijanin, bio je na čelu jedne skupine koja je bila posebno marljiva u sastavljanju novih pesama, koje su pridodavali Homerovim delima. Sam Kinet napisao je Himnu Apolonu i prvi je izveo homerske pesme u Sirakuzi.[11]
Drugi izvor je Harpokration, koji navodi trojicu starih pisaca lokalne grčke istorije, čija su dela danas izgubljena: Akusilaj i Helanik sa Lezbosa navodno su tvrdili da su Homeridi bili nazvani po Homeru, dok je Seleuk tvrdio da nisu.[12] Napokon, geograf Strabon kaže da su Hijani navodili Homeride, "potomke Homerove porodice", kao dokaz da je Homer potekao s Hiosa, što bi impliciralo ― mada Strabon to ne kaže ― da su i Homeridi poticali s Hiosa.[13]
Prema tome, čini se da su Homeridi bili pevači (rapsodi, kako se zaključuje po Pindarovom izrazu "pevači šivenih pesama"), koji su tvrdili da baštine Homerovu tradiciju i koji su javno izvodili odlomke iz Homerovih pesama, koje su svakako uključivale Ilijadu i Odiseju, ali i razne kikličke epove. Takođe su pripovedali o tome kako su nastale homerske pesme, kao u slučaju kad je Homer usnio Helenu. I oni su, kao i drugi rapsodi, putovali od grada do grada, ali im je dom možda bio na Hiosu. Neki Homeridi sastavljali su i vlastite pesme i dodavali ih homerskom korpusu.
- ↑ Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 68.
- ↑ Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v.Homeridae, str. 720.
- ↑ Moses I. Finley, The World Of Odysseus, rev. ed., 1976, str. 39.
- ↑ Liddel, H.G. & Scott, R. A Greek–English Lexicon, 9th ed. (Oxford, 1940), s.v. ὅμηρος.
- ↑ Pindar, Nemejske ode, II, st. 1–3.
- ↑ Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 67.
- ↑ Isokrat, Pohvala Helene, 65.
- ↑ Platon, Fedar, 252b.
- ↑ Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 69.
- ↑ Platon, Ijon, 530d.
- ↑ Sholija uz Pindara, Nemejske ode, II, 1.
- ↑ Harpokration, Lexicon, s.v. Homeridae.
- ↑ Strabon, Geografija, XIV, 1, 35.
- Walter Burkert, 'Kynaithos, Polycrates and the Homeric Hymn to Apollo' in Arktouros: Hellenic studies presented to B. M. W. Knox ed. G. W. Bowersock, W. Burkert, M. C. J. Putnam (Berlin: De Gruyter, 1979) str. 53–62.
- Dalby, Andrew (2006), Rediscovering Homer, New York, London: Norton, ISBN 0-393-05788-7, str. 167–175
- Graziosi, Barbara (2002), Inventing Homer: the early reception of epic, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 0-521-80966-5