HRP20090357A2 - Postupak za probadanje kružnog dijela iz koluta od vlaknastog materijala - Google Patents

Abstract

Izum se odnosi na sklop koji sadrži s jedne strane komprimirani pusteni element (3) od mineralne vune cjevastog oblika, a s druge strane barem jedno sredstvo za zadržavanje (5) rečenog pusta u komprimiranom stanju. Sredstvo za zadržavanje može biti film koji okružuje pusteni element po njegovoj površini cilindričnog oblika. Sklop se može primijeniti kao cijevno kućište za izolaciju cijevnog sustava. Izum se također odnosi na metodu proizvodnje prstenastih elemenata probadanjem, pri čemu je početni materijal ploča od premazanog vlaknastog materijala, kao što je navlažena mineralna vuna. Alat za probadanje u obliku barem jednog probodnog šila na pritisnoj podlozi utiskuje se kroz ploču i ponovno izvlači.

Description

Izum se odnosi na područje izolacije, ponajprije toplinske i čak zvučne izolacije cijevnog sustava (kao što je cjevovod) koji provode ili zatvaraju fluid čija je temperatura različita od one njegovog okoliša. Posebice se želi ograničiti izmjenu topline između cijevnog sustava i njegovog okoliša.

Izum se točnije odnosi na sklop koji sadrži pust, čiji je volumen komprimiran i gustoća povećana u odnosu na nekomprimirano stanje.

Prema prvom načinu realizacije sklop predstavlja cijevno kućište koje se uporabljuje za toplinsku izolaciju. Prema drugom načinu realizacije, pust je dio cijevnog kućišta i komprimira se u svrhu skladištenja i transporta, te se potom dekomprimira da bi se, kao cijevno kućište, uporabio za toplinsku izolaciju cijevnog sustava. Prema tom drugom načinu realizacije, sposobnost komprimiranja pusta omogućuje njegovo skladištenje i transport uz uporabu mnogo manje prostora nego što je potrebno za cijevna kućišta poznata iz prethodnog stanja, što ima osjetne posljedice na troškove skladištenja i transporta.

Posebna primjena izuma odnosi se na cjevovode, u području kućnih fluida, kojima protječe topla ili hladna voda.

Izum se također odnosi na metodu proizvodnje elemenata, kao što su prstenasti (u biti cjevasti) elementi, probadanjem, s time da se kao početni materijal uzima netkana ploča vezanog (obično mrežastim vezivom) vlaknastog materijala (odnosno pusta), kao što je impregnirana mineralna vuna (u smislu toplinske impregnacije), pri čemu rečena metoda primjenjuje alat za probadanje (ili utiskivanje) u obliku barem jednog šila za bušenje ugrađenog u ležište za utiskivanje, te se utisne kroz netkanu ploču vezanog vlaknastog materijala i potom se ponovno izvuče.

Istražuju se sredstva za izolaciju cjevastog sustava, bez obzira na promjer, duljinu i polumjer zakrivljenosti cijevi.

Toplinska izolacija cijevi koje prenose fluide vrlo je raširena, kako za zaštitu cijevi od smrzavanja, tako i za sprječavanje svakog pretjeranog gubitka pozitivne ili negativne topline, ponajprije u svrhu štednje energije.

Izolacija u naseljenim područjima i okolišu, kao što je toplinska izolacija cijevi koje vode fluide što prolaze kroz negrijane dijelove, općenito se sastoji od razvučenih sintetičkih materijala ili mineralnih vuna, posebice od staklene ili kamene vune. Toplinska se izolacija tako ostvaruje cilindričnim elementima koji se nazivaju cijevnim kućištima.

Poznata je uporaba prstenastih elemenata od mineralne vune za izolaciju cijevi i koljena cijevi, pri čemu su sva vlakna mineralne vune raspoređena suštinski međusobno paralelno.

Osim toga, poznata je proizvodnja tih prstenastih (ili cjevastih) elemenata pomoću probadanja, iz netkane ploče od vezanog vlaknastog materijala u obliku impregnirane mineralne vune, pri čemu su sva vlakna razmještena uglavnom u uzdužnom smjeru rečene ploče. Probadanje se provodi pomoću tri alata za probadanje koja su razmještena s iste strane rečene ploče i koji se jedan za drugim utiskuju u rečenu ploču. Dok se prvi alat za probadanje utiskuje u netkanu ploču od vezanog vlaknastog materijala, udarno šilo se simultano spušta i utiskivanjem vadi prvi element, kao što je valjak od mineralne vune, pri čemu u rečenoj ploči nastaje rupa. Potom se rečena ploča pomakne tako da se gore spomenuta rupa nađe nasuprot drugom udarnom šilu smještenom unutar drugog alata za probadanje. To drugo udarno šilo pomakne se u gore spomenutoj rupi u svrhu centriranja ploče, nakon čega se probadanjem oko rečene rupe izreže prstenasti element. Kao posljedica toga u ploči ostaje rupa veća od one prvo spomenute. Ploča se potom ponovno pomakne za određenu udaljenost, čime se uvećana rupa postavi nasuprot trećeg udarnog šila. Treće udarno šilo okružuje treći alat za probadanje i spušta se u uvećanu rupu, nakon čega se dotični alat za probadanje utiskuje u vrpcu. Time se probadanjem izreže još jedan prstenasti element, koji prstenasti element ima veći promjer od promjera prstenastog elementa prethodno proizvedenog. Drugačije rečeno, ova poznata metoda ima za rezultat proizvodnju dva tipa prstenastih (ili cjevastih) elemenata različitih promjera. Takva metoda nije u potpunosti zadovoljavajuća jer zahtijeva uporabu dosta glomazne aparature, kao i zato što je otpornost na kompresiju proizvedenih prstenastih (ili cjevastih) elemenata slabija od otpornosti na kompresiju početnog materijala.

Prema prethodnom stanju, sustavi za toplinsku izolaciju proizvedeni od mineralne vune pojavljuju se u obliku osno presječenih krutih cilindričnih dužina. Te su dužine postale krute zbog njihove vrlo visoke gustoće i zbog uporabe znatnih količina veziva između vlakana. Ta cijevna kućišta ne mogu se komprimirati zato što se primjenom sile koja je dovoljna za deformaciju oštećuje njihova struktura, a deformirani dio ne poprima ponovno svoj točan početni oblik. Cijevno kućište, dakle, ne pokazuje doista efekt "opruge". Ta cijevna kućišta stoga nisu dovoljno podatna da bi mogla slijediti obrise koljena i zavoja koje cijevni sustav nameće. Instalater koji uporabljuje takvu toplinsku izolaciju mora stoga izrezivati određeni broj kosih krajeva presjeka, pripadajućih dimenzija, koje se mogu prilagoditi potrebnoj dužini cijevnog sustava, te ih potom ručno postavljati oko svakog koljena ili zavoja. Taj postupak zahtijeva vremena, nije ni praktičan niti efikasan s toplinskog stajališta.

Francuski patent FR 2378230 opisuje cijevna kućišta za toplinsku izolaciju cijevi, sastavljena od ravnih cilindričnih elemenata napravljenih od mineralnih vlakana, u kojima su vlakna raspoređena okomito na os valjka. Ovakav raspored omogućuje dobivanje relativno gipkih elemenata, posebice uporabljivih na zavojitim dijelovima cijevnog sustava. Ipak, gipkost je ograničena jer se ovdje poziva samo na osnu kompresi bitnost cijevnih kućišta, koja je sama prouzročena elastičnošću vlakana.

Kao dokumente iz prethodnog stanja može se još navesti sljedeće dokumente: WO 96/37728, EP 0205714, FR 2278485, EP 0133083, WO 98/12466.

Izum se odnosi na sklop koji sadrži, s jedne strane, barem jedan komprimirani pusteni element načinjen od mineralne vune, a s druge strane, barem jedno sredstvo za održavanje kompresijskog stanja rečenog pusta. Komprimirani pust može se vratiti u svoj početni volumen kada se više ne zadržava u komprimiranom stanju. U tom se smislu komprimirani pust može dekomprimirati.

Postupak proizvodnje sklopa prema izumu uključuje sljedeće korake:

- istiskivanje pustenog elementa od mineralne vune iz podloge od pusta, pri čemu duljina rečenog elementa odgovara debljini podloge, zatim

- komprimiranje istisnutog elementa u istom smjeru kao što je smjer istiskivanja, u svrhu smanjivanja njegovog volumena, te

- blokiranje utisnutog elementa u komprimiranom stanju pomoću sredstva koje ga može zadržati u komprimiranom stanju, u smanjenom volumenu.

Izum uključuje barem jedan pusteni element za toplinsku izolaciju cijevnog sustava, pri čemu je izraz element ekvivalentan izrazu dužina. Pust može biti načinjen od mineralne vune, kao što je staklena ili kamena vuna. Nekomprimirani početni pust, kako se uporabljuje u okviru ovog izuma, naziva se osnovni pust. Može se, primjerice, uporabiti osnovni pust koji je izotropne strukture u ravnini, kakav je opisan u EP 0133083. Osnovni pust kakav se može uporabiti u okviru sadašnjeg izuma mora se moći lako komprimirati, odnosno mora ga moći, bez znatnog truda, rukama komprimirati prosječna osoba. Nakon kompresije pritiskom koji nije u mogućnosti prejako oštetiti vlakna pusta (pritisak rukama osobe srednje snage je dovoljan), pust se mora primjetno vratiti na početne dimenzije nakon što se rečeni pritisak ukloni, na neki način efektom "opruge". Taj efekt opruge pustu u biti predaje mrežasto vezivo kojim su ti tipovi pusta obično obrađeni. U nedostatku veziva, pust se ponaša kao pamuk, bez pravog efekta opruge. U slučaju uporabe prevelike količine veziva, pust postaje prekrut pa također neće imati elastičnosti, te bi stoga trebalo uporabiti preveliku silu za promjenu oblik pusta, čime bi se isti sigurno oštetio zbog pucanja vlakana. Količina veziva treba stoga biti takva da se duljina osnovnog pusta od 10 cm može lako komprimirati jednom rukom osobe srednje snage, uz to da se rečeni pust treba praktički čim ga rečena osoba pusti vratiti u početni volumen, što bi se trebalo provjeriti kad se kompresija provodi u smjeru koji odgovara smjeru cjevovoda koji treba pokriti, odnosno u smjeru osi cijevnog kućišta, odnosno u uzdužnom smjeru. Pust u pravilu sadrži 3 do 8 masenih % mrežastog veziva. Vezivo je u pravilu fenolna smola.

Smjer utiskivanja odgovara smjeru cijevnog sustava koje će cijevno kućište okruživati, pri čemu je vanjska strana alata za utiskivanje u pravilu suštinski valjkastog oblika. Stoga utisnuti element od pusta u pravilu ima oblik cijevi čija duljina u nekomprimiranom stanju odgovara debljini podloge od pusta (osnovnog). Kao vanjske površine, cijevi sadrži dvije baze prstenastog oblika, pri čemu su rečene baze paralelne, te cilindričnu površinu smještenu između te dvije baze.

U okviru sadašnje prijave, izraz "uzdužni smjer" predstavlja smjer utiskivanja koji odgovara smjeru cjevovoda koji treba pokriti, te u slučaju pustenog elementa prstenastog oblika, smjeru njegove osi okretanja. Izraz "osni smjer" predstavlja smjerove koji su okomiti na uzdužni smjer.

Ponajprije, uzdužni smjer je okomit na ravninu u koju se deponiraju vlakna mineralne vune tijekom proizvodnje pusta. Stoga, vlakna se ponajprije orijentiraju u osnom smjeru. Nije isključeno nabiranje pusta, ali to nije poželjno. Osnovni pust može biti debljine: 20 do 300 mm, a ponajprije 100 do 250 mm. Osnovni pust može primjerice biti gustoće u području od 5 do 25 kg/m3, a ponajprije 10 do 15 kg/m3 (nekomprimirano stanje). Stiskanjem rukama osobe srednje snage taj se osnovni pust u pravilu može komprimirati u uzdužnom smjeru do postizanja gustoće 7 do 10 puta, a ponajprije 8 puta veće od one osnovnog pusta, bez oštećenja njegove strukture, tako da se pust vrati u svoj početni volumen čim ga se pusti.

Kao mineralna vuna može se uporabiti kamena vuna, ali ponajprije se uporabljuje staklena vuna. Ustvari, staklena vuna zbog svojeg postupka proizvodnje nazvanog "unutarnje centrifugiranje" ima niži udio nevlaknatosti i dulja vlakna, te posljedično tome i bolja mehanička svojstva, u usporedbi s kamenom vunom koja se proizvodi postupkom nazvanim "vanjsko centrifugiranje".

Alat za utiskivanje može napraviti i takav uzdužni rez omogućujući da se pusteni element može otvoriti i smjestiti oko sustava cijevi koji treba toplinski izolirati. Smjer uzdužnog reza odgovara, dakle, smjeru utiskivanja. Taj se uzdužni rez stoga može napraviti istodobno s izrezivanjem cjevastog pustenog elementa ili nakon toga.

Nakon utiskivanja, utisnuti pusteni element komprimira se tako da se smanji njegov vidljivi volumen. Kompresija se izvodi pritiskom na dvije paralelne ravne baze prstenastog oblika. Pritisak mora biti dovoljan za smanjenje vidljivog volumena, bez razaranja vlakana u tolikoj mjeri da se element ne može vratiti na početni volumen nakon uklanjanja pritiska. Zbog predočenja okvirne veličine potrebnog pritiska, može se reći da je općenito dovoljan pritisak koji izvrše dvije ruke osobe srednje snage.

Pusteni elementi su općenito cjevastog oblika koji se može definirati jednom duljinom i dvama promjerima, od kojih jedan (D) odgovara vanjskom kružnom presjeku elementa, a drugi (d) odgovara unutarnjem kružnom presjeku elementa, pri čemu ovaj posljednji promjer može biti jednak onome sustava kanala koji treba toplinski izolirati (vidjeti (D) i (d) na Slici 1) ili mu biti sličan.

(D) može iznositi između 35 i 110 mm, točnije oko 70 mm. (d) može iznositi između 19 i 60 mm, točnije oko 25 mm.

Slika 1a prikazuje početni pust (1) debljine (I), u kojemu će se utisnuti pusteni element, te alat za utiskivanje (2) u položaju iznad pusta, spreman za utiskivanje. Slika lb prikazuje utisnuti pusteni element (3) cjevastog oblika, pri čemu je visina cijevi jednaka onoj podloge početnog pusta, odnosno jednaka (1). Uzdužni rez (4) koji služi za otvaranje elementa da bi ga se moglo smjestiti oko cijevnog sustava načinjen je nakon izrezivanja cjevastog oblika pustenog elementa.

Prema prvom načinu ostvarivanja, utisnuti element od osnovnog pusta komprimira se u uzdužnom smjeru, zadržava u komprimiranom stanju filmom koji se omota oko njegove površine cilindričnog oblika. Za pravilno održavanje pustenog elementa u komprimiranom obliku potrebno je film zalijepiti oko njega. Sredstvo održavanja je dakle u ovom slučaju film, ponajprije u kombinaciji s ljepilom. Budući da se pusteni element može u određenoj mjeri komprimirati i u osnom smjeru, moguće je tijekom primjene filma komprimirati rečeni element i u osnom smjeru da bi mu se malo smanjio promjer. Zbog efekta opruge koji pusteni element pokazuje i u osnom smjeru, film koji se stavi na cijevno kućište izgleda napetije, manje nabrano, što je prednost s estetske strane. Kompresija na pust tijekom sastavljanja cijevnog kućišta treba biti samo djelomična, što se odnosi na uzdužnu kompresiju, ali i laganu osnu kompresiju. Pust komprimiran unutar prevučenog cijevnog kućišta može primjerice imati gustoću u području od 15 do 30 kg/m3, ponajprije 18 do 24 kg/m3. Ponajprije omjer gustoća pusta komprimiranog unutar glatkog cijevnog kućišta i osnovnog pusta (prije kompresije) iznosi od 1.5 do 2.5.

U okviru tog prvog načina ostvarenja, komprimirani pusteni element samo je djelomice komprimiran u odnosu na ono što bi osnovni pust u teoriji mogao podnijeti. U tom smislu komprimirani pust je i dalje kompresibilan. Pritisak uporabljen za komprimiranje mora biti takav, da pust zadržan u komprimiranom stanju može i dalje mijenjati oblik, tako da nakon što se u komprimiranom stanju stavi oko cijevnog sustava, može lako slijediti promjene smjera tog cijevnog sustava, posebice koljena pod kutom od 90°. Element od komprimiranog pusta može dakle, u ovom prvom načinu ostvarenja, lako mijenjati oblik i napraviti koljeno pod kutom od 90°.

Film sadrži barem jedan sloj termoplastičnog polimera kao što je poliolefin (polietilen, polipropilen ili neki drugi) ili poliestera kao što je polietilenski tereftalat (PET). Film može isto tako sadržavati sloj aluminija, što je u pravilu slučaj ako se cijevnom kućištu želi dati metalizirani izgled. Taj eventualni sloj aluminija je dakle u pravilu vidljiv izvana, bilo zato što se nalazi s vanjske strane cijevnog kućišta, ili zato što je vidljiv kroz sloj termoplastičnog polimera. Aluminijski sloj aluminija može potjecati od aluminijskog lista laminiranog na sloj termoplastičnog polimera, ili može nastati depozicijom para (metalizacijom ili raspršenjem) na sloju termoplastičnog polimera, s njegove unutarnje ili vanjske strane (u odnosu na cijevno kućište).

Film se isto tako može učvrstiti i staklenim ili polimernim (primjerice PET) vlaknom, u pravilu kontinuiranim vlaknom nalijepljenim na film u paralelnim linijama (prameni vlakna čine paralelne linije) ili u obliku rešetke. To vlakno može se prilijepiti na film u količini od 10 do 100 g/m2.

Općenito, film je debljine u području od 10 do 100 μm, ponajprije 10 do 80 μm.

Dolje je navedeno nekoliko primjera filmova prikladnih za proizvodnju prevučenih cijevnih kućišta:

[image]

U ovoj tablici svaki redak predstavlja jedan primjer. U prvom stupcu tablice, u slučaju kada film ima nekoliko slojeva, naveden je najprije vanjski sloj (vidljiv s vanjske strane cijevnog kućišta), a ostali slojevi navedeni su po redu pojavljivanja, počevši od vanjskog sloja.

Slika 2 prikazuje taj prvi način ostvarenja. Slika 2a prikazuje utisnuti element od osnovnog pusta, bez ikakvih pritisaka, dakle nekomprimiran. Slika 2b prikazuje nekoliko (četiri) takvih elemenata smještenih tik jedan uz drugi i komprimiranih (duljina svakog od tih elemenata smanjena je u odnosu na onu prikazanu na Slici 2a), koji se zadržavaju u komprimiranom stanju dok se oko njih stavlja film prethodno premazan ljepilom. Slika 2b prikazuje kombinaciju različitih elemenata tijekom ostvarenja. Na kraju proizvodnje film u potpunosti okružuje elemente postavljene jedan uz drugi i čini tzv. prevučeno cijevno kućište (što se odnosi na stanje površine cijevnog kućišta prouzročeno filmom) koje povezuje više utisnutih pustenih elemenata postavljenih jedan uz drugi. Izraz «prevučeno cijevno kućište» označuje sklop koji sadrži barem jedan utisnuti pusteni element (općenito više utisnutih pustenih elemenata) u uzdužnom smjeru, pri čemu je taj barem jedan element okružen po svojoj vanjskoj površini paralelnoj s osi (X-X' na Slici 2) filmom koji ga zadržava u komprimiranom stanju. Eventualni različiti elementi imaju svaki svoju os okretanja (X-X' na Slici 2) koje se međusobno podudaraju. Naravno, ako je za zadržavanje u komprimiranom stanju potrebno ljepilo, potrebno je zadržavati željeno komprimirano stanje tako dugo dok se ljepilo ne stvrdne i ne omogući filmu da sam održava rečeno komprimirano stanje. Nije nemoguće ni filmom okružiti samo jedan element u komprimiranom stanju. Ipak, u pravilu se unutar prevučenog cijevnog kućišta stavljaju barem dva elementa, češće barem tri elementa, a još češće četiri ili pet ili šest ili sedam elemenata. Ti se različiti elementi dodiruju unutar cijevnog kućišta svojim bazama prstenastog oblika (baza prstenastog oblika cijevi koja čini cijevno kućište). Naravno, ako rečeno cijevno kućište sadrži više elemenata, uzdužni rezovi 4 različita elementa postavljena jedan uz drugi nalaze se na istom pravcu unutar prevučenog cijevnog kućišta. Unutar jednog cijevnog kućišta koje sadrži nekoliko elemenata ti su elementi stegnuti jedan uz drugi pod utjecajem vlastite komprimiranosti. Ustvari je na taj način moguće postaviti prevučeno cijevno kućište tako da slijedi cijevne sustave vrlo različitih trasa koje nisu uvijek pravocrtne, kao što su koljena, a da se elementi unutar cijevnog kućišta ne razdvoje. Činjenica da pusteni element(i) ostaju kompresibilni iako su komprimirani unutar cijevnog kućišta omogućuje jednostavno postavljanje cijevnih kućišta i na one cijevne sustave koji nisu pravocrtni i mogu sadržavati koljena. Doista, unutar koljena će pusteni element na tom mjestu slijediti koljeno, dodatno se komprimirajući s unutarnje strane koljena, dok će dva pustena elementa ostati isto tako dobro spojena u takvom jednom koljenu, kao što je to već bilo objašnjeno. Tako, iako nije isključeno lijepljenje različitih pustenih elemenata među njihovim bazama s unutarnje strane cijevnog kućišta, to ne izgleda potrebno ako su rečeni elementi dovoljno stegnuti jedan uz drugi pod utjecajem njihove komprimiranosti u unutar cijevnog kućišta.

Izolacija onih dijelova cijevnog sustava kanala nisu pravocrtni može na ovaj način biti ispravno osigurana.

Prevučeno cijevno kućište može biti dugo primjerice između 30 i 120 cm.

Općenito su cijevni sustavi koje treba izolirati dulji od jednog prevučenog cijevnog kućišta i u tom slučaju općenito treba jedan za drugim posložiti više prevučenih cijevnih kućišta. Korisnik odgovoran za izoliranje cijevnog sustava može smatrati korisnim varirati kompresibilnost prevučenih cijevnih kućišta sa ciljem njihovog međusobnog tijesnog pakovanja komprimirajući ih lagano u smjeru njihove osi (odnosno u smjeru cijevnog sustava). Time postrojenje ima korist od efekta opruge cijevnog kućišta u osiguranju ispravnih spojeva između cijevnih kućišta.

Prevučeno cijevno kućište može biti tipa prikazanog na Slici 3 koja prikazuje cijevno kućište (3) gledano u smjeru njegove osi. To cijevno kućište okruženo je mekim plastičnim filmom (5). Film je zalijepljen na vanjsku stranu cilindričnog dijela cijevnog kućišta.

Film je u onoj dimenziji koja je namijenjena okruživanju cijevnog kućišta nešto dulji od vanjskog opsega cijevnog kućišta da bi ostalo mjesta za porub (6). Funkcija tog poruba je ponovno zatvaranje cijevnog kućišta iznad uzdužnog reza (4) nakon njegovog smještanja oko cijevnog sustava koji treba toplinski izolirati. Porub može biti opremljen slojem ljepila (7) (primjerice trajnim ljepilom tipa hot melt) prikazanim točkastom linijom. Sloj ljepila može i sam biti prekriven vrpcom (8) filma koja se može ukloniti (primjerice od silikoniziranog papira), a čija je funkcija zaštititi ljepilo do finalne uporabe. Nakon smještanja cijevnog kućišta oko cijevnog sustava koji treba toplinski izolirati, potrošač guljenjem uklanja vrpcu (8) i lijepi porub za drugi rub metaliziranog filma (5), odnosno za zonu (9) kako je prikazana na Slici 3. Cijevno kućište time se pravilno drži na mjestu na cijevnom sustavu, pri čemu porub prekriva uzdužni rez. Isto je tako moguće ne uporabiti uklonjivu vrpcu, u kojem slučaju se porub 6 može izravno lijepiti i odljepljivati prema želji na zoni 9, varirajući svojstva trajnog ljepila koje ima svojstvo što omogućuje pomicanje. U tom slučaju korisnik prije postavljanja oko cijevnog sustava posjeduje zatvoreno cijevno kućište, s obzirom na to da je porub 6 zalijepljen na zonu 9 (nepostojanje uklonjivog filma 8). On dakle odlijepi porub da bi otkrio uzdužni rez 4, postavi cijevno kućište oko cijevnog sustava i zatvori cijevno kućište ponovnim lijepljenjem poruba 6 na zonu 9. Zbog svojstva pomicanja koje pruža ljepilo, uvijek je moguće ukloniti i vratiti cijevno kućište oko cijevnog sustava odljepljivanjem i ponovnim lijepljenjem poruba, primjerice da bi se mogli izvesti popravci na sustavu kanala.

Prevučeno cijevno kućište ima isto tako sposobnost kompresibilnosti u smjeru okomitom na svoju os. Korisnik može varirati to svojstvo i zatvoriti cijevno kućište uz odabir položaja poruba tako da ovaj više ili manje tijesno zatvara cijevni sustav. Štoviše, zahvaljujući tom svojstvu kompresibilnosti moguće je postaviti cijevno kućište na cijevne sustave čiji promjer nije točno jednak unutarnjem promjeru cijevnog kućišta prije postavljanja na cijevni sustav. Promjer cijevnog sustava može tako biti nešto manji ili nešto veći od unutarnjeg promjera cijevnog kućišta prije postavljanja na cijevni sustav.

Posebna prednost prevučenog cijevnog kućišta je ta što on olakšava popravljanje cijevnog sustava koji prekriva. Ustvari, u slučaju kada treba popravljati cijevni sustav, nije nužno odvojiti cijevno kućište od cijevnog sustava. Dovoljno je zapravo u uzdužnom smjeru dodatno komprimirati cijevno kućište na mjestu na kojem je potrebno izvršiti popravak tako da se otkrije cijevni sustav i kvar koji treba popraviti, zadržati to stanje dodatne kompresije i početi popravljati. Po završenom popravku dovoljno je ukloniti dodatnu kompresiju da bi cijevno kućište ponovno prekrilo cijevni sustav. Tu je dakle korisna činjenica što prevučeno cijevno kućište i dalje ostaje kompresibilno.

Prevučeno cijevno kućište može primjerice imati unutarnji promjer ("d" na Slici 3) između 6 i 34 mm i debljinu ("e" na Slici 3) između 19 i 25 mm.

Prevučeno cijevno kućište može primjerice biti sljedećih dimenzija:

[image]

Prema drugom obliku ostvarenja izuma, sredstvo za zadržavanje nije neuklonjivo pričvršćeno za pusteni element i može se ukloniti da bi se pusteni element vratio na volumen koji je imao prije kompresije. Ovdje je prednost to što je utisnuti pusteni element kako kompresibilan tako i dekompresibilan u uzdužnom smjeru. U ovom se slučaju komprimirani pusteni element u stanju kompresije održava sredstvom za zadržavanje. Na taj način element se može skladištiti i transportirati u smanjenom volumenu. Prije smještanja elementa oko cijevnog sustava koji treba izolirati uklanja se sredstvo za zadržavanje, što omogućuje povratak elementa na volumen koji je imao prije kompresije. Naravno, u pravilu će se raditi o više (dva ili tri ili četiri ili pet ili šest ili sedam) pustenih elemenata postavljenih jednom prstenastom bazom uz drugu koji će se zajedno komprimirati i zajedno održavati jedan uz drugoga istim sredstvom za zadržavanje.

Tako se izum odnosi na sklop koji sadrži s jedne strane barem jedan komprimirani pusteni element od mineralne vune, a s druge strane sredstvo za zadržavanje rečenog elementa u komprimiranom stanju, pri čemu se taj element može vratiti u manje komprimirano stanje čim ga se oslobodi rečenog sredstva za zadržavanje.

Nakon kompresije na odabrani volumen, pusteni element se zaustavlja u tom položaju pomoću barem jednog sredstva za zadržavanje njegovog komprimiranog stanja. To sredstvo za zadržavanje može biti bilo koji prikladan sustav. Primjerice, može se postupiti na sljedeći način: postaviti tvrdi list, primjerice kartonski ili od nekog plastičnog materijala kao što je poliolefin (PE, PP, itd.), na svaku od dvije strane koje treba približiti utisnutom elementu, pritisnuti vanjske strane dvaju tvrdih listova, potom, uz zadržavanje sklopa u komprimiranom položaju, omotati sklop rukavcem filma koji se steže pri povišenoj temperaturi te zagrijavati rečeni film tako da se isti stegne i čvrsto drži sklop da bi ga se zadržalo u komprimiranom stanju.

Potom se može ukloniti početni tlak na strane tvrdih listova čime se dobije sklop koji sadrži pusteni element blokiran u komprimiranom stanju pomoću sredstva za zadržavanje. U ovom se slučaju sredstvo za zadržavanje sastoji od dvaju tvrdih listova postavljenih s obje strane komprimiranog pustenog elementa i od rukavca koji se steže pri povišenoj temperaturi pripijenog uz pusteni element i barem uz rub dvaju tvrdih listova na takav način da rečeni sklop bude kohezivan. Tim se sklopom može jednostavno rukovati, skladištiti ga, transportirati, pri čemu je on malenog volumena. U trenutku uporabe dovoljno je prerezati ili strgnuti rukavac koji se steže pri povišenoj temperaturi, čime se pusteni element vraća na svoj originalni volumen, odnosno na volumen koji je imao prije kompresije. Pusteni element može se dakle uporabiti kao cijevno kućište na cijevnom sustavu koji treba toplinski izolirati.

Može se postupiti i na ovaj način: barem jedan pusteni element u nekomprimiranom stanju stavi se u valjak koji je s jedne strane zatvoren, a s druge opremljen navojem. Element od pusta se potom komprimira tako da ga se cijeloga stavi u cilindar, te se cilindar potom zatvori čepom koji se zavrne na navoj cilindra. Ovdje je u trenutku uporabe pustenog elementa dovoljno odvrnuti čep s cilindra da bi se pusteni element dekomprimirao i vratio na svoj volumen prije kompresije koja se održavala sredstvom za zadržavanje. Pusteni element može se potom kao cijevno kućište uporabiti na cijevnom sustavu koji treba toplinski izolirati.

U okviru drugog načina ostvarenja izuma jedan pusteni element se u pravilu ne komprimira sam, već je povezan s drugim jednakim pustenim elementima komprimiranima na isti način. U svom komprimiranom stanju svi se ti pusteni elementi postavljaju svojim prstenastim bazama jedan uz drugoga, dok su njihove vanjske cilindrične površine svejednako izdužene.

U okviru drugog načina ostvarenja izuma pusteni element oslobođen svog sredstva za zadržavanje može biti izolacijsko cijevno kućište. Barem jedan pusteni element može na svojoj vanjskoj cilindričnoj površini biti opremljen jednom savitljivom folijom ili savitljivim filmom koji rečeni element ne sprječava u kompresiji i dekompresiji. Može se raditi o aluminijskoj foliji, u pravilu nalijepljenoj na vanjsku stranu cilindričnog oblika. Ipak, ako se želi opremiti rečeni element takvim pokrovom na vanjskoj strani cilindričnog oblika, bolje je da rečeni pokrov sadrži barem jedan sloj termoptastičnog polimera, primjerice na bazi poliolefina (polietilen, polipropilen, ili neki drugi). Takav je termoplastični polimer zapravo savitljiviji od aluminijske folije te u tom slučaju kompresija i dekompresija za posljedicu imaju manje naborani, i stoga ljepši vanjski izgled. Može se isto tako uporabiti jedan od filmova navedenih u okviru prvog načina ostvarenja. U pravilu se u slučaju uporabe više pustenih elemenata i jednog filma, ti pusteni elementi, koji su osno poravnani i koji se dodiruju svojim prstenastim bazama, sakupe se i oblože zajedničkim filmom (jedna duljina filma okružuje više pustenih elemenata).

U okviru drugog načina ostvarenja izuma moguće je komprimirati pust tako da se njegova gustoća približi već navedenoj maksimalnoj mogućoj vrijednosti, odnosno 7 do 10 puta većoj, ponajprije oko 8 puta većoj od gustoće osnovnog pusta, bez oštećenja struktura pusta. Općenitije, u okviru ovog drugog načina ostvarenja kompresija je takva, da pust dosiže gustoću od 15 do 150 kg/m3.

U okviru drugog načina ostvarenja moguće je kao pusteni element uporabiti prevučeno cijevno kućište već opisano u okviru prvog načina ostvarenja. U tom je slučaju pusteni element već djelomice komprimiran u okviru prvog načina ostvarenja, a još više komprimiran u okviru drugog načina ostvarenja. Kad se ukloni sredstvo za zadržavanje prevučeno cijevno kućište vraća se na svoj početni volumen, odnosno pust ostaje komprimiran onoliko koliko je bio kod izvođenja prvog načina ostvarenja.

Slika 4 prikazuje dijelove koji se mogu uporabiti za realizaciju sklopa prema izumu (drugi način ostvarenja) što sadrži dva pustena elementa koje u komprimiranom stanju zadržavaju dva tvrda lista (kartonska ili plastična ili od bilo kojeg drugog prikladnog materijala) i film koji se steže pri povišenoj temperaturi. Na stalak 10 povezan s bazom 11 koja služi kao uporište nižu se:

- prvi tvrdi valjak 12 (primjerice metalni), potom

- prvi tvrdi list 13 (primjerice kartonski) promjera sličnog onom elemenata koje treba komprimirati, potom

- dva elementa koje treba komprimirati 3, eventualno opremljena njihovim pokrovom od savitljivog filma (nije prikazan), potom

- drugi tvrdi list 14 (primjerice kartonski) promjera sličnog onom elemenata koje treba komprimirati, potom drugi tvrdi valjak 15 (primjerice metalni).

Valjci 12 i 15, cjevastog oblika, promjera su manjeg od onoga tvrdih listova 13 i 14.

Na valjak 15 potom primijeni se pritisak, čime se sklop dijelova nanizanih na stalku 10 stisne, odnosno pusteni elementi se komprimiraju. Potrebni se pritisak primjenjuje do postizanja željenog stupnja kompresije. Potom se oko komprimiranog sklopa postavi rukavac filma koji se steže pri povišenoj temperaturi, pri čemu je promjer rečenog rukavca naravno veći od promjera pustenih elemenata i tvrdih listova koje treba stegnuti, iako ostaje blizu, te se rukavac zagrijava tako da se stegne i zadržava u stegnutom stanju rečene elemente i tvrde listove.

Tako se dobije sklop prikazan na Slici 5, koji sadrži pust koji se u komprimiranom stanju zadržava tvrdim kartonskim listovima postavljenima sa svake strane pusta i filmom koji se steže pri povišenoj temperaturi. Dimenzija filma koji se steže pri povišenoj temperaturi određuje se tako, da nakon stiskanja film koji se steže pri povišenoj temperaturi ostavi dovoljno mjesta na rubovima za oslobađanje valja ka 12 i 15. To znači da film koji se steže pri povišenoj temperaturi tvori otvore na bočnim stranama konačnog sklopa, pri čemu je promjer (y) rečenih otvora veći od onoga valjka 12 i 15, što omogućuje oslobađanje valjkastih pusteva bez teškoća.

Slika 6 prikazuje još jedno sredstvo ostvarenja komprimiranog sklopa prema izumu. Tri utisnuta elementa od pusta postave se dekomprimirani u prozirni plastični cilindar 16, pri čemu se na tom cilindru nalazi muški navoj 17. Za dobivanje sklopa prema izumu koji sadrži komprimirani pust dovoljno je komprimirati rečene elemente čepom 18 koji je sam opremljen ženskim navojem 19 prilagođenim navoju 17, tako da se pust u potpunosti ugura u cilindar, a čep potom navije na cilindar.

Izum se također odnosi na metodu probadanja (ili utiskivanja) koja je puno jednostavnija i pouzdanija od do sada poznatih metoda probadanja, a koja se može ostvariti opremom koja zahtijeva malo mjesta, te koja osim toga za posljedicu ima činjenicu da je otpornost na kompresiju elemenata izrezanih probadanjem gotovo jednaka otpornosti na kompresiju početnog materijala.

Metoda probadanja prema izumu naznačena je time da cjevasto ubodno šilo koje se primjenjuje viri iz pritisne podloge i ima duljinu koja odgovara 80 do 350 %, ponajprije 200 do 300 % debljine ploče, te time da se probadanje provodi prema suprotnoj pritisnoj podlozi, eventualno punoj rupa, i time da se probadanje provodi tako da se u početku probadanjem upravo izrezani element privremeno zadrži u ubodnom šilu, no se nakon pomaka ploče od vlaknastog materijala, kao što je mineralna vuna, korak po korak, i nakon obnovljenog pritiska na unutrašnjost cjevastog ubodnog šila, rečeni element pritisne unatrag preko rečenog ubodnog šila pomoću elementa koji je tada izrezan probadanjem. Na taj se način vrlo jednostavno i pouzdano postiže da se svaki put kad se element izreže probadanjem i uđe u alat za probadanje, rečeni element izađe iz alata za probadanje pritiskivanjem elementa probadanja izrezanog probadanjem alatom za probadanje u sljedećoj podlozi za strojnu obradu. Cjevasto ubodno šilo i s njim povezana pritisna podloga ne zauzimaju puno mjesta. Otpornost na kompresiju prstenastih elemenata nije znatno smanjena u odnosu na otpornost na kompresiju početnog materijala.

Prema jednom načinu ostvarenja metode probijanja prema izumu, elementi se primjerice rabe kao omotači za toplinsku izolaciju cjevovoda, a taj je način ostvarenja metode naznačen time da se ubodna šila koja se primjenjuju oblikuju od jednog cjevastog ubodnog šila velikog promjera i jednog cjevastog ubodnog šila malog promjera, pri čemu su rečena cjevasta ubodna šila smještena svako na svoju stranu vrpce od mineralne vune, te time da se svako od ubodnih šila za sebe utiskuje u ploču i jedno u drugo, što za rezultat ima da se između rečenih ubodnih šila oblikuje prstenasti element i postavi kao čep u cjevasto ubodno šilo velikog promjera, a kad se ta dva ubodna šila udalje jedno od drugoga, ploča od mineralne vune se pomakne za jedan korak, a ubodna šila se ponovno, svako za sebe, pritisnu u ploču od mineralne vune, što za rezultat ima da prstenasti element trenutno izrezan probadanjem istisne prstenasti element izrezan probadanjem u prethodnom koraku izvan cjevastog ubodnog šila velikog promjera, čime se ovaj posljednji prstenasti element oslobađa na stražnjoj strani tog ubodnog šila. Taj način ostvarenja pokazao se posebice prikladnim za proizvodnju prstenastih elemenata.

Drugi način ostvarenja metode probadanja prema izumu naznačen je time da se čep od vlakana mineralne vune proizašao iz pritiska prema unutrašnjosti ploče na razini malog cjevastog ubodnog šila uvlači unazad pomoću naprave za uvlačenje da bi ponovno izašao kroz ubodno šilo.

Treći način ostvarenja metode probadanja prema izumu naznačen je time da se ubodna šila okreću dok se utiskuju u ploču što za rezultat ima da elementi izrezani probadanjem imaju posebice jednoliku površinu.

Četvrti način ostvarenja metode probadanja prema izumu naznačen je time da se prstenasti elementi istisnuti iz velikog cjevastog ubodnog šila skupljaju odmah nakon oslobađanja, što se pokazalo kao najbolji postupak kad se metoda mora izvesti relativno brzo.

Peti način ostvarenja metode probadanje prema izumu naznačen je time da se početni materijal koji se u pora bljuje sastoji od vlakana istkanih od staklene vune, kamene vune ili biljnih vlakana gustoće od 15 do 80 kg/m3, ponajprije 35 kg/m3, te time da je ploča debljine 4 do 20 cm, ponajprije 5 do 15 cm, a posebice približno 10 cm. Ovaj se način ostvarenja pokazao posebice pogodnim.

Izum se isto tako odnosi na aparat za provođenje metode probadanja prema izumu, koji aparat sadrži napravu za pomicanje korak po korak ploče od vlaknastog materijala, kao što je ploča od mineralne vune ili biljnih vlakana, pri čemu se rečena vlakna protežu uzdužno s pločom, kao i pritisnu podlogu s barem jednim probodnim šilom.

Taj aparat naznačen je time da je probodno šilo cjevasto i duljine koja odgovara iznosu od 80 do 500 %, ponajprije 100 do 350 %, posebice 200 do 300 % debljine ploče materijala, te time da se nasuprot, na određenoj udaljenosti od pritisne podloge, nalazi suprotna pritisna podloga s rupom, i time da je probodno šilo montirano u rupu u rečenoj pritisnoj podlozi na način koji osigurava da se potiskivanje pritiskanjem elementa izrezanog probadanjem može izvesti prema kraju kroz unutarnji kanal prohodnog šila. Taj se aparat pokazao posebice prikladnim za provođenje metode probadanja.

Prema izumu, probodna šila mogu sadržavati jedno cjevasto probodno šilo velikog promjera i jedno cjevasto probodno šilo malog promjera, pri čemu su rečena probodna šila postavljena jedno nasuprot drugome, svaki sa svoje strane vrpce premazanog vlaknastog materijala, tako da se probodno šilo malog promjera može pritisnuti na drugu suprotnu pritisnu podlogu koja se izvuče nakon što ubodno šilo prođe kroz ploču, a prohodno šilo velikog promjera može kliznuti preko prohodnog šila malog promjera, ponajprije uglavnom koaksijalno rečenom prohodnom šilu. Pokazalo se da takav aparat djeluje posebno učinkovito, a da osim toga ne zauzima puno mjesta.

Prema izumu, cjevasto prohodno šilo malog promjera može biti povezano s napravom za uvlačenje, što kao rezultat ima činjenicu da je posebice lako izvući čep od mineralne vune koji je nastao unutar malog cjevastog prohodnog šila.

Napokon, cjevasto prohodno šilo malog promjera može, prema izumu, imati duljinu koja odgovara 80 do 150 %, ponajprije 100 do 120 % debljine ploče. Takav način ostvarenja malog prohodnog šila pokazao se posebice prikladnim za uporabu u metodi probadanja prema izumu.

Slika 7 je shematski pogled iz perspektive prvog načina ostvarenja aparata prema izumu, pri čemu je prohodno šilo prikazano u gornjem položaju,

Slika 8 odgovara Slici 7, samo što je prohodno šilo postavljeno u donji položaj,

Slika 9 je shematski pogled iz perspektive drugog načina ostvarenja aparata prema izumu, pri čemu je rečeni aparat opremljen dvama prohodnim šilima,

Slika 10 odgovara Slici 9, samo što su prohodna šila pritisnuta u ploču,

Slika 11 je shematski pogled iz perspektive u velikom mjerilu elementa izrezanog probadanjem, pri čemu je rečeni element pritisnut prema gore i prema van kroz probodno šilo drugim elementom koji je upravo izrezan probadanjem,

Slika 12 odgovara Slici 11, samo što elementi izrezani probadanjem sadrže središnju rupu.

Slika 13 je shematski pogled triju etapa metode probadanja.

Aparat prikazan na slici 7 uporabljuje se za provođenje metode probadanja prema izumu. Metoda probadanja detaljnije će biti opisana niže. Aparat sadrži napravu 21 za pomicanje korak po korak vrpce 22 premazanog vlaknastog materijala, kao što je mineralna vuna ili biljna vlakna, pri čemu se vlakna pružaju u smjeru uzdužno A s pločom. Osim toga, aparat sadrži pritisnu podlogu 24, a probodno šilo 27 postavljeno je u rupu 25 u rečenoj pritisnoj podlozi 24. Probodno šilo 27 je cjevastog oblika i duljine x koja odgovara 80 do 500 %, ponajprije 100 do 350 %, posebice 200 do 300 % debljine t ploče 22. Suprotna pritisne podloga 210, eventualno s rupom 28, vidjeti Sliku 9, postavljena je nasuprot pritisne podloge 24. Probodno šilo 27 ima takvu duljinu da se, kad se probodno šilo pritisne u ploču, element izrezan probadanjem potisne unatrag i prema van kroz unutarnji kanal prohodnog šila, odnosno kad se rečeno probodno šilo pritisne jednom ili više puta za redom u ploču tako da se izrezuju probadanjem drugi elementi.

Kako je prikazano na Slici 9, prohodna šila mogu isto tako biti sastavljena od cjevastog prohodnog šila 215 velikog promjera i od cjevastog prohodnog šila 216 malog promjera. Ta prohodna šila postavljena su izravno jedan nasuprot drugome uz vrpcu 22. Tako su prohodna šila 215 i 216 postavljena na takav način da probodno 25 šilo 216 može uklizati u probodno šilo 215 dok se utiskuje u ploču 22, vidjeti Sliku 10, pri čemu rečeno probodno šilo 216 klizi uglavnom koaksijalno u rečeno probodno šilo 215.

Kako je prikazano na Slici 9, probodno šilo 216 može se povezati s napravom za uvlačenje 218 koja može sakupiti materijal iz čepa nastalog unutar probodnog šila 216 tijekom pritiska u unutrašnjost rečenog probodnog šila u ploču 22. Probodno šilo 216 može biti duljine koja odgovara 80 do 150 %, ponajprije 100 do 120 % debljine t vrpce 22. Na Slici 9 probodno šilo 216 zbog jasnoće je prikazano izrazito dugačkim.

Metoda probadanja prema izumu primjenjuje se za proizvodnju elemenata, kao što su prstenasti elementi, probadanjem, i upotrebljava početni materijal u obliku ploče premazanog vlaknastog materijala, kao što je navlažena mineralna vuna, kamena vuna ili staklena vuna. Cilj metode probadanja prema izumu je pribavljanje proizvedenih elemenata spremnih za uporabu koji imaju jednaku otpornost na kompresiju i jednaku podatnost kao i početni materijal. Metoda probadanja uključuje sljedeće etape, vidjeti Sliku 13:

a) cjevasto probodno šilo 27 viri iz pritisne podloge i ima duljinu koja odgovara 80 do 350 %, ponajprije 200 do 300 % debljine ploče,

b) probadanje probodnim šilom 27 izvodi se nasuprot suprotnoj pritisnoj podlozi 210 koja eventualno ima rupe 28, i

c) probadanje se izvodi na takav način da se jedan element 212 izrezan probadanjem, vidjeti Sliku 11, najprije zadrži u probodnom šilu 27, no nakon pomicanja vrpce od mineralne vune korak po korak i nakon ponovnog pritiska prema unutrašnjosti cjevastog probodnog šila 27, rečeni element pritisne se unazad i prema van kroz rečeno probodno šilo elementom 212' koji je u tom trenutku izrezan probadanjem.

Slike 11 i 12 prikazuju elemente 212, odnosno 213, prvobitno izrezane probadanjem, na izlaznoj točki kao rezultat potiskivanja kroz cjevasto probodno šilo 27, odnosno gevasto probodno šilo 215, te udaljene od rečenog prohodnog šila, vidjeti strelicu B, odnosno strelicu C, nakon što je probodno šilo 27, odnosno probodno šilo 215 ponovno pritisnuto prema dolje u ploču 22, pri čemu su probodna šila 27 t 215 na Slikama 11 i 12 označena samo točkastom linijom. Posljednje probadanje ima za rezultat nastajanje elemenata 212', odnosno 213' te ti elementi istiskuju elemente 212, odnosno 213 koji su proizašli iz prethodnog probadanja kroz cjevasta probodna šila 27, odnosno 215. Kad su nagomilani ili poslagani jedan uz drugoga, proizvedeni prstenasti elementi 213 i 213' mogu se, primjerice, uporabiti kao pokrov za toplinsku izolaciju cjevovoda.

Treba zamijetiti, u odnosu na način ostvarenja prikazan na Slici 9, da se probodno šilo 216 prvo utisne unutra, odnosno prema drugoj suprotnoj pritisnoj podlozi 219. Ta suprotna pritisna podloga 219 postavljena je u isturen položaj, no odmah nakon gore spomenutog utiskivanja ta se suprotna pritisna podloga vraća u povučeni položaj, vidjeti dvosmjernu strelicu F, nakon čega se probodno šilo 215 utisne u ploču. Nakon što se dva probodna šila udalje jedno od drugoga i ploča se pomakne za jedan korak, dva probodna šila 216 i 217 mogu se ponovno utisnuti u rečenu ploču. Prstenasti element 213' koji je sad izrezan probadanjem pritišće prstenasti element 213 izrezan probadanjem tijekom prethodne etape prema gore (vidjeti strelicu E) i prema van (vidjeti strelicu C) iz gevastog šila 27 velikog promjera, pri čemu se taj posljednji prstenasti element 213 oslobađa sa stražnje strane prohodnog šila 27.

Prema jednoj posebnoj etapi metode probadanje, probodna šila 215 i 216 okreću se dok se utiskuju u ploču 22.

Prstenasti elementi 213 izbačeni iz velikog cjevastog prohodnog šila 15 mogu se sakupiti odmah nakon oslobađanja.

U okviru metode probadanja prema izumu početni materijal koji se upotrebljava može biti sastavljen od premazanih vlakana staklene vune, kamene vune ili biljnih vlakana, gustoće od 15 do 80 kg/m3, ponajprije 35 kg/m3. Ploča može biti debljine 4 do 20 cm, ponajprije 5 do 15 cm, posebice oko 10 cm.

Claims (10)

1. Postupak proizvodnje elemenata (212, 212', 213, 213'), kao što su prstenasti elementi, probadanjem, pri čemu je početni materijal ploča (22) premazanog vlaknastog materijala kao što je navlažena mineralna vuna, naznačen time, da navedeni postupak primjenjuje alat za probadanje u obliku barem jednog prohodnog šila (27, 215, 216) postavljenog u pritisnu podlogu (24) i koji se utiskuje kroz ploču (22) i ponovno izvlači, cjevasto prohodno šilo (27, 215, 216) koje se primjenjuje viri iz pritisne podloge (24) i duljine je (x) koja odgovara 80 do 350 %, ponajprije 200 do 300 % debljine (t) vrpce, te time, da se probadanje izvodi prema suprotnoj pritisnoj podlozi (210) koja eventualno ima rupe (28), te time, da se probadanje izvodi tako da se element (212, 213) koji je upravo izrezan probadanjem prvo privremeno zadrži u probodnom šilu (27, 215), no nakon pomicanja korak po korak ploče (22) vlaknastog materijala kao što je mineralna vuna i ponovnog pritiskanja prema unutra cjevastog prohodnog šila, spomenuti element se potisne prema natrag kroz spomenuto prohodno šilo elementom (212', 213') koji je tada izrezan probadanjem.

2. Postupak prema prethodnom zahtjevu, u kojoj se elementi uporabljuju primjerice kao kućište za toplinsku izolaciju cjevovoda, naznačen time, da su probodna šila koja se uporabljuju sastavljena od jednog cjevastog prohodnog šila (215) velikog promjera i jednog cjevastog prohodnog šila (216) malog promjera, pri čemu su spomenuta probodna šila postavljena svaki sa svoje strane ploče (22) od mineralne vune, te time da se probodna šila, svako za sebe, utiskuju u vrpcu (22) i jedno u drugo, što za rezultat ima činjenicu da se prstenasti element (213) koji se oblikuje između spomenutih prohodnih šila postavi kao čep u cjevasto probodno šilo (215) velikog promjera, a kad se dva probodna šila odmaknu jedno od drugoga, ploča (22) od mineralne vune se pomakne za jedan korak i dva cjevasta probodna šila se ponovno, svaki za sebe, pritisnu u spomenutu ploču od mineralne vune, što za rezultat ima činjenicu da prstenasti element (213') koji se sad izreže probadanjem istisne prstenasti element (213) izrezan probadanjem tijekom prethodne etape iz cjevastog prohodnog šila (215) velikog promjera, čime se ovaj posljednji prstenasti element (213) oslobodi na stražnjem dijelu ovog posljednjeg prstenastog šila (215).

3. Postupak prema prethodnom zahtjevu, naznačen time, da se čep od vlakana mineralne vune nastao zbog pritiskanja prema unutra u ploču (22) na razini malog cjevastog prohodnog šila (216), uvlači prema otraga pomoću naprave za uvlačenje (218) kako bi izašao kroz probodno šilo (216).

4. Postupak prema nekom od dva prethodna zahtjeva, naznačen time, da se probodna šila (27, 215, 216) koja se primjenjuju okreću dok se utiskuju u vrpcu.

5. Postupak prema nekom od prethodnih zahtjeva, naznačen time, da se prstenasti elementi (213) izbačeni iz velikog cjevastog prohodnog šila sakupljaju odmah nakon njihovog oslobađanja.

6. Postupak prema nekom od prethodnih zahtjeva, naznačen time, da se početni materijal koji se uporabljuje sastoji od tkanih vlakana staklene vune, kamene vune ili biljnih vlakana gustoće između 15 i 80 kg/m3, te time, da je ploča (22) debljine (t) od 4 do 20 cm, ponajprije 5 do 15 cm, posebice oko 10 cm.

7. Aparat za primjenu postupka prema nekom od prethodnih zahtjeva, koji sadrži napravu (21) za pomicanje korak po korak vrpce (22) od vlaknastog materijala, kao što je mineralna vuna ili biljna vlakna, pri čemu se spomenuta vlakna protežu u smjeru uzdužno (A) s pločom, kao i pritisnu podlogu (24) opremljenu barem jednim probodnim šilom (27, 215), naznačen time, da je probodno šilo (27, 215) cjevasto i duljine (x) koja odgovara 80 do 500 %, ponajprije 100 do 350 %, posebice 200 do 300 % debljine (t) ploče, te time da se nasuprot pritisnoj podlozi na određenoj udaljenosti nalazi suprotna pritisna podloga (210) eventualno s rupom (28), te time, da je u rupi (25) u spomenutoj pritisnoj podlozi (24) smješteno probodno šilo (27, 215) na takav način da osigurava istiskivanje pritiskanjem prstenastog elementa (213) izrezanog probadanjem provodi prema natrag kroz unutarnji kanal (218) prohodnog šila (215).

8. Aparat prema prethodnom zahtjevu, naznačen time, da probodna šila sadrže jedno cjevasto probodno šilo (15) velikog promjera i jedno cjevasto probodno šilo (16) malog promjera, pri čemu su ta probodna šila smještena izravno jedno nasuprot drugome svaki na svojoj strani ploče (2) od premazanog vlaknastog materijala, na takav način da se probodno šilo (16) malog promjera može pritisnuti na suprotnu pritisnu podlogu (19) koja je isturena nakon što probodno šilo prođe kroz ploču, a probodno šilo (15) velikog promjera može kliznuti preko prohodnog šila (16) malog promjera, ponajprije uglavnom koaksijalno sa spomenutim probodnim šilom.

9. Aparat prema prethodnom zahtjevu, naznačen time, da je cjevasto probodno šilo (16) malog promjera povezano s napravom za uvlačenje (18).

10. Aparat prema nekom od dva prethodna zahtjeva, naznačen time, da je cjevasto probodno šilo (16) malog promjera duljine (y) koja odgovara 80 do 150 %, ponajprije 100 do 120 % debljine (t) ploče.