Vézinin trofej

Vézinin trofej godišnja je nagrada NHL-a namijenjena „najboljem vrataru sezone”^[1] prema izboru glavnih direktora svih trideset momčadi. Dijeli se od sezone 1926./27. u čast Georgesa Vézine, nezamjenjivog vratara Montréala od 1910. do prerane smrti 1926.

Kriteriji za dodjelu ove nagrade mijenjali su se tijekom povijesti. Odlazila je najboljem vrataru sezone od 1926. do 1946. i ponovno od 1982. U razdoblju 1947. — 1981. išla je vratarima s najboljim prosjekom primljenih pogodaka. Trofej Williama Jenningsa uručuje se od 1982. vrataru s najnižim prosjekom, dakle po zastarjelom kriteriju dodjele „Vézine”.

Georges Vézina došao je u Montréal na preporuku Joea Cattarinicha, dotadašnjeg vratara „Kanađana”. Od trenutka kad je prvi put stao na vrata pa sve do posljednje utakmice karijere četrnaest sezona poslije, Vézina nije propustio nijedan od 367 službenih dvoboja. Sedam puta u karijeri imao je najbolji prosjek primljenih golova u sezoni. Osvojio je dva Stanleyjeva kupa i općenito predvodio momčad u ranim danima profesionalnog sjevernoameričkog hokeja. Obolio je od sušice prije početka sezone 1925./26., ali simptome trpi u tišini. Odradio je prvu trećinu prve utakmice protiv „Pirata” iz Pittsburgha bez primljenog gola, a zatim kolabirao u svlačionici. Bolest mu gasi život samo četiri mjeseca poslije u dobi od 39 godina.

Vodstvo kluba, u čijem radu sudjelovaše i bivši vratar Cattarinich, doniralo je pehar upravi NHL-a kao čin počasti preminulom Vézini. Liga i službeno pokreće novu nagradu 15. svibnja 1927. nakon sastanka u Montréalu. Prvi nagrađeni vratar bio je George Hainsworth, zamjena za Vézinu u momčadi „Kanađana”. Novine nisu bile složne oko prirode same nagrade; američke tiskovine obznanile su kako nagrada ide „najkorisnijem vrataru lige”,^[2] a kanadske da Trofej odlazi u ruke vratara s „najnižim osobnim prosjekom primljenih pogodaka”.^[3] Pošto je u kratkim ranim sezonama bilo uobičajeno da jedan vratar odradi sve utakmice kluba, nagradu je najčešće primao vratar momčadi koja je primila najmanje pogodaka. Međutim, već u prvoj sezoni uručivanja nagrade osobni prosjek osvajača Hainswortha bio je lošiji od onoga Clinta Benedicta, dok 1934. Vézinin trofej osvaja Charlie Gardiner, prvak te sezone s Chicagom, iako je vratar viceprvaka Detroita, Wilf Cude, imao bolji prosjek.

Sve u svemu, „utrka za Vézinu” bila je popularna tema sjevernoameričkih tiskovina, pogotovo u godinama tijesnih borbi dvaju ili više vratara.^[4] Samo u tri sezone do 1946. osvajač Vézinine nagrade nije započeo svaku utakmicu: Frank Brimsek 1938./39. propustio je 5 od 48 utakmica, 1941./42. samo 1 od 48, a Bill Durnan 1944./45. 10 od 50.

• Kratice: Ut. = broj odigranih utakmica; P. = pobjeda; I. = izgubljena; P.P. = poraz u produžetku ili nakon kaznenih udaraca; % = postotak obrana; P.G. = primljeni golovi; P.P.G. = prosjek primljenih golova; SO = shutout /ˈʃʌt.aʊt/ (čitava utakmica odrađena bez primljenog gola)
• Napomena: Statistička kategorija postotka obrana pokrenuta je u sezoni 1983./84.

Sezona	Vratar	Momčad	Ut.	P.	I.	P.P.	%	P.G.	P.P.G.	SO
1926./27.	George Hainsworth	Montréal Canadiens	44	28	14	2		67	1,47	14
1927./28.	George Hainsworth	Montréal Canadiens	44	26	11	7		48	1,05	13
1928./29.	George Hainsworth	Montréal Canadiens	44	22	7	15		43	0,92	22
1929./30.	Tiny Thompson	Boston Bruins	44	38	5	1		98	2,19	3
1930./31.	Roy Worters	New York Americans	44	18	16	10		74	1,61	8
1931./32.	Charlie Gardiner	Chicago Black Hawks	48	18	19	11		92	1,85	4
1932./33.	Tiny Thompson	Boston Bruins	48	25	15	8		88	1,76	11
1933./34.	Charlie Gardiner	Chicago Black Hawks	48	20	17	11		83	1,63	10
1934./35.	Lorne Chabot	Chicago Black Hawks	48	26	17	5		88	1,80	8
1935./36.	Tiny Thompson	Boston Bruins	48	22	20	6		82	1,68	10
1936./37.	Normie Smith	Detroit Red Wings	48	25	14	9		102	2,05	6
1937./38.	Tiny Thompson	Boston Bruins	48	30	11	7		89	1,80	7
1938./39.	Frank Brimsek	Boston Bruins	43	33	9	1		68	1,56	10
1939./40.	Dave Kerr	New York Rangers	48	27	11	10		77	1,54	8
1940./41.	Turk Broda	New York Rangers	48	28	14	6		99	2,00	5
1941./42.	Frank Brimsek	Boston Bruins	47	24	17	6		115	2,35	3
1942./43.	Johnny Mowers	Detroit Red Wings	50	25	14	11		124	2,47	6
1943./44.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	50	38	5	7		109	2,18	2
1944./45.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	50	38	8	4		121	2,42	1
1945./46.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	40	24	11	5		104	2,60	4

Nedoumice oko osobnog i momčadskog prosjeka primljenih golova riješene su u veljači 1946. godine. NHL tada obznanjuje kako će Vézinin trofej ići momčadi koja je primila najmanje pogodaka tijekom regularne sezone, odnosno vrataru koji je započeo većinu utakmica za taj klub. Regularna sezona produžena je na 70 utakmica 1949./50. Kako su klubovi počeli koristiti dva ili više vratara tijekom sezone, postalo je relativno uobičajeno da vratar s najnižim osobnim prosjekom ne bude član kluba s najboljom obranom.

Vodstvo NHL-a objavljuje 1965. kako je donja granica nastupa postavljena na 25 utakmica tijekom sezone. Iste godine dozvoljena je i podjela nagrade dvama vratarima. U sezoni 1973./74. nagradu prvi i zadnji put dijele vratari različitih klubova; Black Hawksi Tonyja Esposita i Flyersi Bernieja Parenta primili su 164 pogotka pa se obojica, na vratima u gotovo svim utakmicama te sezone u svojim klubovima, smatraju dobitnicima. U posljednjoj sezoni prije nove promjene kriterijâ, 1980./81., trojica Montréalovih vratara podijelila su nagradu: Sévigny (33 utakmice), Larocque (28) i Herron (25).

Sezona	Vratar	Momčad	Ut.	P.	I.	P.P.	%	P.G.	P.P.G.	SO
1946./47.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	60	34	16	10		138	2,30	4
1947./48.	Turk Broda	Toronto Maple Leafs	60	32	15	13		143	2,38	5
1948./49.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	60	28	23	9		126	2,10	10
1949./50.	Bill Durnan	Montréal Canadiens	64	26	21	17		141	2,20	8
1950./51.	Al Rollins	Toronto Maple Leafs	40	27	5	8		70	1,77	5
1951./52.	Terry Sawchuk	Detroit Red Wings	70	44	14	12		133	1,90	12
1952./53.	Terry Sawchuk	Detroit Red Wings	63	32	15	16		120	1,90	9
1953./54.	Harry Lumley	Toronto Maple Leafs	69	32	24	13		128	1,86	13
1954./55.	Terry Sawchuk	Detroit Red Wings	68	40	17	11		132	1,96	12
1955./56.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	64	42	12	10		119	1,86	7
1956./57.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	61	31	18	12		122	2,00	9
1957./58.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	57	34	14	8		119	2,11	9
1958./59.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	67	38	16	13		144	2,16	9
1959./60.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	69	40	17	12		175	2,54	3
1960./61.	Johnny Bower	Toronto Maple Leafs	58	33	15	10		145	2,50	2
1961./62.	Jacques Plante	Montréal Canadiens	70	42	14	14		166	2,37	4
1962./63.	Glenn Hall	Chicago Black Hawks	66	30	20	15		161	2,47	5
1963./64.	Charlie Hodge	Montréal Canadiens	62	33	18	11		140	2,26	8
1964./65.	Johnny Bower Terry Sawchuk	Toronto Maple Leafs	34 36	13 17	13 13	8 6		81 92	2,38 2,56	3 1
1965./66.	Charlie Hodge Gump Worsley	Montréal Canadiens	26 51	12 29	7 14	2 6		56 114	2,58 2,36	1 2
1966./67.	Denis DeJordy Glenn Hall	Chicago Black Hawks	44 32	22 19	12 5	7 5		104 6	2,46 2,38	4 2
1967./68.	Rogatien Vachon Gump Worsley	Montréal Canadiens	39 40	23 19	13 9	2 8		92 73	2,48 1,98	4 6
1968./69.	Glenn Hall Jacques Plante	St. Louis Blues	41 37	19 18	12 12	8 6		85 70	2,17 1,96	8 5
1969./70.	Tony Esposito	Chicago Black Hawks	63	38	17	8		136	2,17	15
1970./71.	Edward Giacomin Gilles Villemure	New York Rangers	45 34	27 22	10 8	7 4		95 78	2,16 2,30	8 4
1971./72.	Tony Esposito Gary Smith	Chicago Black Hawks	48 28	31 14	10 5	6 6		82 62	1,77 2,42	9 5
1972./73.	Ken Dryden	Montréal Canadiens	54	33	7	13		119	2,26	6
1973./74.	Tony Esposito Bernie Parent	Chicago Black Hawks Philadelphia Flyers	70 73	34 47	14 13	21 12		141 136	2,04 1,89	10 12
1974./75.	Bernie Parent	Philadelphia Flyers	68	44	14	10		137	2,03	12
1975./76.	Ken Dryden	Montréal Canadiens	62	42	10	8		121	2,03	8
1976./77.	Ken Dryden Michel Larocque	Montréal Canadiens	56 26	41 19	6 2	8 4		117 53	2,14 2,09	10 4
1977./78.	Ken Dryden Michel Larocque	Montréal Canadiens	52 30	37 22	7 3	7 4		105 77	2,05 2,67	5 1
1978./79.	Ken Dryden Michel Larocque	Montréal Canadiens	47 34	30 22	10 7	7 4		108 94	2,30 2,84	5 3
1979./80.	Don Edwards Bob Sauvé	Buffalo Sabres	49 32	27 20	9 8	12 4		125 74	2,57 2,36	2 4
1980./81.	Denis Herron Michel Larocque Richard Sévigny	Montréal Canadiens	25 28 33	6 16 20	9 9 4	6 3 3		67 82 71	3,50 3,03 2,40	1 1 2

NHL danas nagrađuje „Vézinom” najboljeg vratara lige po mišljenjima tridesetorice glavnih direktora klubova. Svaki direktor (general manager, GM) glasuje sustavom 5—3—1, a ukupni pobjednik obznanjuje se na službenoj dodjeli nagrada nakon doigravanja. Ovaj sustav na snazi je od sezone 1981./82.

NHL iste godine uspostavlja trofej Williama Jenningsa, nagradu namijenjenu momčadi s najmanjim brojem primljenih pogodaka, odnosno vratarima na njihovu čelu pod uvjetom da odigraju barem 25 utakmica u sezoni. Prema tome, „Vézinom” nagrađuje se individualna kvaliteta, a „Jennings” vrednuje momčadski učinak po starim kriterijima „Vézine”.

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti, a 1994./95. i 2012./13. skraćene na 48 utakmica.

Sezona	Vratar	Momčad	Ut.	P.	I.	P.P.	%	P.G.	P.P.G.	SO
1981./82.	Billy Smith	New York Islanders	46	32	9	4		133	2,97	0
1982./83.	Pete Peeters	Boston Bruins	62	40	11	9		142	2,36	8
1983./84.	Tom Barrasso	Buffalo Sabres	42	26	12	3	,893	117	2,84	2
1984./85.	Pelle Lindbergh	Philadelphia Flyers	65	40	17	7	,899	194	3,02	2
1985./86.	John Vanbiesbrouck	New York Rangers	61	31	21	5	,887	184	3,32	3
1986./87.	Ron Hextall	Philadelphia Flyers	66	37	21	6	,902	190	3,00	1
1987./88.	Grant Fuhr	Edmonton Oilers	75	40	24	9	,881	246	3,43	4
1988./89.	Patrick Roy	Montréal Canadiens	48	33	5	6	,908	113	2,47	4
1989./90.	Patrick Roy	Montréal Canadiens	54	31	16	5	,912	134	2,53	3
1990./91.	Ed Belfour	Chicago Blackhawks	74	43	19	7	,910	170	2,47	4
1991./92.	Patrick Roy	Montréal Canadiens	67	36	22	8	,914	155	2,36	5
1992./93.	Ed Belfour	Chicago Blackhawks	71	41	18	11	,906	177	2,59	7
1993./94.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	58	30	20	6	,930	109	1,95	7
1994./95.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	41	19	14	7	,930	85	2,11	5
1995./96.	Jim Carey	Washington Capitals	71	35	24	9	,906	153	2,26	9
1996./97.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	67	37	20	10	,930	153	2,27	5
1997./98.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	72	33	23	13	,932	147	2,09	13
1998./99.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	64	30	18	14	,937	119	1,87	9
1999./00.	Olaf Kölzig	Washington Capitals	73	41	20	11	,917	163	2,24	5
2000./01.	Dominik Hašek	Buffalo Sabres	67	37	24	4	,921	137	2,11	11
2001./02.	José Théodore	Montréal Canadiens	67	30	24	10	,931	136	2,11	7
2002./03.	Martin Brodeur	New Jersey Devils	73	41	23	9	,914	147	2,02	9
2003./04.	Martin Brodeur	New Jersey Devils	75	38	26	11	,917	154	2,03	11
2005./06.	Miikka Kiprusoff	Calgary Flames	74	42	20	11	,923	151	2,07	10
2006./07.	Martin Brodeur	New Jersey Devils	78	48	23	7	,922	171	2,18	12
2007./08.	Martin Brodeur	New Jersey Devils	77	44	27	6	,920	168	2,17	4
2008./09.	Tim Thomas	Boston Bruins	54	36	11	7	,933	114	2,10	5
2009./10.	Ryan Miller	Buffalo Sabres	69	41	18	8	,929	150	2,22	5
2010./11.	Tim Thomas	Boston Bruins	57	35	11	9	,938	112	2,00	9
2011./12.	Henrik Lundqvist	New York Rangers	62	39	18	5	,930	123	1,97	8
2012./13.	Sergej Bobrovski	Columbus Blue Jackets	38	21	11	6	,932	74	2,00	4
2013./14.	Tuukka Rask	Boston Bruins	58	36	15	6	,930	115	2,04	7
2014./15.	Carey Price	Montréal Canadiens	66	44	16	6	,933	130	1,96	9
2015./16.	Braden Holtby	Washington Capitals	66	48	9	7	,922	141	2,20	3

• 
  Georges Vézina u opremi Les Canadiensa.
• 
  Bill Durnan, šesterostruki osvajač „Vézine”, u dresu Les Canadiensa.
  Primijetite bijelo slovo C na njegovim prsima; upravo zbog Durnanovog ponašanja na ledu, vodstvo NHL-a 1947. ukida pravo obnašanja kapetanske dužnosti vratarima.
• 
  Terry Sawchuk u majici s grbom Detroita.
• 
  Šesnaestogodišnji Jacques Plante, budući sedmerostruki (rekordni) osvajač „Vézine”.

• 
  George Hainsworth, prvi dobitnik „Vézine”, nije primio pogodak u 22 od svih 44 odigranih utakmica regularne sezone 1928./29. na putu do treće titule najboljeg vratara.
• 
  Dominik Hašek, vlasnik dva najbolja prosjeka primljenih golova i dva od pet, odnosno pet od deset, najboljih prosjeka obrana u konkurenciji dobitnika „Vézine” u posljednjih 35 godina.
• 
  Martin Brodeur, predvodnik N.J. Devilsa na putu do tri Stanleyjeva kupa i četiri naslova najboljeg vratara lige.
• 
  Carey Price, četverostruko nagrađen u sezoni 2014./15.

• Michel Larocque, dobitnik iz 1981. (godine trojice osvajača), jedini je nastupao za dva kluba u sezoni osvajanja: 28 utakmica za Montréal pa 8 za Toronto.

National Hockey League Zapad Pacifik Anaheim Ducks · Arizona Coyotes · Calgary Flames · Edmonton Oilers · Los Angeles Kings · San Jose Sharks · Vancouver Canucks Središte Chicago Blackhawks · Colorado Avalanche · Dallas Stars · Minnesota Wild · Nashville Predators · St. Louis Blues · Winnipeg Jets Istok Atlantik Boston Bruins · Buffalo Sabres · Detroit Red Wings · Florida Panthers · Montréal Canadiens · Ottawa Senators Tampa Bay Lightning · Toronto Maple Leafs Metropolis Carolina Hurricanes · Columbus Blue Jackets · New Jersey Devils · NY Islanders · NY Rangers · Philadelphia Flyers Pittsburgh Penguins · Washington Capitals Prvenstva Stanleyjev kup (Pobjednici) · Trofej princa Walesa · Pehar Clarencea Campbella · Predsjednički trofej Nagrade Art Ross · Bill Masterton · Conn Smythe · David Hart · Frank Calder · Frank Selke · Jack Adams · James Norris · „King” Clancy · Lady Byng · Mark Messier Maurice „Rocket” Richard · NHL Foundation · NHL GM of the Year · Ted Lindsay · Vézina · William Jennings Ostalo All-star momčadi · All-star utakmice · Draft · NHL Heritage i NHL Winter Classic · Izvorna šestorka (Original Six) · NHA · WHA · Dvorana slavnih