Tonzura

Tonzura ili podstrig je običaj brijanja kose na tjemenu koji je uveden za svećeničke redove oko 400. godine, a ukinut 1972. godine^[1] motuproprijem Ministeria quaedam pape Pavla VI.

U kršćanstvu je uveden 400., a ukinut 1972. godine. Bio je to sveti obred po kojemu se laiku strigla kosa, davalo mu se kleričko odijelo i tako je uvođen u klerički stalež. Samim podstrigom nije se davala nikakva vlast i nije bila nikakvi crkveni red. Biskup ju je podjeljivao prije primanja manjeg reda. Da bi mogao primiti podstrig, morao je biti krizman, poznavati osnove vjere i znati čitati i pisati. Dobna granica bila je barem 14 godina života da bi uopće mogao primiti beneficij.^[2]

Okruglo se ošišati odnosno izbrijati izvana je označavalo obreda podjeljivanja tonzure. Kao vjerski običaj na Istoku postojao je i prije Krista i značio je odricanje od svijeta. U kršćanstvu je podstrig nastao je najprije među monasima, potom među klericima na Istoku u 5. stoljeću, nakon čega se širi na Zapad. Sljedećeg stoljeća crkveni zakoni reguliraju tonzuru, koja je odijeljena od primanja svetih redova. Od Tridentskog sabora klerici su oni muškarci koji su u posebnom liturgijskom obredu primili prvu tonzuru i ona je dijelila Kristove vjernike na klerike i laike. Disciplina je ostala do motuproprija Pavla VI. Ministeria quaedam od 15. kolovoza 1972. godine, kojom je određeno da se ona više ne podjeljuje.^[3]

Kosu s glave briju i danas budistički i hinduistički svećenici. U islamu je običaj da hodočasnici (hadžije) po povratku s hadža obriju glavu.^[4]