Plimni rep
Plimni rep je tanko izduljeno područje zvijezda i međuzvjezdanoga plina koji se proteže u svemir iz galaktike. Plimni se repovi pojavljuju kao ishod djelovanja sila galaktičke plime između međudjelujućih galaktika. Primjeri galaktika u kojima je nazočan plimni rep su galaktika Punoglavac i galaktike Miševi. Plimne sile mogu izbaciti znatnu količinu galaktičkog plina u rep. Primjerice, unutar galaktika Ticala, blizu pola promatrane plinovite tvari nalazi se unutar repne strukture.[1] Unutar tih galaktika s plimnim repovima, približno 10 % galaktičina stvaranja zvijezda zbiva se u repu.[2] Sveukupno, ugrubo 1 % od svega stvaranja zvijezda u znanom svemiru zbiva se unutar plimnih repova.[3]
Neki parovi međudjelujućih galaktika imaju dva odvojena repa, kao što je kod galaktika Ticala, a neki ini sustavi imaju samo jedan rep. Većina plimnih repova blago je savinuta zbog rotiranja domaćinskih galaktika. Oni koji su ravni možda su ipak zakrivljeni, ali izgledaju ravni jer ih promatramo bočno, odnosno po dimenziji gdje je rep pravocrtan.
Pojavu koju danas nazivamo plimni rep prvi je naširoko proučavao Fritz Zwicky 1953. godine.[4] Nekoliko je astrofizičara izrazilo svoje dvojbe da se ova proširenja mogu pojaviti samostalno kao rezultat plimnih sila,[5][6] uključujući samog Zwickyja, koji je vlastite poglede opisao kao "neortodoksne".[7] Boris Aleksandrovič Voroncov-Vel'jaminov argumentirao je da su repovi prerijetki i predugi (ponekad široki 100.000 parseka) a da bi ih sama gravitacija mogla stvoriti,[8] jer bi gravitacija umjesto toga trebala stvarati široke distorzije. Ipak, 1972. je godine ugledni astronom Alar Toomre dokazao da su zbilja plimne sile te koje su odgovorne za repove.[9]
- ↑ (eng.) Mihos, Christopher J. 1993. Modeling the Spatial Distribution of Star Formation in Interacting Disk Galaxies. Astrophysical Journal (engleski). 418: 82–99. Bibcode:1993ApJ...418...82M. doi:10.1086/173373
- ↑ (eng.) Jarrett, T. H. 2006. Remarkable Disk and Off-Nuclear Starburst Activity in the Tadpole Galaxy as revealed by the Spitzer Space Telescope. Astronomical Journal (engleski). 131 (1): 261–281. arXiv:astro-ph/0510788. Bibcode:2006AJ....131..261J. doi:10.1086/498414
- ↑ (eng.) Naeye, Robert. 18. prosinca 2007. 'Shot in the Dark' Star Explosion Stuns Astronomers (engleski). NASA Goddard Flight Center. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2021. Pristupljeno 18. lipnja 2010.
- ↑ (eng.) Zwicky, Fritz. Travanj 1953. Luminous and dark formations of intergalactic matter. Physics Today. 6 (4): 7–11. Bibcode:1953PhT.....6....7Z. doi:10.1063/1.3061224
- ↑ (eng.) Zasov, A. V. 1968. The Possibility of a Long Lifetime for Intergalactic Arms. Soviet Astronomy – AJ. 11 (5). Bibcode:1968SvA....11..785Z
- ↑ (eng.) Gold, T.; Hoyle, F. 1959. Paris Symposium on Radio Astronomy. Stanford University Press. str. 583–588
- ↑ (eng.) Zwicky, Fritz. 1963. Intergalactic Bridges. Astronomical Society of the Pacific Leaflets. 9: 17–24. Bibcode:1963ASPL....9...17Z
- ↑ (eng.) Vorontsov-Velyaminov, B. 1962. Problems of Extra-Galactic Research. Macmillan Press. str. 194–200. Bibcode:1962IAUS...15..194V
- ↑ (eng.) Toomre, Alan; Toomre, Juri. 15. prosinca 1972. Galactic Bridges and Tails. Astrophysical Journal. 178: 623–666. Bibcode:1972ApJ...178..623T. doi:10.1086/151823
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||