Ivon Ćuk
| Ivon Ćuk | |
| Pseudonim(i) | Yves Ivonides, Dian Baton |
|---|---|
| Rođenje | Muć Gornji, 11. veljače 1923. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | vjerski pisac, crkveni dužnosnik |
| Zanimanje | svećenik |
| Portal o životopisima | |
Ivon Ćuk, pseudonima Yves Ivonides i Dian Baton (Muć Gornji, 11. veljače 1923.), hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca konventualaca, vjerski pisac, visoki crkveni dužnosnik[1]
Rođen je u Muću Gornjem kod Splita. U sjemenište franjevaca konventualaca primljen je 1935. godine, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1950. u Zagrebu. Mladi svećenik djeluje u Zagrebu, Dornavi kod Ptuja i Puli. Od 1961. do 1968. obavlja službu tajnika Provincije u Zagrebu.[1] Godine 1962. pokreće i dugo godina uređuje Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (današnji Veritas). Nakon jedanaest godina odlazi u Šibenik, odatle u Rim, gdje proučava djelo Maksimilijana Kolbea. Vraća se u Šibenik, gdje obnaša službu gvardijana samostana sv. Frane. Istovremeno obavlja službu definitora Provincije i člana Uredničkog vijeća Veritasa.[1] Osim plodnoga uredničkog rada u Veritasu, objavljuje brojne knjige vjerskog sadržaja. Ostavio je za sobom desetak vrlo čitanih i zapaženih izdanja.[1]
Autor:[1]
- Fatima da ili ne?
- Zvijezde koje ne zalaze
- Mučenik iz Krešimirova grada
- Orijaš kršćanstva
- Maksimilijan Kolbe 16670
- Taj divni čovjek Isus (suautori: Nikola Mate Roščić; Ljudevit Maračić)
- Bijela gospođa iz Lurda
- Svetac bijelih ljiljana
- Vječni zaljubljenik (audioknjiga)
Urednik:[1]
- Mladi Stepinac – pisma zaručnici (pod pseudonimom Dian Baton)
- ↑ a b c d e f Verbum Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2018. (Wayback Machine)[1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2018. (Wayback Machine) Yves Ivonides (Ivon Ćuk) (pristupljeno 27. veljače 2018.)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.