Kulen Vakuf
Kulen Vakuf | |
---|---|
Kulen Vakuf - most na Uni | |
Entitet | Federacija BiH |
Županija | Unsko-sanska županija |
Općina/Grad | Bihać |
Koordinate | 44°34′N 16°05′E / 44.56°N 16.09°E |
Stanovništvo | |
– naselje (2013.) | 457 |
Poštanski broj | 77206 |
Kulen Vakuf na zemljovidu BiH |
Kulen Vakuf je naseljeno mjesto u Gradu Bihaću, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Nalazi se južno od Bihaća, na rijeci Uni.
Prije dolaska Turaka bio je u sastavu Hrvatske države i pripadao lapačkoj župi. Iz tog doba na brdu iznad grada nalazi se monumentalna utvrda Ostrovica koju je sagradio hrvatski plemić Mikuličić,[2] a pokraj grada ostaci srednjovjekovne katoličke crkve. U tursko doba tvrđava je ojačana, te je i sam grad u podnožju dobio utvrđene zidove. Također na drugoj strani Une sagrađena je Havala, utvrda begovske obitelji Kulenovića. Zajedno taj kompleks utvrda prikazan je na austrijskoj vojnoj karti, a zbog svog strateškog prometnog položaja u službenim turskim ispravama 18. stoljeća Kulen-Vakuf se zove Džisrikebir, što u prijevodu znači "Veliki most". U velikom požaru 1903. veći dio Kulen Vakufa je stradao, tako da danas nisu vidljivi ostatci stare arhitekture, osim donekle u urbanističkoj organizaciji grada. Obnovljena je džamija sultana Ahmeda III. Spomenuta džamija nekoliko je puta izgrađivana jer su je rušili četnici. Na Havali su ostaci džamije koja se nalazila unutar havalskog grada, kao i turbe Smail-bega Bajbutovića. Kulen Vakuf je dao veliki broj učenih ljudi od državnog značaja.
Tijekom Drugog svjetskog rata, od 6. do 8. rujna 1941. godine, srpski ustanici željni osvetiti ustaške pokolje do temelja su spalili Kulen Vakuf. Tijekom dva dana svirepo su ubili oko 2000 muslimana, od kojih su većina bili žene i djeca. Njihova tijela su ležala izrešetana mecima uz cestu, poklana pa razbacana po livadi, udavljena u ledenoj Uni koja ih je odnijela dalje, ili nabacana na gomilu u dubokim i mračnim okomitim jamama. U samom gradu bilo je između 900 i 1000 žrtava, u jami Golubnjači blizu Miljuša stradalo ih je 400-420, a u blizini Ćovke iz zasjede pobijeno ih je 300-500. U jamu blizu Ešanovića šume bačeno je 80-130, a u obližnju jamu Dugopolje 70 muslimana.[3]
Za vrijeme zadnjeg rata bio je pod srpskom okupacijom, a većina stanovništva prebjegla je u Bihać, da bi se poslije rata vratila.
Kulen Vakuf | ||||||
godina popisa | 1991.[4] | 1981. | 1971. | |||
Muslimani | 770 (72,43 %) | 693 (67,74 %) | 819 (77,33 %) | |||
Srbi | 182 (17,12 %) | 185 (18,08 %) | 214 (20,20 %) | |||
Hrvati | 3 (0,28 %) | 7 (0,68 %) | 6 (0,56 %) | |||
Jugoslaveni | 99 (9,31 %) | 135 (13,19 %) | 7 (0,66 %) | |||
ostali i nepoznato | 9 (0,84 %) | 3 (0,29 %) | 13 (1,22 %) | |||
ukupno | 1063 | 1023 | 1059 |
Kulen Vakuf | ||||||
godina popisa | 2013.[1] | |||||
Bošnjaci | 426 (93,22%) | |||||
Srbi | 5 (1,09%) | |||||
Hrvati | 3 (0,66%) | |||||
ostali i nepoznato | 23 (5,03%) | |||||
ukupno | 457 |
- Alan Horić, hrvatski književnik
- Džaferbeg Kulenović, hrvatski političar i pravnik
- Osman Kulenović, hrvatski političar i pravnik
- Muhamed Kulenović, hrvatski političar i pravnik
- Mustafa Hilmi Hadžiomerović, reisu-l-ulema
Tok rijeke Une kod |
Ostaci velebne |
Pogled na Kulen Vakuf |
Putokaz za Kulen Vakuf |
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 29. prosinca 2019.
- ↑ Povijesno područje Ostrovica – Ostrovački grad, općina Bihać, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine -Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12
- ↑ Max Bergholz-Nasilje kao generativna sila (identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici), buybook, Sarajevo/Zagreb 2018., str. 222.-267.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- Satelitska snimka Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2008. (Wayback Machine)
|