Kattegat
| Kattegat Kattegatt | |
|---|---|
| Tjesnac | |
 Mapa Kattegata i Skagerraka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 56°30′N 11°30′E / 56.500°N 11.500°E |
| Smještaj | Sjeverna Europa |
| Dio | Sjevernog mora |
| Spaja | Skagerrak (Sjeverno more) i Baltičko more |
| Razdvaja | Skandinavski poluotok (Švedska) i poluotok Jylland (Danska) |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Širina | |
| • Najveća | 220 km |
| Dubina | |
| • Prosječna | 23 m |
| Površina | 30.000 km2 |
  Kattegat Kattegat na zemljovidu Europe  | |
Kattegat (švedski i danski: Kattegatt) je morski tjesnac koji razdvaja teritorij Danske i Švedske te zajedno sa Skagerrakom na sjeveru povezuje Sjeverno i Baltičko more. Površina područja je oko 30 000 km². Ograničen je poluotokom Jyllandom na zapadu, otocima Danskoga tjesnaca i Baltičkim morem na jugu te pokrajinama Bohuslän, Västergötland, Halland i Skåne u Švedskoj na istoku. Baltičko more se ulijeva u Kattegat kroz danske prolaze. Nastavak je Skagerraka i geografski se može smatrati zaljevom Sjevernoga mora, no tradicionalno se smatra neovisnim morskim područjem.
Morsko dno Kattegata je prilično plitko i može biti vrlo teško i opasno za plovidbu zbog mnogih pješčanih pličina, kamenih grebena i promjenjivih morskih struja. U moderno su doba prokopani umjetni kanali u morskome dnu, mnogi su grebeni i pličine uklonjeni jaružanjem i ispumpavanjem pijeska, a postavljena je i dobro razvijena mreža svjetlosne signalizacije kako bi se zaštitio vrlo gust međunarodni promet na ovoj maloj morskoj površini.
Na oboalama Kattegata smješteno je nekoliko velikih gradova i glavnih luka, najvažniji od kojih su Göteborg, Aarhus, Aalborg, Halmstad i Frederikshavn.
Prema definiciji utvrđenoj u konvenciji iz 1932. koju su potpisale Danska, Norveška i Švedska (registrirana u nizu ugovora Lige naroda 1933. – 1934.), sjeverna granica između Kattegata i Skagerraka nalazi se na najsjevernijoj točki Skagena na Jyllandu, a južna granica prema Øresundu nalazi se na vrhu poluotoka Kullen u Skåneu.[1]
Glavni vodeni tokovi koji se ulijevaju u Kattegat su rijeke Göta älv u Göteborgu, Lagan, Nissan, Ätran i Viskan u pokrajini Halland na švedskoj obali te rijeka Gudenå na Jyllandu u Danskoj.
Glavni otoci Kattegata su Samsø, Læsø i Anholt. Potonja dva zbog svoje relativno suhe klime pripadaju „danskom pustinjskom pojasu”.
Brojna značajna obalna područja graniče s Kattegatom, poput prirodnog rezervata Kullaberg u Skåneu u Švedskoj, koji sadrži brojne rijetke vrste i slikovitu stjenovitu obalu, grad Mölle, koji ima slikovitu luku i pogled na Kullaberg i Skagen na sjevernom kraju Danske.
Od 1950-ih se razmatra projekt izgradnje mosta preko Kattegata koji se obično naziva Kattegatbroen (hrv. „kattegatški most”) koji bi trebao povezati Jutland i Zeland. Od kasnih 2000-ih nekoliko utjecajnih političara u Danskoj ponovno je zainteresiralo javnost za ostvarenjem projekta. Most se obično zamišlja kao poveznica Hova (sela južno od Oddera u području Aarhusa) i Kalundborga.[2][3]
Međunarodna hidrografska organizacija definira granice „Kattegata, Sunda i Beltova” (to jest Kattegat, Øresund, Veliki Belt i Mali Belt) na sljedeći način:[4]
Prema Den Store Danske Encyklopædi i Nudansk Ordbog, ime potječe od nizozemskih riječi katte („mačka”) i gat („kapija, prolaz”), što je kasnosrednjovjekovni navigacijski žargon u kojem su kapetani hanzeatskih trgovačkih flota uspoređivali danske tjesnace s toliko tijesnim prolazom da bi zbog brojnih grebena i plićaka čak i mački bilo teško proći kroz njega.[5][6] U jednom povijesnom razdoblju širina plovnih voda iznosila je svega 3,84 km (2,07 nautičkih milja).[6]
Arhaično ime i za Skagerrak i za Kattegat bilo je Norveško more ili Jutlandsko more (saga Knýtlinga spominje ime Jótlandshaf). Staro latinsko ime bilo mu je Sinus Codanus.[7]
Salinitet u Kattegatu ima izraženu dvoslojnu strukturu. Salinitet gornjeg sloja je između 18 ‰ i 26 ‰, a donji sloj odvojen jakim haloklinalom na oko 15 m ima salinitet između 32 ‰ i 34 ‰. Donji sloj čini vodena masa koja se slijeva iz Skagerraka sa salinitetom tipičnim za većinu drugih obalnih morskih voda, dok gornji sloj čini vodena masa koja se dolijeva iz Baltičkoga mora i ima mnogo niži salinitet usporediv s boćatom vodom, ali još uvijek viši od ostatka Baltičkog mora. Ova dva suprotna toka prenose višak vodene mase od 475 km³ godišnje od Baltika do Skagerraka.[8] Za vrijeme jačih vjetrova slojevi u Kattegatu su na nekim mjestima potpuno izmiješani, primjerice oko Velikog Belta, pa je ukupni salinitet u ovom malom moru vrlo promjenjiv, što stvara jedinstvene uvjete za razvoj morskog života.[9]
Hladni izvori, lokalno poznati kao „grebeni mjehurića” (dan. boblerev), nalaze se u sjevernom Kattegatu. Za razliku od hladnih izvora na većini drugih mjesta (uključujući Sjeverno more i Skagerrak), ovi se izvori u Kattegatu nalaze se na relativno malim dubinama, općenito između 0 and 30 m ispod površine.[10][11] Smješteni su iznad nalazišta metana formiranog tijekom eemijskog razdoblja pleistocena, a tijekom mirnog vremena mjehurići se ponekad mogu vidjeti na površini vode.[11] Karbonatna cementacija i litifikacija tvore do 4 metra visoke stupove s velikom bioraznolikošću.[10][11] Zbog jedinstvenog statusa, Europska unija dodijelila je hladnim izvorima Kattegata status zaštićenog područja kao stanište Natura 2000 (tip 1180).[12]
Kattegat je 1970-ih bio pogođen rasprostranjenom anoksijom[13] i bio je jedna od prvih zabilježenih morskih mrtvih zona kada su znanstvenici počeli proučavati kako su intenzivne industrijske aktivnosti utjecale na prirodni svijet.[14][15] Otada su studije i istraživanja pružila mnogo uvida u procese kao što je eutrofikacija i kako se s njom nositi. Danska i EU pokrenule su skupe i dalekosežne domaće projekte kako bi zaustavile, popravile i spriječile ekološki destruktivne i ekonomski štetne procese[16] od prvog akcijskog plana za vodeni okoliš 1985. do provedbe današnjeg četvrtog akcijskog plana. Akcijski planovi obuhvaćaju velik broj inicijativa i uključuju takozvane nitratne direktive.[17] Akcijski planovi općenito se ocijenjeni uspješnim, iako posao nije završen i svi ciljevi još nisu u potpunosti ispunjeni.[18]
Zbog vrlo gustog pomorskog prometa i mnogih velikih obalnih gradova, Kattegat je od 2006. označen kao područje kontrole emisija sumpora. Od 1. siječnja 2016. referentna vrijednost za sumpor u gorivima snižena je na 0,1 %.[19]
Nekoliko većih područja Kattegata označeno je kao zaštićeno područje Natura 2000 značajno za zaštitu slanih močvarnih područja u skladu s Ramsarskom konvencijom. Preostali veći grebeni zaštićeni su kao značajna mjesta za mriještenje i prehranu riba i morskih sisavaca te zaštitu bioraznolikosti.
Zaštićena područja na ovom području su:
- Grenen
- Zaljev Aalborg i područje plitkoga mora površine 1774 km².
- Travnata obalna područja na otoku Læsøu i grebeni južno od otoka
- Otok Anholt i more sjeverno od otoka.
- Ušće rijeke Göta älv sjeverno od Göteborga važno je stanište za ptice tijekom sezone seoba.
- Otočje Vrångö (šve.: Vrångöskärgården), dio Göteborškog otočja je područje razmnožavanja morskih ptica i tuljana.
- Plitki Fjord Kungsbacka između Göteborga i Varberga zajedno sa slanim močvarama.
- Hovs Hallar
- Prirodni rezervat Kullaberg
-
Vjetroelektrane na Kattegatu.
-
Kroz Kattegat prolaze neki od najfrekventnijih pomorskih puteva.
-
Značajniji pješčani plićaci i grebeni danas su označeni svjetlosnom signalizacijom.
-
U blizini švedske obale u Kattegatu nalazi se je niz malih otoka.
-
Švedska obala Kattegata uglavnom je kamenita, poput ove u Kullabergu.
-
Cijela dužina danske obale Kattegata je pješčana ili šljunčana nez vidljivih stijena.
- ↑ Convention No 3210. League of Nations Treaty Series 139, 1933–1934. Retrieved 27 December 2012.
- ↑ Rolf Ask Clausen. 2. listopada 2007. Ingeniøren 1955: Byg bro over Samsø [Build a bridge across Samsø]. Ingeniøren (danski). Pristupljeno 16. veljače 2016.
- ↑ En fast Kattegatforbindelse. kattegatforbindelse.dk (danski). Kattegatkomitéen. Pristupljeno 15. svibnja 2017.
- ↑ Limits of Oceans and Seas (PDF). 3rd izdanje. Međunarodna hidrografska organizacija. 1953. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. listopada 2011. Pristupljeno 28. prosinca 2020.
- ↑ Den Store Danske Encyklopædi (2004), CD-ROM edition, Copenhagen: Gyldendal, entry Kattegat.
- ↑ a b Nudansk Ordbog (1993), 15th edition, 2nd reprint, Copenhagen: Politikens Forlag, entry Kattegat.
- ↑ Gilman, D. C.; Peck, H. T.; Colby, F. M. 1905. New International Encyclopedia. New York: Dodd, Mead.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Ærtebjerg, G., Andersen, J.H. and Schou Hansen. 2003. Hydrography. Nutrients and Eutrophication in Danish Seawaters. Danish Environmental Protection Agency and National Environmental Research Institute. Pristupljeno 30. siječnja 2016.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Matti Leppäranta nad Kai Myrberg. 2009. Physical Oceanography of the Baltic Sea. Springer-Praxis. str. 72–74. ISBN 9783540797036. Pristupljeno 30. siječnja 2016.
- ↑ a b Jensen; Aagaard; Burke; Dando; Jørgensen; Kuijpers; Laier; O'Hara; Schmaljohann. 1992. "Bubbling reefs" in the Kattegat: Submarine landscapes of carbonate-cemented rocks support a diverse ecosystem at methane seeps. Marine Ecology Progress Series. 83: 103–112. Bibcode:1992MEPS...83..103J. doi:10.3354/meps083103
- ↑ a b c Red List – Submarine structures made by leaking gases (PDF). HELCOM. 2013. Pristupljeno 16. lipnja 2017.
- ↑ Proposed measures for fisheries management in Natura 2000-sites in the Danish territorial area of the Kattegat and Samsø Belt (PDF). Meeting at the AgriFish Agency, Copenhagen. Minister for Food, Agriculture and Fisheries, Denmark. 20. ožujka 2012. Pristupljeno 16. lipnja 2017.
- ↑ Druon, Jean-Noël; Schrimpf, Wolfram; Dobricic, Srdjan; Stips, Adolf. 19. svibnja 2004. Comparative assessment of large-scale marine eutrophication: North Sea area and Adriatic Sea as case studies (PDF). Marine Ecology Progress Series. 272: 1–23. Bibcode:2004MEPS..272....1D. doi:10.3354/meps272001. Pristupljeno 10. kolovoza 2023.
- ↑ Further Rise in Number of Marine 'Dead Zones'. UNEP. 19. listopada 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2009. Pristupljeno 30. siječnja 2016.
- ↑ Karleskint, Turner and Small. 2013. Introduction to Marine Biology. 4 izdanje. Brooks/Cole. str. 4. ISBN 978-1285402222
- ↑ Hagerman, Lars; Josefson, Alf B.; Jensen, Jørgen N. 1996. Benthic macrofauna and demersal fish. Eutrophication in Coastal Marine Ecosystems. Coastal and Estuarine Studies. 52. str. 155–178. doi:10.1029/CE052p0155. ISBN 978-0-87590-266-1
- ↑ Implementation of the Nitrates directive in Denmark Danish Ministry of the Environment
- ↑ Jesper H. Andersen; Jacob Carstensen. 25. listopada 2011. Action Plans for the Aquatic Environment have been a success (danski). Pristupljeno 24. studenoga 2014.
- ↑ New sulphur regulations may lead to distortion of competition in the shipping industry. MT Online. 12. kolovoza 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2016. Pristupljeno 19. siječnja 2016.