Egejski otoci

Egejski otoci (grč. Νησιά Αιγαίου) je zajednički naziv za otoke u Egejskom moru, s kopnenom Grčkom na zapadu i sjeveru te Turskom na istoku; otok Kreta predstavlja južnu granicu otoka. Antičko ime za Egejsko more Arhipelag, poslije je ušlo u svjetske jezike za otočne skupine.

Grčki egejski otoci obično se dijele na sedam skupina, od sjevera prema jugu:

• Sjeveroistočni egejski otoci
• Sporadi
• Eubeja
• Argo-saronski otoci
• Cikladi
• Dodekanez (Južni Sporadi)
• Kreta

Gotovo svi egejski otoci pripadaju Grčkoj, i podijeljeni su na devet periferija. Turska posjeduje otoke Imbros (Gökçeada), Tenedos (Bozcaada) i manje otočice uz zapadnu obalu.

Izraz Talijanski egejski otoci (talijanski Isole Italiane dell-’Egeo) se ponekad rabi za otoke koje je Italija zauzela za vrijeme Talijansko-turskog rata 1912. i držala pod svojom vlašću do 1947.: Dodekanez, uključujući Rodos i Kastelorizo.

• Popis egejskih otoka
• Popis turskih otoka
• Popis grčkih otoka

• Aegean Sea, The Columbia Encyclopedia, Sixth Edition. 2001-05.

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Egejski otoci

Nedovršeni članak Egejski otoci koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

v • u Grčke regije Atika • Egejski otoci • Epir • Jonski otoci • Kreta • Makedonija • Peloponez • Središnja Grčka • Tesalija • Trakija Sveta Gora (autonomna monaška republika u Egejskoj Makedoniji)