Državni terorizam
Državni terorizam označava djelovanje države protiv druge države ili protiv svojih pučana koje se u svojim načinima ne razlikuje od djelovanja klasičnog terorizma.[1]
Primjeri su bombaški napadi, sabotaže, atentati na neistomišljenike ili otmice koji se čine - u pravilu suprotno pozitivnim pravnim propisima države, kao i odredbama međunarodnog prava.
Državni terorizam može se vršiti na vlastitome teritoriju kao i na području drugih država.
Teroristička država teritorijalno je odvojen politički entitet koji koristi silu i nasilje protiv svojih građana, drugih država ili njihovih građana s namjerom zastrašivanja ili prisiljavanja te bezrezervnoga prihvaćanja njezine ideologije, i na taj način želi postići dominantan položaj u svijetu ili postići stalni ostanak na vlasti u svojoj zemlji.
- Ubojstvo prosvjednika na Jelačićevom trgu/ Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.
- Ranjavanje Ivana Pernara i Ivana Granđe, smrtno ranjavanje Stjepana Radića i ubojstva Đure Basarička i Pavla Radića zastupnika HSS-a u atentatu u Narodnoj skupštini 1928. godine; ubojstvo Milana Šufflaya 1931. godine.
- U prvih deset godina jugoslavenske države 24 političke smrtne osude, 600 poltičkih ubojstava, 30.000 političkih uhićenja, 3.000 političkih emigranata.[2][3] Protiv velikosrpskog rasizma su prosvjedovali svjetski uglednici kao Albert Einstein, Heinrich Mann, Theodore Dreiser, John Dos Pasos, Andre Gide i ini.
- Logori
- Masovna progranjanja i zatvaranje političkih neistomišjenika
- Masovna proganjanja, zatvararanja, ubijanja prema rasnoj, vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti
- Ubojstva, masovne i tajne grobnice disidenata koja je organizirala i izvršila tajna služba bivše SFRJ UDBA, a poslije i RDB SRJ i RS. Izvan granica Hrvatske njih više od 70, unutar Hrvatske broj ubijenih nikad nije utvrđen.[4][5][6][7][8]
- crveni teror
- totalitarizam
- Policijsko nasilje
- Operacija pod lažnom zastavom
- Mučenje
- ↑ Aust, Anthony. 2010. Handbook of International Law (engleski). 2nd izdanje. Cambridge University Press. str. 265. ISBN 978-0-521-13349-4
- ↑ Miroslav Krleža, Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 14. i 15., Zora, Zagreb, 1971., str. 619.
- ↑ Tomislav Jonjić, Proces Hranilović-Soldin. Prilog poznavanju postanka ustaškog pokreta:
- »(...) Miroslav Krleža je sredinom 1928. zabilježio:«... Stvaranje Države daje u stvarnosti ovakvu sliku: 24 političke smrtne osude, 600 političkih ubijstava, 30.000 političkih uapšenja, 3.000 političkih emigranata i bezbrojnu masu političkih izgona. (...)«, str. 168., preuzeto 10. travnja 2013.
- ↑ Višnja Starešina, Starešina: Čega se sve sramim nakon presude u Münchenu, narod.hr, 16. kolovoza 2016., pristupljeno 19. kolovoza 2016.
- ↑ Tema o kojoj se ćuti: Hladnjača i masovne grobnice u Srbiji, 20 godina kasnije. BBC News na srpskom (srpski). 14. srpnja 2021. Pristupljeno 9. ožujka 2023.
- ↑ Slučaj Slavko Ćuruvija: Pucali su „naši“ - Kriminal - Nedeljnik Vreme. www.vreme.com (srpski). 4. prosinca 2022. Pristupljeno 9. ožujka 2023.
- ↑ Otišao u Košutnjak da trči i nije se vratio: Kako je pre 22 godine otet i ubijen Ivan Stambolić? - Društvo - Dnevni list Danas (srpski). 25. kolovoza 2022. Pristupljeno 9. ožujka 2023.
- ↑ SMRT SRPSKOG SUDIJE POD VELOM MISTERIJE! Njegova sestra TVRDI da su mu UBRIZGALI AMONIJAK U UŠI i tako ga UBILI. espreso.co.rs (srpski). Pristupljeno 9. ožujka 2023.