Belzebub

Belzebub (heb. בעל זבוב‎, Ba‘al Zəbûb, grč. βεελζεβούβ, arap. بعل ألذباب, "Gospodar muha"), drevno je semitsko božanstvo štovano u filistejskom gradu Ekronu. U kasnijoj judeo-kršćanskoj tradiciji spominje se kao demon i jedan od sedam prinčeva pakla. Ime mu je izvedeno od kanaanskih riječi Baal, što znači "gospodar" i zebub, što znači "muha".^[1]

Belzebub se poimenice spominje na više mjesta u Bibliji kao jedan od vrhovnih demona. U Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 1,2), spominje se kao ekronski bog Baal Zebub.^[2] Na njegov spomen nalazimo i u Evanđelju po Mateju (Mt 12,24),^[3] Evanđelju po Marku (Mk 3,22)^[4] i u Evanđelju po Luki (Lk 11,15-19), gdje je opisan kao demon.^[1][5] Farizeji su govorili da pomoću njega Isus tjera zle duhove, na što im je On odgovorio da "svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, propada".

Većina demonologa slaže se u tome da on predstavlja gospodara pakla, no suglasni su u tome da nije moćniji od Sotone.^[6] Opisuju ga kao diva s ognjenim vijencem oko glave, s dva roga na glavi, blještavim očima, krilima šišmiša, pačjim nogama i lavljim repom.

Prema vjerovanju, vještice ga prizivaju za vrijeme sabata, slave ga i spolno opće s njim na orgijama.^[7]

U Knjizi svete magije Abra-Melina maga koju je izdao S. L. MacGregor Mathers, Belzebub se spominje u XIX poglavlju Druge knjige.^[8]

• Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6709-48-9
• Knight, Thomas H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2
• Mathers, S. L. MacGregor (ur.), Knjiga svete magije Abra-Melina maga, Nova Arka, Zagreb, 2000. ISBN 953-6123-51-7

• Catholic Encyclopedia (engl.)
• deliriumsrealm.com - Beelzebub (engl.)
• Jewish Encyclopedia (engl.)

Nedovršeni članak Belzebub koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.