Believe in Nothing

Believe in Nothing
Paradise Lost (studijski album)
Žanr	gothic rock
Objavljen	26. veljače 2001.[1][2]
Snimanje	travanj – lipanj 2000. i rujan 2000.
Studio	Albert Studios, Strongroom (London, Ujedinjeno Kraljevstvo) i Chapel Studios (Lincolnshire, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Trajanje	45:53
Izdavač	EMI
Producent(i)	John Fryer, Greg Brimson
Recenzije
AllMusic
Kronologija albuma – Paradise Lost
Host (1999.) Believe in Nothing (2001.) Symbol of Life (2002.)

Believe in Nothing osmi je studijski album britanskog gothic metal-sastava Paradise Lost. Album je 26. veljače 2001. godine objavila diskografska kuća EMI.

Za razliku od pristupa na svojim prethodnim albumima, na Believe in Nothingu se Paradise Lost uvelike oslanjao na zvuk gitare i prirodniji zvuk bubnjeva, no bez stilističkog povratka metal glazbi prisutnoj na prvim albumima skupine.^[3]

Believe in Nothing jedan je od posljednjih albuma laganijeg zvuka koje je sastav snimao od albuma One Second. Gregor Mackintosh, gitarist i glavni skladatelj skupine, izjavio je kako album "u njegovim očima ne postoji" jer je u pitanju album na kojem je Paradise Lost izgubio kreativnu kontrolu; sastav je prilikom snimanja albuma pratio stroge upute koje mu je izdavala diskografska kuća. Mackintosh je također komentirao kako smatra da su neke pjesme, kao što je "World Pretending", zaslužile bolji zvuk i produkciju.^[4] Još je više negativnog stava u pogledu albuma uslijedilo nakon što su obožavatelji grupe upitali pjevača Nicka Holmesa kako skupina odabire tko im izrađuje naslovnice; Holmes je izjavio: "Nemojte me pitati o naslovnici za BIN, mislim da su nam taj dan pića bila drogirana!"^[5] Godine 2007. Holmes je opisao proces snimanja albuma, izjavljujući:

»Nikad nismo bili zadovoljni produkcijom tog albuma. Mislim da su pjesme na albumu bile dobre, ali ga definitivno ne bih postavio u naših top 5 albuma ikad. U to smo vrijeme svi bili vrlo zbunjeni zbog mnogih stvari koje su se događale oko nas, zbog toga je naslovnica takva kakva jest! [smijeh] Mislim da su to bila vrlo gadna vremena i smatram da se to odrazilo i na vrlo turobnom tonu pjesama. Gotovo smo svi tada pili propisane lijekove! [smijeh] U to sam vrijeme pio tako snažne antidepresive da nisam zapravo ni znao što se događa. Naslovnica albuma je klasičan primjer toga gdje su nam tada bili umovi. U mojoj su glavi bile samo pčele! [smijeh] Nemam pojma što je ta naslovnica trebala prikazivati. Na osobnom nivou, Believe in Nothing je predstavljao vrlo mračno doba mog života. Ne mislim da išta pozitivno može proizaći iz takve depresije ili tuge. U to je vrijeme moj privatni život bio na neki način u lošem stanju i smatram kako je album direktan rezultat toga. Znam da mnogo ljudi jako voli taj album i mislim da je to odlično. No po mom mišljenju najviše razočaravajući elementi [albuma] su produkcija, za koju smatram da je mogla biti snažnija, i osjećaji koje album priziva. Od Hosta do Believe in Nothinga nismo baš znali kamo idemo. Doista smo bili u dilemi.«

(Nick Holmes)

Album je izvorno trebao biti objavljen 18. rujna 2000. godine, no objava je naknadno bila odgođena prvo na siječanj^[6][7] te na koncu na 26. veljače 2017.^[2] U pogledu odgode, sastav je izjavio:

»Kao što znate, [u vrijeme] blizu Božića mnogi glazbenici žure kako bi objavili "Best Of" albume, nadajući se povećanoj prodaji. Paradise Lost smatra kako je novi album previše poseban kako bi samo tako bio izgubljen među tisućama te će, objavljujući ga u siječnju, izbjeći ovu situaciju.«

(Paradise Lost)

Tijekom snimanja albuma, grupa je snimila pjesmu "Leave This Alone", no ona se nije našla ni na izvornom albumu ni na njegovim reizdanjima. Umjesto toga, pjesma je bila objavljena na singlu "Fader". Pjesma "Mouth" bila je remiksana te je bila posebno objavljena na istoimenome singlu. Oba singla popratili su zasebni glazbeni spotovi.

Tekstovi: Nick Holmes, glazba: Greg Mackintosh.

Iako je sastav kasnije izrazio svoju skeptičnost u pogledu albuma, u doba objave dobio je vrlo dobre kritike.

Stranica Metal.de u svojoj je recenziji izjavila: "Budimo iskreni, što nas je fasciniralo na albumima poput Gothica i Shades of God? Upravo tako, melodije i ježenje kože, ali sigurno ne žestina pjesama! Žestina je potpuno nestala, ali su se [melodije i ježenja kože] pojačali za barem 100%. Po mom mišljenu, to je i više nego adekvatna naknada!". Stranica je dodijelila albumu 9 od 10 bodova.^[3] Breda Maßmann, recenzentica časopisa Rock Hard, izjavila je kako je Paradise Lost "novom pločom skladao klasičnu stvar s nekim potencijalnim hitovima [...]. Nesumnjivo, riječ je o slučaju u kojem se često pritišće tipka za ponavljanje!". Albumu je dodijelila 8 od 10 bodova.^[8]

David Peter Wesolowski, glazbeni kritičar sa stranice AllMusic, dodijelio je albumu tri od pet zvjezdica te je izjavio: "Britanski sastav Paradise Lost ima smisla za stvaranje mračnog i turobnog, a opet vrlo pristupačnog metala. I to je upravo ono što radi na Believe in Nothingu, servirajući mnogo pjesama koje bi se mogle svidjeti širokoj lepezi glazbenih obožavatelja. Čvrst i melodičan, "Mouth" je odličan primjer [...] rock pjesme koja se penje na vrh glazbenih ljestvica. Zapravo bi se gotovo ista stvar mogla reći i za [pjesme] "Fader" i "Illumination". Također vrijedi spomenuti i "Look at Me Now", iako je vjerojatno preblaga [skladba] te joj stoga nedostaje izdržljivost. Prikladno sumorna "Never Again" pak postaje sve bolja sa svakim novim slušanjem. U konačnici, Believe in Nothing baš i ne dostiže iste visine kao par prethodnih albuma grupe, kao što su Shades of God' i One Second. Ali je svejedno kvalitetno djelo i dobar način za ulazak u vode metala bez stvaranja pretjeranog loma u susjedstvu".^[9]