Štakavizam
Štakavizam je naziv za promjenu praslavenske suglasničke skupine *št' u št. Redovito se spominje uz šćakavizam. Riječ je o istočnojužnoslavenskoj jezičnoj inovaciji koja se postupno širila na istok, odnosno na štokavske i torlačke govore.[1] Pretpostavlja se kako se ova promjena provela već u razdoblju 7. i 8. st., odnosno prije formiranja narječja, u mlađem općeslavenskom razdoblju[1], odnosno pri samom kraju općeslavenskog razdoblja.[2] U isto vrijeme došlo je do promjene praslavenskih jotiranih dentala *t' i *d' i suglasničke skupine *žd'.[1]
Primjeri štakavizma su u riječima gušter, ognjište, ištete, raštika.[1] U istočnojužnoslavenskim jezicima (makedonski, bugarski), razvoj suglasničke skupine št je dosljedniji, odnosno suglasnička skupina št se ostvaruje i na mjestu jotiranog dentala *t' u primjerima nošt, pešt (noć, peć).[1]
| praslavenski | čakavska protojedinica | kajkavska protojedinica | zapadnoštokavska protojedinica | istočnoštokavska protojedinica |
|---|---|---|---|---|
| *št' | št' (ognjišt'e, išt'ete), ś | šč (ognjišče, iščete) | šć (ognjišće, išćete) | št (ognjište, ištete) |
Štakavski ostvaraj u tablici je prikazan podebljano.
Štakavizam se u razdoblju prije migracija u 16. st. širio na prostoru štokavskih i torlačkih govora u Vojvodini i Srbiji, u istočnoj Hercegovini, u Crnoj Gori.[3] Jezična slika se uvelike mijenja migracijama i govornici šćakavskih i štakavskih govora se pomiču prema sjeverozapadu. Govore koji danas čuvaju štakavski ostvaraj praslavenskog *št' nazivamo štakavskim govorima.
- ↑ a b c d e f Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
- ↑ Georg Holzer: Glasovni razvoj hrvatskoga jezika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2011.
- ↑ a b Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2003.