zaustaviti

izgovor:
definicija:
 glagol

(1.1) (koga, što)

(a) Učiniti da stane ono što je u pokretu, prekinuti pokret ili hod koga ili čega.

(b) Spriječiti, prekinuti slijed radnje ili djelatnosti.

(1.2) (se)

(a) Zadržati, duže usmjeriti pogled, misao i sl. na što.

(b) Stati u hodu, prekinuti rad ili nastojanje.

sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: