Ivan Pavao II

Ivan Pavao II ili građanskim imenom – Karol Józef Wojtyła (fonetski: Karol Juzef Wojtila) bio je rimski papa.^[1]

Papa Ivan Pavao II
Pontifikat od	16. oktobar 1978.
Pontifikat do	2. april 2005.
Prethodnik	Papa Ivan Pavao I
Nasljednik	Papa Benedikt XVI
Lični podaci
Rođenje	Karol Józef Wojtyła 18. maj 1920. Wadowice, Poljska
Smrt	2. april 2005. Vatikan
Sahranjen	Vatikan
Nacionalnost	Poljak
Potpis

Rođen je u maju 1920. godine u napuštenoj austrijskoj kasarni Wadowice, 50 kilometara od Krakova. Umro je 2. aprila 2005. godine u Vatikanu. Otac, poručnik Karol Wojtyla sa suprugom Emilijom izrodio je dva sina. Kada je malom Karolu bilo devet godina umire mu majka, a tri godine kasnije i stariji brat. U osnovnoj školi dobio je nadimak – Lolek. Wojtyła se već u gimnaziji počinje angažirati u Crkvi – bio je predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih Marijina legija.

U to se doba bavio i sportom – skijanjem, klizanjem, planinarenjem i fudbalom, gdje je u pravilu bio golman. Od osnovne škole bavio se glumom u raznim pozorišnim grupama. Godine 1938. maturira s odličnim uspjehom nakon čega seli s ocem u Krakov. U to doba dvoumi se između glumačke karijere i studija filozofije s jedne, te svećeničkog poziva s druge strane. Iste godine Wojtyła se ipak odlučuje za Filozofski fakultet u Krakovu. Zajedno s poznatim poljskim piscem Juliusom Kidrinkim u tom gradu osniva pozorište. Ne zanemaruje ni Crkvu, te uskoro postaje predsjednik podmlatka vjerske organizacije Žive krunice. Kada su 1939. godine Nijemci umarširali u Poljsku Wojtyła ilegalno nastavlja studij i širi pacifističke ideje, tvrdeći kako se otpor nacistima može i mora pružiti bez oružja. Da bi se prehranio, radi u kamenolomu i tvornici sode. Nakon očeve smrti, sredinom 1942. godine, upisuje se u sjemenište gdje diplomira 1946. godine. Biskup ga zaređuje 1. novembra, nakon čega odlazi u Vatikan na dvogodišnji studij na dominikanskom univerzitetu Angelicum. Doktorira na temu Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa, te se 1948. godine vraća u Poljsku, u selu Negowice, gdje obavlja poslove župnika.

Godinu dana kasnije postaje kapelan krakovske crkve sv. Florijana, a od 1954 na Katoličkom univerzitetu u Lublinu predaje etiku. Krakovski biskup postao je 1959. godine, a pet godina kasnije papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom. Kardinalski šešir dobija 1967. kao najmlađi u Zboru kardinala. Kardinalska konklava je Karola Wojtylu izabrala za papu (264. po redu) 16. oktobra 1978. godine. Bilo je to prvi puta nakon 456 godina da papa nije bilo Italijan. Želeći ipak naglasiti politiku kontinuiteta Karol uzima ime Ivan Pavao II.

Novi papa mnogo se služio dostignućima savremenog svijeta – od bankovnog računa do mlaznog aviona. Međutim, liberalni teolozi^{[nedostaje referenca]} su ga smatrali antimodernistom. Neki od razloga su i to što je svojevremeno pobačaj izjednačio s holokaustom, a u isti koš s najtežim grijesima strpao je predbračni seks, masturbaciju i pijanstvo. Također je bio žestoki protivnik zaređivanja žena, a o ukidanju celibata nije želio ni čuti. Prije nekoliko godina 160 srednjoevropskih teologa sročilo je tzv. Kölnsku izjavu, u kojoj ga optužuju za srednjovjekovno i autokratsko ponašanje. U izjavi se, između ostalog, kaže: Sada ponovo imamo papu čiji je profil pretkoncilski, koji ne poznaje kolegijalnost i pokušava nametnuti svoju ličnu misiju.