Gregor Schlierenzauer

Gregor Schlierenzauer
Gregor Schlierenzauer
Lične informacije
Rođenje	7. januar 1990 (34 godine); Fulpmes (Tirol)
Visina	182 cm
Karijera
Klub	SV "Innsbruck-Bergisel"
Takmiči se za	Austriju
Lični rekord	243,5 m (Vikersund 2011)
Svjetski kup
Sezone	2006–2022.
Pobjede	53 (+ 17 ekipnih)
Pob. postolja	88 (+ 37 ekipnih)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Svjetsko prvenstvo
Svjetsko prvenstvo u letovima
Svjetsko juniorsko prvenstvo
	Ažurirano: 27. 3. 2022.

Gregor "Schlieri" Schlierenzauer nekadašnji je austrijski skijaš-skakač, član SV "Innsbruck-Bergisel" i najmlađi svjetski prvak u skijaškim letovima. Seniorsku karijeru počeo je u sezoni 2005/06. u okviru Grand Prixa, gdje je imao jednu pobjedu i još tri postolja, a u Svjetskom kupu debitirao je iste sezone. S 53 pobjede u Svjetskom kupu na prvom je mjestu vječne liste, ispred legendarnog Finca Mattija Nykänena. Tokom Svjetskog kupa 2008/09, koji je i osvojio, postavio je više rekorda, uključujući popravak Ahonenovog rekorda od 12 pobjeda u sezoni na 13 (kasnije je taj rekord poboljšao Peter Prevc s 15 pobjeda u sezoni 2015/16) te izjednačavanje rekorda od šest uzastopnih pobjeda, koji su držali Ahonen, Morgenstern i Matti Hautamäki (kasnije im se priključio Ryōyū Kobayashi). Osvajač je više medalja sa svih najvažnijih takmičenja, a njegov lični rekord, koji je postavio 2011. u norveškom Vikersundu, iznosi 243,5 m.

Osim uspjeha u Svjetskom kupu, osvojio je jednu zlatnu, jednu srebrnu i dvije bronzane olimpijske medalje te devet zlatnih, pet srebrnih i jednu bronzanu medalju na svjetskim prvenstvima (pojedinačno + ekipno), uz još četiri zlatne i jednu srebrnu na svjetskim prvenstvima u letovima (pojedinačno i ekipno), kao i dvije zlatne medalje na svjetskim juniorskim prvenstvima (1 + 1).

Rane godine i lični život

Rođen je u porodici Paula i Angelike Schlierenzauer. Ima stariju sestru Gloriju i mlađeg brata Lukasa. Njegov ujak jest Markus Prock, osvajač tri olimpijske medalje u sankanju, koji mu je 2001. dogovorio ugovor s Fischerom, a nekoliko godina kasnije i s Red Bullom. Schlierenzauer je od rođenja gluh na lijevo uho. Skijaško skakanje počeo je trenirati s osam godina u klubu SV "Innsbruck–Bergisel". Pohađao je običnu austrijsku srednju školu, ali se zbog zgusnutog rasporeda i u školi i u sportu prebacio u Skijašku gimnaziju Stams, najstariji svjetski skijaški trening-centar, koja je ujedno i internat za srednjoškolce. Trenutno živi u rodnom Fulpmesu, u Tirolu.

S profesionalnim takmičenjem krenuo je 2005/06. u Kontinentalnom kupu, sa samo 15 godina. U februaru 2006. osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Kranju i tada ga je Alexander Pointner, trener austrijske A-reprezentacije, pozvao da se takmiči u Svjetskom kupu. Debitirao je pred kraj sezone, 12. marta 2006, na legendarnom Holmenkollenu u Oslu, osvojivši 24. mjesto i prvih sedam bodova u Svjetskom kupu.^[1]

Karijera

2006/07.

U Lillehammeru, 3. decembra 2006, ostvario je prvu pobjedu u Svjetskom kupu, postavši jedan od najmlađih pobjednika u Lillehammeru ikad. Slavio je i u Oberstdorfu na početku Novogodišnje turneje za tu sezonu. Tokom Turneje finske novine tvrdile su da je Schlierenzauer ekstremno lahak, međutim, nikad nije nađen dokaz koji bi potkrijepio tu optužbu. Na svoj 17. rođendan pobijedio je u Bischofshofenu, ali je turneju završio na drugom mjestu u ukupnom poretku, iza Andersa Jacobsena, a ispred Simona Ammanna.

U Svjetskom kupu na kraju je bio četvrti. Pred sam kraj sezone bio je drugi, ali tada je Adam Małysz pobjedama na posljednjim takmičenjima preuzeo prvo mjesto od Jacobsena, potisnuvši Schlierenzauera na treće. Njegov trener smatrao je završno takmičenje sezone na Planici prezahtjevnim za 17-godišnjeg Schlierenzauera, tako da tu nije nastupio, a Ammann je to iskoristio i probio se na treće mjesto.

2007/08.

Na početku sezone probio se na drugo mjesto ukupnog poretka, odmah iza timskog kolege Morgensterna. Također je bio drugi u Oberstdorfu na Novogodišnjoj turneji. U Garmisch-Partenkirchenu došao je do pobjede. Na prvom od dva takmičenja u Bischofshofenu, koje je zapravo premješteno iz Innsbrucka zbog jakog vjetra, zauzeo je osmo mjesto i prije redovnog takmičenja u Bischofshofenu bio je treći u poretku turneje. Međutim, nalet vjetra u prvoj seriji prisilio ga je da doskoči na samo 114,5 m, pa nije ni ušao u drugu seriju, tako da je turneju završio na 12. mjestu.

Preskočio je takmičenja u Predazzu, gdje je Tom Hilde došao do svoje prve pobjede u Svjetskom kupu, i Harrachovu. 25. januara 2007. ostvario je svoju drugu pobjedu u karijeri u Zakopanima. Također je preskočio i takmičenje u Sapporu, čime je izgubio šansu da preuzme prvo mjesto u Svjetskom kupu od Morgensterna.

Nakon dva druga mjesta u Liberecu i osmog mjesta u Willingenu učestvovao je na SP-u u letovima u Oberstdorfu. 23. februara, nakon četiri serije, osvojio je zlatnu medalju. Sljedećeg dana osvojio je istu medalju i u ekipnoj konkurenciji, zajedno s Morgensternom, Koflerom i Kochom.

Zatim je učestvovao i na Nordijskoj turneji 2008. U Lahtiju^[2] i Kuopiju bio je drugi, odnosno četvrti, a u Lillehammeru i Oslu prvi, što mu je bilo dovoljno da osvoji turneju.

Nakon uzastopnih pobjeda na četiri posljednja takmičenja u sezoni zauzeo je drugo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 233 boda zaostatka za Morgensternom. U martu je popravio austrijski rekord u letovima na 233,5 m, što je bio i najduži skok na takmičenjima u Planici te sezone.

2008/09.

Dana 11. februara 2009. postao je tek četvrti skakač u historiji koji je ostvario šest uzastopnih pobjeda u Svjetskom kupu, pridruživši se tako Ahonenu, Morgensternu i Mattiju Hautamäkiju. Niz pobjeda prekinut je 14. februara na letaonici u Oberstdorfu, gdje je završio na osmom mjestu.

Dana 21. februara osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici na Svjetskom prvenstvu 2009. u Liberecu iza timskog kolege i osvajača Novogodišnje turneje, Wolfganga Loitzla. Sedmicu kasnije osvojio je zlatnu medalju u timskim skokovima na velikoj skakaonici.

Vratio se na pobjedničke staze 8. marta u Lahtiju 11. pobjedom u sezoni, došavši na samo jednu pobjedu od Ahonenovog rekorda po broju pobjeda u jednoj sezoni. 20. marta pobijedio je u Planici, povećavši broj pobjeda u sezoni na 13 i izjednačivši Ahonenov rekord. To mu je bilo 20. pobjedničko postolje u sezoni, što je bio još jedan rekord. Tim trijumfom osigurao je osvajanje Svjetskog kupa dva takmičenja prije kraja sezone, koju je završio s 2.083 boda, postavši prvi skakač u historiji koji je prešao granicu od 2.000 bodova u sezoni.

2009/10.

Sezonu 2009/10. završio je na drugom mjestu, iza Ammanna. Imao je osam pobjeda, uključujući one u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku. Na Olimpijskim igrama u Vancouveru osvojio je dvije bronzane medalje pojedinačno i zlatnu u ekipnim skokovima, zajedno s Loitzlom, Morgensternom i Koflerom.

2010/11.

Na početku sezone 2010/11. pretrpio je povredu i nije nastupio na prve dvije stanice Novogodišnje turneje. Iako se još oporavljao od povrede, uspio je odnijeti dvije pobjede u letovima u Vikersundu, a kasnije u sezoni, na Svjetskom prvenstvu 2011. u Oslu, osvojio je tri zlatne medalje.

2011/12.

Do prve pobjede u sezoni 2011/12. došao je u Harrachovu 9. decembra.^[3] Mjesec kasnije, 6. januara, prvi put u karijeri postao je ukupni pobjednik Turneje 4 skakaonice.

2012/13.

U ovoj sezoni ostvario je deset pobjeda, dva druga i tri treća mjesta, što mu je bilo dovoljno da uvjerljivo osvoji veliki "Kristalni globus", drugi put u karijeri.

Na SP-u 2013. u italijanskom Val di Fiemmeu osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici, iza Norvežanina Andersa Bardala, a ispred Prevca. Isti uspjeh ostvario je i u novoj disciplini, mješovitim skokovima (dva skakača i dvije skakačice), a u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici došao je do zlatne medalje.

Rezultatska kriza

Na početku sezone 2015/16. doživio je rezultatsku krizu. Vidjevši da se ne može vratiti u pravu formu, odlučio je propustiti ostatak sezone nakon Novogodišnje turneje, pa je zbog toga u ukupnom poretku završio na tek 43. mjestu. Također je propustio i veći dio sljedeće sezone, što zbog oporavka od operacije kojoj se podvrgao između sezona, što zbog neuspijevanja da se vrati u dobru formu. Od rezultata vrijednih spomena zabilježio je samo jedno sedmo i jedno osmo mjesto. Problemi s povredama i posljedična rezultatska kriza nastavili su se i u sljedeće dvije sezone. Ipak, uspio je ostvariti jednu ekipnu pobjedu u februaru 2019.

U maju 2019. objavljeno je da će ponovo raditi s trenerom Wernerom Schusterom.^[4] U Hinterzartenu, u okviru Ljetnog Grand Prixa te godine, uspio se plasirati na postolje u nekom pojedinačnom takmičenju prvi put nakon gotovo četiri godine. U sezoni 2019/20. ostvario je četiri plasmana među deset najboljih, od kojih je najbolji bio četvrto mjesto u Nižnjem Tagilu. U ukupnom poretku bio je 20, što mu je bio najbolji plasman od sezone 2014/15.

Krajem novembra 2020, nakon takmičenja u Wisłi, nekoliko austrijskih skijaša-skakača imalo je pozitivan test na koronavirus, među njima i Schlierenzauer.^[5] Sezonu je morao završiti krajem februara 2021. nakon povrede križnih ligamenata na takmičenju u okviru Kontinentalnog kupa u Brotterodeu.^[6]

Dana 21. septembra 2021. objavio je završetak karijere.^[7]

Rezultati u Svjetskom kupu

Pobjede

Br.	Datum	Mjesto	Skakaonica	K-tačka	HS	Skok 1	Skok 2	Bodovi	Napomene
1.	3. 12. 2006.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	134 m	137 m	276,0	—
2.	16. 12. 2006.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	131 m	140,5 m	269,2	—
3.	30. 12. 2006.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	135,5 m	142 m	296,0	* T4S 2006/07.
4.	7. 1. 2007.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 140	139,5 m	141 m	291,9	* T4S 2006/07.
5.	7. 2. 2007.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	142,5 m	138,5 m	289,8	—
6.	1. 1. 2008.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 140	132 m	141 m	274,4	* T4S 2007/08.
7.	25. 1. 2008.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	134 m	131 m	276,5	—
8.	7. 3. 2008.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	132 m	129,5 m	257,9	* Nordijska t. 2008.
9.	9. 3. 2008.	Oslo	Holmenkollen	K-115	HS 128	125 m	123,5 m	265,3	* Nordijska t. 2008.
10.	14. 3. 2008.	Planica	Letalnica	K-185	HS 215	232,5 m	225 m	447,0	* Letovi 2007/08.
11.	16. 3. 2008.	Planica	Letalnica	K-185	HS 215	217,5 m	231 m	442,1	* Letovi 2007/08.
12.	6. 12. 2008.	Trondheim	Granåsen	K-123	HS 140	140 m	135 m	285,7	—
13.	21. 12. 2008.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	133,5 m	133,5 m	264,1	—
14.	10. 1. 2009.	Tauplitz	Kulm	K-185	HS 200	199,5 m	215,5 m	398,0	* Letovi 2008/09.
15.	11. 1. 2009.	Tauplitz	Kulm	K-185	HS 200	203,5 m	202 m	393,6	* Letovi 2008/09.
16.	17. 1. 2009.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	130,5 m	138,5 m	285,7	—
17.	24. 1. 2009.	Whistler	Whistler (HS 140)	K-125	HS 140	142 m	139,5 m	289,2
18.	25. 1. 2009.	Whistler	Whistler (HS 140)	K-125	HS 140	137,5 m	149 m	293,2
19.	31. 1. 2009.	Sapporo	Okurayama	K-120	HS 134	133 m	120,5 m	253,3
20.	8. 2. 2009.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 145	144 m	135 m	267,2	* FTT 2009.
21.	11. 2. 2009.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	131,5 m	135 m	261,2	* FTT 2009.
22.	8. 3. 2009.	Lahti	Salpausselkä	K-90	HS 97	92,5 m	92,5 m	242,0	* Nordijska t. 2009.
23.	15. 3. 2009.	Vikersund	Vikersundbakken	K-185	HS 207	207,5 m	192 m	386,4	* Nordijska t. 2009, Letovi 2008/09.
24.	20. 3. 2009.	Planica	Letalnica	K-185	HS 215	203 m	—	196,1	* Letovi 2008/09.
25.	5. 12. 2009.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	125,5 m	141 m	268,9	—
26.	19. 12. 2009.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	137 m	130 m	265,6	—
27.	1. 1. 2010.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 140	136,5 m	137,5 m	277,7	* T4S 2009/10.
28.	3. 1. 2010.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	130 m	122 m	251,1	* T4S 2009/10.
29.	10. 1. 2010.	Tauplitz	Kulm	K-185	HS 200	203,5 m	205 m	401,7	* Letovi 2009/10.
30.	22. 1. 2010.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	138 m	133 m	289,8	—
31.	23. 1. 2010.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	140 m	134,5 m	295,6	—
32.	6. 2. 2010.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 145	142,5 m	137,5 m	273,7	* FTT 2010.
33.	12. 2. 2011.	Vikersund	Vikersundbakken	K-195	HS 225	243,5 m	232,5 m	498,6	* Letovi 2010/11; podijelio sa J. R. Evensenom
34.	13. 2. 2011.	Vikersund	Vikersundbakken	K-195	HS 225	227 m	237,5 m	487,5	* Letovi 2010/11.
35.	18. 3. 2011.	Planica	Letalnica	K-185	HS 215	219 m	226 m	450,9	* Letovi 2010/11.
36.	9. 12. 2011.	Harrachov	Čerťák (HS 142)	K-125	HS 142	140,5 m	128 m	246,8	—
37.	30. 12. 2011.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	133,5 m	137,5 m	283,3	* T4S 2011/12.
38.	1. 1. 2012.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 140	138 m	134 m	274,5	* T4S 2011/12.
39.	21. 1. 2012.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	131,5 m	132 m	300,3	—
40.	4. 2. 2012.	Predazzo	"Giuseppe Dal Ben"	K-120	HS 134	134 m	134,5 m	249,8
41.	25. 11. 2012.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	141 m	137 m	275,5
42.	8. 12. 2012.	Krasna Poljana	Ruskije Gorki	K-95	HS 106	104,5 m	105,5 m	270,7
43.	16. 12. 2012.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	136 m	131 m	273,7
44.	4. 1. 2013.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	131,5 m	123 m	253,7	* T4S 2012/13.
45.	6. 1. 2013.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 140	133 m	137,5 m	272,7	* T4S 2012/13.
46.	26. 1. 2013.	Vikersund	Vikersundbakken	K-195	HS 225	216,5 m	240 m	418,7	* Letovi 2012/13.
47.	3. 2. 2013^	Harrachov	Čerťák	K-185	HS 205	193,5 m	211 m	421,7
48.	3. 2. 2013^	Harrachov	Čerťák	K-185	HS 205	197,5 m	–	191,8
49.	17. 3. 2013.	Oslo	Holmenkollen	K-120	HS 134	134,5 m	135 m	270,1	* podijelio s Piotrom Żyłom
50.	22. 3. 2013.	Planica	Letalnica	K-185	HS 215	217,5 m	213,5 m	412,2	* Letovi 2012/2013.
51.	29. 11. 2013.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	128,5 m	143 m	273,2	—
52.	7. 12. 2013.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-90	HS 100	105,5 m	97 m	288,5
53.	6. 12. 2014.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	127,5 m	138,5 m	302,7

^ – 3. 2. 2013. održana su dva takmičenja

Ostala postolja

Br.	Datum	Mjesto	Skakaonica	K-tačka	HS	Skok 1	Skok 2	Bodovi	Plsman	Pobjednik
1.	17. 12. 2006.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	131,5 m	134,5 m	262,3	3.	Anders Jacobsen
2.	4. 2. 2007.	Titisee-Neustadt	Hochfirst	K-125	HS 142	128,5 m	130,5 m	245,7	2.	Adam Małysz
3.	8. 12. 2007.	Trondheim	Granåsen	K-120	HS 131	134 m	129,5 m	269,8	2.	Thomas Morgenstern
4.	13. 12. 2007.	Villach	Alpenarena	K-90	HS 98	92 m	94,5 m	242,5	3.
5.	14. 12. 2007.	Villach	Alpenarena	K-90	HS 98	92,5 m	93 m	243,5	2.
6.	23. 12. 2007.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	124,5 m	136 m	248,9	2.	Andreas Küttel
7.	30. 12. 2007.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	136 m	130,5 m	280,7	2.	Thomas Morgenstern
8.	8. 2. 2008.	Liberec	Ještěd	K-120	HS 134	130,5 m	129 m	268,1	2.	Thomas Morgenstern
9.	9. 2. 2008.	Liberec	Ještěd	K-120	HS 134	127 m	128,5 m	258,4	2.	Anders Jacobsen
10.	3. 3. 2008.	Kuopio	Puijo	K-120	HS 127	132 m	—	137,6	2.	Janne Happonen
11.	29. 11. 2008.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	121 m	133,5 m	255,1	3.	Simon Ammann
12.	7. 12. 2008.	Trondheim	Granåsen	K-123	HS 140	134,5 m	135 m	274,8	3.
13.	13. 12. 2008.	Pragelato	Stadio del Trampolino	K-125	HS 140	135 m	134 m	265,7	2.
14.	20. 12. 2008.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	135 m	134 m	265,7	3.
15.	4. 1. 2009.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	126 m	127,5 m	260,3	2.	Wolfgang Loitzl
16.	16. 1. 2009.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	127,5 m	130 m	262,5	2.	Wolfgang Loitzl
17.	13. 3. 2009.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	128,5 m	138 m	268,9	3.	Harri Olli
18.	18. 12. 2009.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	136,5 m	132,5 m	268,2	2.	Simon Ammann
19.	3. 2. 2010.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	129 m	129,5 m	245,4	3.
20.	12. 3. 2010.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 138	132 m	132,5 m	271,4	2.
21.	5. 2. 2011.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-185	HS 213	198 m	208,5 m	404,5	3.	Martin Koch
22.	27. 11. 2011.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	141,5 m	130,5 m	263,5	2.	Andreas Kofler
23.	4. 1. 2012.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	130,5 m	123 m	247,6	2.	Andreas Kofler
24.	6. 1. 2012.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 140	131 m	—	128,4	3.	Thomas Morgenstern
25.	5. 2. 2012.	Predazzo	"Giuseppe Dal Ben"	K-120	HS 134	126 m	130 m	256,9	2.	Kamil Stoch
26.	15. 12. 2012.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	134 m	132 m	268,1	3.	Andreas Kofler
27.	30. 12. 2012.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	134,5 m	138,5 m	297,0	2.	Anders Jacobsen
28.	1. 1. 2013.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 140	134 m	136,5 m	276,8	2.	Anders Jacobsen
29.	27. 1. 2013.	Vikersund	Vikersundbakken	K-195	HS 225	219 m	225 m	400,0	3.	Robert Kranjec
30.	13. 2. 2013.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	136 m	132 m	253,1	3.	Jaka Hvala
31.	16. 2. 2013.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-185	HS 213	204 m	206,5 m	409,0	3.	Richard Freitag
32.	11. 1. 2014.	Tauplitz	Kulm	K-185	HS 200	194 m	194 m	380,3	3.	Noriaki Kasai
33.	12. 1. 2014.	Tauplitz	Kulm	K-185	HS 200	186 m	197,5 m	366,9	2.	Peter Prevc
34.	2. 3. 2014.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	126 m	130 m	270,2	3.	Kamil Stoch
35.	13. 12. 2014.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	129 m	133 m	257,3	2.	Anders Fannemel

Postolja po sezonama

Sezona	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Ukupno
2005/2006.	–	–	–	–
2006/2007.	5	1	1	7
2007/2008.	6	7	1	14
2008/2009.	13	3	4	20
2009/2010.	8	2	1	11
2010/2011.	3	–	1	4
2011/2012.	5	3	1	9
2012/2013.	10	2	4	16
2013/2014.	2	1	2	5
2014/2015.	1	1	–	2
2015/2016.	–	–	–	–
2016/2017.	–	–	–	–
2017/2018.	–	–	–	–
2018/2019.	–	–	–	–
2019/2020.	–	–	–	–
2020/2021.	–	–	–	–
Sveukupno	53	20	15	88

Ekipne pobjede

Br.	Datum	Skakaonica	Mjesto
01.	11. 2. 2007.	Mühlenkopf	Willingen
02.	10. 3. 2007.	Salpausselkä	Lahti
03.	7. 3. 2009.	Salpausselkä	Lahti
04.	14. 3. 2009.	Lysgårdsbakken	Lillehammer
05.	27. 11. 2009.	Rukatunturi	Kuusamo
06.	30. 1. 2010.	"Heini Klopfer"	Oberstdorf
07.	27. 11. 2010.	Rukatunturi	Kuusamo
08.	29. 1. 2011.	Mühlenkopf	Willingen
09.	6. 2. 2011.	"Heini Klopfer"	Oberstdorf
10.	12. 3. 2011.	Salpausselkä	Lahti
11.	19. 3. 2011.	Letalnica	Planica
12.	27. 11. 2011.	Rukatunturi	Kuusamo
13.	3. 3. 2012.	Salpausselkä	Lahti
14.	17. 3. 2012.	Letalnica	Planica
15.	1. 3. 2014.	Salpausselkä	Lahti
16.	22. 3. 2014.	Bloudekova velikanka	Planica
17.	9. 2. 2019.	Salpausselkä	Lahti

Ukupni poredak

Sezona	Plasman
2005/2006.	73.
2006/2007.	4.
2007/2008.	2.
2008/2009.	1.
2009/2010.	2.
2010/2011.	9.
2011/2012.	2.
2012/2013.	1.
2013/2014.	6.
2014/2015.	10.
2015/2016.	43.
2016/2017.	34.
2017/2018.	35.
2018/2019.	48.
2019/2020.	20.
2020/2021.	65.

Novogodišnja turneja

Sezona	Plasman	Bodovi
2006/2007.	2.	944,6
2007/2008.	12.	902,3
2008/2009.	3.	1077,1
2009/2010.	4.	1011,1
2010/2011.	36.	452,1
2011/2012.	1.	933,8
2012/2013.	1.	1100,2
2013/2014.	8.	932
2014/2015.	7.	1050,2
2015/2016.	33.	439,4
2016/2017.	–	–
2017/2018.	26.	702,2
2018/2019.	–	–
2019/2020.	28.	737,3
2020/2021.	60.	114,0

Svjetski kup u letovima

Sezona	Plasman
2007/2008^[a]	2^[8]
2008/2009.	1^[9]
2009/2010.	2^[10]
2010/2011.	1^[11]
2011/2012.	8^[12]
2012/2013.	1^[13]
2013/2014.	3^[14]
2014/2015.	18.
2015/2016.	nije nastupao
2016/2017.	34.
2017/2018.	46.
2018/2019.	nije nastupao
2019/2020.	bez plasmana
2020/2021.	bez plasmana

^ Od sezone 2002/2003. do sezone 2007/2008. umjesto Svjetskog kupa u letovima priznavao se tzv. KOP kup.

Ljetni Grand Prix

Sezona	Plasman
2006.	5.
2007.	3.
2008.	1.
2009.	5.
2010.	16.
2011.	4.
2012.	41.
2013.	64.
2014.	4.
2015.	31.
2016.	nije nastupao
2017.	25.
2018.	29.
2019.	12.
2020.	25.

Raw Air

Sezona	Plasman
2017.	28.
2018.	29.
2019.	nije nastupio
2020.	11.
2021.	Otkazano

Willingen Five

Sezona	Plasman
2018.	nije nastupio
2019.	47.
2020.	8.
2021.	nije nastupio

Planica 7

Sezona	Plasman
2018.	23.
2019.	nije nastupio
2020.	Otkazano
2021.	nije nastupio

Nordijska turneja

Sezona	Plasman
2006.	50.
2007.	24.
2008.	1.
2009.	1.
2010.	4.

Rekordi skakaonica

Aktualni

Datum	Mjesto	Skakaonica	Dužina
1. 8. 2008.	Einsiedeln	"Andreas Küttel"	121 m^[15]
25. 1. 2009.	Whistler	Whistler (HS 140)	149 m^[16]
17. 10. 2009.	Stams	Brunnental (HS 115)	118 m
26. 2. 2011.	Oslo	Midstubakken (HS 106)	110 m
22. 2. 2020.	Râșnov	Râșnov (HS 97)	103 m

Reference

^ Profil na The-Sports.org.
^ Ovo takmičenje zapravo je održano u Kuopiju; prebačeno je zbog lošeg vremena.
^ "Schlierenzauer snaps Kofler streak", Eurosport, 9. 12. 2011.
^ Dominik Formela (9. 5. 2019). "Schlierenzauer o współpracy z Schusterem: To życiowa szansa". skijumping.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 26. 4. 2021.
^ "Corona-Cluster und Masken-Ärger: Der ÖSV zieht Konsequenzen" (jezik: njemački). 29. 11. 2020. Pristupljeno 26. 4. 2021.
^ "Kreuzband! Saisonende für Gregor Schlierenzauer" (jezik: njemački). Pristupljeno 26. 4. 2021.
^ "Legendarni ski-skakač Gregor Schlierenzauer završio karijeru". klix.ba. 22. 9. 2021. Pristupljeno 28. 3. 2022.
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2007/2008". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 31. 3. 2008. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2008/2009". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 23. 3. 2009. Pristupljeno 20. 3. 2009. (pl)
^ "FIS World Cup Ski Jumping 2009/2010 Ski Flying Standings" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2012. Pristupljeno 31. 1. 2010.
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2010/2011". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 30. 11. 2010. Pristupljeno 20. 3. 2011. (pl)
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2011/2012" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2012.
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2012/2013". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 16. 10. 2012. Pristupljeno 23. 3. 2013. (pl)
^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2013/2014". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 12. 1. 2014. Pristupljeno 12. 1. 2014. (pl)
^ "LGP w Einsiedeln: Austriackie podium i rekord Schlierenzauera!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)
^ "PŚ w Vancouver: Schlierenzauer królem Vancouver, Małysz czwarty!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Gregor Schlierenzauer

Službeni sajt
Profil na FIS-u

[8] Od sezone 2002/2003. do sezone 2007/2008. umjesto Svjetskog kupa u letovima priznavao se tzv. KOP kup.

[1] Profil na The-Sports.org.

[2] Ovo takmičenje zapravo je održano u Kuopiju; prebačeno je zbog lošeg vremena.

[3] "Schlierenzauer snaps Kofler streak", Eurosport, 9. 12. 2011.

[4] Dominik Formela (9. 5. 2019). "Schlierenzauer o współpracy z Schusterem: To życiowa szansa". skijumping.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 26. 4. 2021.

[5] "Corona-Cluster und Masken-Ärger: Der ÖSV zieht Konsequenzen" (jezik: njemački). 29. 11. 2020. Pristupljeno 26. 4. 2021.

[6] "Kreuzband! Saisonende für Gregor Schlierenzauer" (jezik: njemački). Pristupljeno 26. 4. 2021.

[7] "Legendarni ski-skakač Gregor Schlierenzauer završio karijeru". klix.ba. 22. 9. 2021. Pristupljeno 28. 3. 2022.

[9] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2007/2008". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 31. 3. 2008. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)

[10] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2008/2009". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 23. 3. 2009. Pristupljeno 20. 3. 2009. (pl)

[11] "FIS World Cup Ski Jumping 2009/2010 Ski Flying Standings" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2012. Pristupljeno 31. 1. 2010.

[12] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2010/2011". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 30. 11. 2010. Pristupljeno 20. 3. 2011. (pl)

[13] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2011/2012" (PDF). fis-ski.com. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2012.

[14] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2012/2013". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 16. 10. 2012. Pristupljeno 23. 3. 2013. (pl)

[15] "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2013/2014". skijumping.pl. Arhivirano s originala, 12. 1. 2014. Pristupljeno 12. 1. 2014. (pl)

[16] "LGP w Einsiedeln: Austriackie podium i rekord Schlierenzauera!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)

[17] "PŚ w Vancouver: Schlierenzauer królem Vancouver, Małysz czwarty!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009. (pl)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[a]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]