Ćirilica

 

Sljedeći jezici koriste ili su koristili ćirilicu:

• indoevropski jezici
  • slavenski jezici
    • ruski
    • ukrajinski
    • bjeloruski
    • srpski (koji uz ćirilicu ravnopravno koristi i latinicu)
    • bosanski (koji uz ćirilicu ravnopravno koristi i latinicu)
    • crnogorski (koji uz ćirilicu ravnopravno koristi i latinicu)
    • makedonski
    • bugarski
  • indoiranski jezici
    • osetski
    • tadžički
  • romanski jezici
    • rumunski (do 19. vijeka, a u Moldaviji između 1940 i 1989 (vidi moldavski))
  • ostali indoevropski jezici
    • romski (u Bosni i Srbiji i zemljama bivšeg SSSR)
    • kurdski (kod Kurda koji žive u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza)

• altajski jezici
  • turanski jezici
    • azerijski (1939-1991)
    • tatarski
    • turkmenski (1940-1994)
    • uzbečki (1940-1998)
    • kirgiški
    • kazaški i ganguški (od 1957)
  • ugro-finski jezici
    • udmurtski
    • kildinski saamijski
    • mordvinski
  • ostali, mahom altajski jezici
    • abaski
    • abhaski
    • adidžeji
    • ajsorski
    • altajski
    • avarski
    • balkarski
    • baškirski
    • burjatski
    • čečenski (1940-1991)
    • čuvaški
    • čukčijski
    • dargvaski
    • dunganski
    • evenkski
    • kabardijanski
    • kalmički
    • karačejski
    • karakalpački
    • karelijanski
    • kakaski
    • kantski
    • komijski
    • korjački
    • kumički
    • lački
    • lezgijanski
    • mansijanski
    • marijski
    • mongolski
    • nanajski
    • nenecki
    • nogajski
    • orijatski
    • selkupski
    • tabasaranski
    • tatski
    • tuvanski
    • udekanski (udeganski) i jakutski jezici)

• vještački jezici
  • slovio (koji uz ćirilicu ravnopravno koristi i latinicu)
  • nova lingva franka

Glavnica pisma nastala je iz rane ćirilice, koja je bila derivat glagoljice i grčkog ustavnog pisma uncijale. Za najvjerovatnije sastavljače ćirilice uzimaju se Kliment Ohridski ili Konstantin Preslavski, ali to pitanje do danas nije konačno riješeno. Najveći broj slova potiče iz grčkog pisma, dok neki znakovi predstavljaju manje ili više uprošćene oblike glagoljskih slova. Ćirilica je dobila ime po starijem od dva brata, slavenska prosvjetitelja, Ćirilu, za koga se obično pretpostavlja da je sastavio glagoljicu.

(Glasovi su označeni korištenjem Sampe i predstavljaju samo približne vrijednosti.)

Dok glavnica jezika koji se koriste ćirilicom imaju fonemsku ortografiju, postoje i izuzeci, uglavnom u ruskom: ЕГО (znači njemu), a izgovara se kao /jevO/ umesto /jegO/.

Imajte na umu da sricanje imena varira, posebno kad su u pitanju transkripcije/transliteracije Y/J/I, GH/G/H i ZH/J.

Napomene vezane za tvrdi i meki znak:

1. Kada se jotovani samoglasnik (samoglasnik koji počiće sa /j/) nađe iza suglasnika, suglasnik biva palatalizovan (/j/ se miješa sa suglasnikom) a /j/ neće biti izgovoreno. Tvrdi znak označava da se to ne treba desiti, dok će se /j/ pojaviti ispred samoglasnika. Meki znak označava da se suglasnik palatalizuje ali da će se /j/ ispred samoglasnika čuti. Meki znak na kraju riječi označava da se suglasnik pred njim palatalizuje. Primjeri: тa - ta; тя - tja; тья - tjja; тъя - tja; т - t; ть - tj.
2. U ortografiji prije reforme pravopisa ruskog jezika, u starorouskom jeziku, kao i u crkvenoslavenskom ovi se znakovi zovu "jerovima" (debelim i tankim). Historijski, "tvrdi i meki znaci" uzimaju mjesto danas nepostojećih muklih glasova zadnjeg i prednjeg reda. (U bosanskom jeziku su se ti glasovi prvo ujednačili u mukli glas srednjeg reda, a u tzv. "jakoj poziciji" dali nepostojano a. Danas taj srednjeg reda postoji u bugarskom. Pogledajte napomene za bugarski jezik).

Historijska slova:

Prije 1918. postojalo je još četiri slova u upotrebi: Іі (zamijenjeno sa Ии), Ѳѳ (Фитa "фитa" ili "титa" ili "тетa", zamijenjena sa Фф), Ѣѣ (Ять "јaт", zamijenjeno sa Ее)), i Ѵѵ (ижицa "ižica", zamijenjeno sa Ии).

Kao u ruskom sa izuzecima:

• Г je zvučan strujni suglasnik i zove se "Ге". Između Ге i Де nalazi se Гје (Ґ, ґ) i izgovara se kao umekšano /g/. (Ovo slovo nije bilo zvanično korišteno u Sovjetskom Savezu, pa se ne nalazi u mnogim ćiriličnim fontovima.)
• Је se izgovara kao /E/ i zove se "Е". Јо ne postoji. Između E i Жe postoji slovo Je (Є, є) koje se izgovara kao /jE/ i koje izgleda kao obrnuto rusko slovo E. Rusko slovo E ne postoji.
• И se izgovara kao /l/ i zove se "Y" (Tvrdo I). Kratko И se zove "kratko Y". Između Y i kratkog Y postoji slovo И (І, і) i izgovara se kao /i/ a izgleda kao latinično slovo I i slovo Ји (Ї, ї) i izgovaa se kao /ji/ a izgleda kao latinično slovo I sa dijarezom (dvije identične tačke iznad slova kao kod ruskog slova Jo).
• Јери ne postoji.
• Tvrdi znak se ne koristi; umjesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.

Kao ruski osim:

• И izgleda kao latinično slovo I (І, і). (Ali, kratko И izgleda kao u ruskom!)
• Između У i Еф postoji slovo kratko У (Ў, ў), koje izgleda kao У (У) sa akcentom brev i izgovorom w/ kao u engleskim diftonzima u "now" i "low".
• Шћa ne postoji.
• Tvrdi znak se ne koristi; umjesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.
• Г predstavlja zvučni strujni suglasnik. Ima Ґґ.
• "Дз" kao "Ђ", "Дж" kao "Џ".

Kao ruski osim:

• Je se izgovara kao /E/ i zove se "E".
• Jo ne postoji.
• Rusko slovo E ne postoji.
• Šća se izgovara kao /St/ i zove se "Šta".
• Tvrdi znak se koristi za poluglasnik, /ə/ (šva).
• Jeri ne postoji.

Kao ruski osim:

• Spelovanje srpske azbuke je drukčije nego spelovanje ruske. Suglasnici se izgovaraju samo korištenjem poluglasnika kao pomoći.
• Je se izgovara kao /E/ i zove se "E". Jo ne postoji. Rusko slovo E ne postoji.
• Između Д i Е postoji slovo Ђ (Ђ, ђ), koje se izgovara kao /d^j/ i izgleda kao Ћерв, samo što ima zakrivljenje na desnoj nožici.
• Kratko И ne postoji. Između И i Кa nalazi se slovo Ј (Ј, ј) i izgovara kao /j/ i izgleda kao latinično slovo Ј.
• Između Л i М је слово Љ (Љ, љ) kоје se izgovara kao /l^j/ i izgleda kaо Л sa prilijepljenim mekim znakom sa desne strane.
• Između Н i О је слово Њ (Њ, њ) kоје se izgovara kao /n^j/ i izgleda kao Н sa prilijepljenim mekim znakom sa desne strane.
• Između Т i У nalazi se slovo Ђерв (Ћ, ћ) kоје se izgovara kao /t^j/ i izgleda kao malo latiničko slovo H sa crticom u gornjem dijelu lijeve uspravne linije.
• Između Ч i Ш nalazi se slovo Џ (Џ, џ) koje se izgovara kao /dZ/ i koje liči na Ц samo sa crticom pomjerenom na sredinu donje vodoravne linije.
• Ш je posljednje slovo; ostalo ne postoji.

Kao u našem osim:

• Između З i И se nalazi slovo Дз (Ѕ, ѕ) kоје se izgovara kao /dz/ a isto je kao latinično slovo S.
• Гј zamjenjuje Ђ (Ѓ, ѓ) a izgovara se kao /g^j/ i izgleda kao Г sa akutom.
• Кј zamjenjuje Ђерв (Ќ, ќ) a izgovara se kao /k^j/ i izgleda kao K sa akutom.

Ove azbuke su mahom nastale na osnovu ruske, ali s popriličnim razlikama, pogotovu kad su u pitanju kavkaski jezici. U centralnoj Aziji korištenje ćirilice je postalo često predmet političkih sporova po raspadu Sovjetskog Saveza, jer podsjeća na sovjetsku vlast. Određeni broj jezika je umjesto ćirilice počeo da koristi druga pisma.

U Unicodeu ćirilički blok se prostire između od U+0400 do U+052F. Znaci između pozicije U+0400 i U+045F su u osnovi znaci iz kodnog rasporeda ISO 8859-5 pomjereni nagore za 864 pozicija. Znakovi u opsegu između U+0460 i U+0489 su historijski i ne koriste se u savremenim jezicima. Znakovi u prostoru od U+048A i U+052F su dodatni znaci za različite neslavenske ćiriličke azbuke.

Unikod ne uključuje akcentirana ćirilička slova, ali se mogu dobiti kombinovanjem sa različitim dijakritičkim znacima. Tako se dodavanjam U+0301 ("kombinujući akut") poslije slova koje se želi akcentovati dobija akcentovano slovo (tj. ы́ э́ ю́ я́). Neki jezici (kao što je savremeni crkvenoslavenski jezik) još uvijek nisu u potpunosti podržani.

 

Commons ima datoteke na temu: Ćirilica

• Razvoj i odbrana Slavenske pismenosti (RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal)
• Primjena ćirilice na mreži i računarima Arhivirano 1. 1. 2019. na Wayback Machine
• Ćirilično pismo na omniglot.com
• Unikodova strana "Cyrillic" (PDF)
• Unikodova strana "Cyrillic Supplement" (PDF)