Primijenjena umjetnost
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Primijenjenom umjetnosti nazivamo sve umjetnosti koje obuhvataju oblikovanje predmeta praktične upotrebe. To je širi naziv za umjetnički zanat ili dekorativne umjetnosti (naziv koji se i danas koristi u nekim zemljama). U prošlosti, kada nije bilo tvornica nego su postojale samo zanatske radnje, razne predmete (oruđe i oružje, nakit, odjeću, posuđe, pokućstvo itd.) proizvodili su ručno majstori zanatlije,trudeći se da ti predmeti budu što zanimljivijeg oblika ili da su lijepo ukrašeni. Djela koja su nastala ručnom izradom su individualna djela, nazivamo ih unikati i imaju posebnu vrijednost.
Primijenjene umjetnosti dijelimo na više vrsta: tekstil (vezenje, tkanje, pletenje i dr.), unutrašnju arhitekturu (uređenje enterijera), kostimografiju, primijenjeno slikarstvo, primijenjeno kiparstvo i primijenjenu grafiku.
Mnoge druge umjetničke djelatnosti se mogu svrstati u primijenjene umjetnosti.
Narodna umjetnost
[uredi | uredi izvor]Narodna umjetnost pripadala je području primijenjene umjetnosti, a izražavala se u oblikovanju seoskih domova, namještaja, odjeće i obuće, nakita, posuđa i oruđa, vezanih za neko regionalno ruralno područje.
Primijenjeno slikarstvo
[uredi | uredi izvor]Primijenjeno slikarstvo služi ukrašavanju nekog prostora, građevine, upotrebnog predmeta ili knjige. Tako su tehnike mozaika, freske, vitraja i iluminiranja knjiga, tehnike slikarstva koje se najčešće koriste.
Ilustracija je popratni slikovni dodatak uz neki tekst (u knjizi ili časopisu) te može biti oblik primijenjenog slikarstva ili grafike. Obično je uvijek ilustrirana naslovnica knjige, jer tako privlači pažnju kupaca.
Primijenjena grafika
[uredi | uredi izvor]Primijenjena grafika javila se iz potrebe za oglašavanjem koje se najprije obavljalo putem glasnika, potom zapisivanjem na kamenim pločama (npr. Hamurabijev zakonik iz Babilona), a u modernim vremenima uz tekst je obavezna i slika, pa je nastao plakat. Plakat se sastoji od slike (koja bi trebala biti jednostavna, ali privlačna i pamtljiva) i teksta (koji mora biti kratak, jednostavan i jasan, a slova što čitkija). Plakate su često radili umjetnici, pa su oni imali umjetničku vrijednost kao slika ili grafika. Rađeni su grafičkim tehnikama litografijom ili sitoštampom. Prve umjetničke plakate s početka 20. vijeka radio je francuski slikar Henri Toulouse-Lautreck; oni su bili neobični, ali jasni s motivima pariskog noćnog života. Danas plakate obično prave grafički dizajneri i umjesto crteža ili slika koriste fotografiju.
Primijenjeno kiparstvo
[uredi | uredi izvor]Primijenjeno kiparstvo je oduvijek bilo vezano za reljefno ukrašavanje građevina, namještaja, upotrebnih predmeta, pa i korica knjiga.
Keramika je zajednički naziv za sve proizvode rađene od pečene gline. Prema vrsti gline i načinu obrade razlikujemo:
- lončariju (keramika bez sjaja),
- fajansu (Majoliku, koja je dobila sjaj visokim temperaturama i glazurom),
- kameninu i
- porculan (izuzetno teška tehnika s posebnom glazurom i visokim sjajem).
Prva keramička djela javila su se već u mlađem kamenom dobu (neolitu), a već je bila usavršena u djelima starih civilizacija Mezopotamije, Egipta, Grčke i Rima. Danas se majstori koji prave keramiku zovu keramičari i oni rade na lončarskom kolu ili ulijevaju glinu u kalupe. Tako nastaju ne samo upotrebni predmeti, nego i skulpture i reljefi. Najveći umjetnik 20. vijeka, Pablo Picasso, je bio vrlo uspješan keramičar.
Scenografija
[uredi | uredi izvor]Scenografija je vrsta primijenjene umjetnosti koja se bavi uređenjem scene u pozorištu (ili na filmu) i stara je koliko i samo pozorište. Scenograf ograđuje pozorišnu binu (pozornicu) kulisama koje trebaju dočarati prostor ili ambijent u kojem se radnja predstave događa. Osim kulisa koje se rade od različitih materijala (papira, kartona, platna ili dasaka), scenograf uređuje i dijelove namještaja, tepihe, slike i sl. Scenograf je obično likovni umjetnik koji najprije uradi nacrt scene, potom napravi maketu, odredi kakve će biti kulise, te ih onda priprema, oslikava i prilagođava radnji predstave. Pozorišna scena može dočarati ulicu, enterijer, pejzaž i sl. ovisno o vremenu i mjestu gdje se odvija radnja predstave. Dobra scenografija je vrlo važna za opći dojam i uspjeh predstave, muzičkog festivala ili filma.
Kostimografija
[uredi | uredi izvor]Kostimografija je isto tako vezana za pozorište i film, a sastoji se u izradi kostima za pozorišne predstave (film). Kostimograf je zahtjevno zanimanje jer kostimi moraju biti u skladu s vremenom iz kojeg radnja potiče. Kao i scenograf, kostimograf najprije radi nacrte kostima, pa tek onda odobrene nacrte s krojačima šije za glumce.
Dizajn enterijera
[uredi | uredi izvor]Arhitekti ili dizajneri unutrašnje arhitekture se bave uređenjem enterijera u kojemu provodimo veći dio života.
Dizajner za unutrašnju arhitekturu u svom nacrtu mora predvidjeti svaki detalj (od boje zidova i zavjesa, materijala, namještaja, do ukrasnih predmeta i rasvjetnih tijela), te ih skladno povezati u harmoničnu i jedinstvenu cjelinu, poštujući želje naručitelja, ali izbjegavati kič i nesklad.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]