PRX (gen)

PRX (gen)
Dostupne strukture
PDB	Pretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova
	4CMZ
Identifikatori
Aliasi	PRX
Vanjski ID-jevi	OMIM: 605725 MGI: 108176 HomoloGene: 76542 GeneCards: PRX
Lokacija gena (čovjek)
Hrom.	Hromosom 19 (čovjek)
Kraj	40,414,793 bp
Lokacija gena (miš)
Hrom.	Hromosom 7 (miš)
Kraj	27,219,639 bp
Obrazac RNK ekspresije
	Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija	• GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine; • molekularna funkcija;
Ćelijska komponenta	• citoplazma; • međućelijske veze; • ćelijska membrana; • membrana; • jedro; • T-tubule;
Biološki proces	• axon ensheathment; • regulation of RNA splicing;
	Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
	57716
	19153
	ENSG00000105227
	ENSMUSG00000053198
	Q9BXM0
	O55103
	NM_020956; NM_181882
	NM_019412; NM_198048
	NP_066007; NP_870998
	NP_062285; NP_932165
	Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek	Pogledaj/uredi – miš

Periaksin je protein koji je kod ljudi kodiran genom PRX.^[5]^[6]^[7]

Gen PRX kodira L– i S-periaksin, protein mijelinacije Schwanovih ćelija koji je mutirao kod osoba sa Dejerine–Sottasovim sindromom (MIM 145900) i Charcot-Marie-Toothovoj bolesti tipa 4F (MIM 145900), prema OMIM-u.^[7]

Mapiranje

Fluorescentnom hibridizacikom in situ i elektronskim PCR-om, Boerkoel et al. (2001) preslikali su gen PRX između D19S324 i D19S223, unutar BAC-a 19q13.1-q13.2, položaj koji pokazuje konzerviranu sintezu s mišjim hromosomom 7 na kojem se mapira gen Prx.

Aminokiselinska sekvenca

Simboli

C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin

10	20	30	40	50
MEARSRSAEE	LRRAELVEII	VETEAQTGVS	GINVAGGGKE	GIFVRELRED
SPAARSLSLQ	EGDQLLSARV	FFENFKYEDA	LRLLQCAEPY	KVSFCLKRTV
PTGDLALRPG	TVSGYEIKGP	RAKVAKLNIQ	SLSPVKKKKM	VPGALGVPAD
LAPVDVEFSF	PKFSRLRRGL	KAEAVKGPVP	AAPARRRLQL	PRLRVREVAE
EAQAARLAAA	APPPRKAKVE	AEVAAGARFT	APQVELVGPR	LPGAEVGVPQ
VSAPKAAPSA	EAAGGFALHL	PTLGLGAPAP	PAVEAPAVGI	QVPQVELPAL
PSLPTLPTLP	CLETREGAVS	VVVPTLDVAA	PTVGVDLALP	GAEVEARGEA
PEVALKMPRL	SFPRFGARAK	EVAEAKVAKV	SPEARVKGPR	LRMPTFGLSL
LEPRPAAPEV	VESKLKLPTI	KMPSLGIGVS	GPEVKVPKGP	EVKLPKAPEV
KLPKVPEAAL	PEVRLPEVEL	PKVSEMKLPK	VPEMAVPEVR	LPEVELPKVS
EMKLPKVPEM	AVPEVRLPEV	QLLKVSEMKL	PKVPEMAVPE	VRLPEVQLPK
VSEMKLPEVS	EVAVPEVRLP	EVQLPKVPEM	KVPEMKLPKV	PEMKLPEMKL
PEVQLPKVPE	MAVPDVHLPE	VQLPKVPEMK	LPEMKLPEVK	LPKVPEMAVP
DVHLPEVQLP	KVPEMKLPKM	PEMAVPEVRL	PEVQLPKVSE	MKLPKVPEMA
VPDVHLPEVQ	LPKVCEMKVP	DMKLPEIKLP	KVPEMAVPDV	HLPEVQLPKV
SEIRLPEMQV	PKVPDVHLPK	APEVKLPRAP	EVQLKATKAE	QAEGMEFGFK
MPKMTMPKLG	RAESPSRGKP	GEAGAEVSGK	LVTLPCLQPE	VDGEAHVGVP
SLTLPSVELD	LPGALGLQGQ	VPAAKMGKGE	RVEGPEVAAG	VREVGFRVPS
VEIVTPQLPA	VEIEEGRLEM	IETKVKPSSK	FSLPKFGLSG	PKVAKAEAEG
AGRATKLKVS	KFAISLPKAR	VGAEAEAKGA	GEAGLLPALD	LSIPQLSLDA
HLPSGKVEVA	GADLKFKGPR	FALPKFGVRG	RDTEAAELVP	GVAELEGKGW
GWDGRVKMPK	LKMPSFGLAR	GKEAEVQGDR	ASPGEKAEST	AVQLKIPEVE
LVTLGAQEEG	RAEGAVAVSG	MQLSGLKVST	AGQVVTEGHD	AGLRMPPLGI
SLPQVELTGF	GEAGTPGQQA	QSTVPSAEGT	AGYRVQVPQV	TLSLPGAQVA
GGELLVGEGV	FKMPTVTVPQ	LELDVGLSRE	AQAGEAATGE	GGLRLKLPTL
GARARVGGEG	AEEQPPGAER	TFCLSLPDVE	LSPSGGNHAE	YQVAEGEGEA
GHKLKVRLPR	FGLVRAKEGA	EEGEKAKSPK	LRLPRVGFSQ	SEMVTGEGSP
SPEEEEEEEE	EGSGEGASGR	RGRVRVRLPR	VGLAAPSKAS	RGQEGDAAPK
SPVREKSPKF	RFPRVSLSPK	ARSGSGDQEE	GGLRVRLPSV	GFSETGAPGP
ARMEGAQAAA	V

Funkcija gena

Gen periaksina (PRX) kodira dva proteina PDZ domena, L– i S-periaksin, koji su potrebni za održavanje mijelina perifernog živca (Dytrych et al., 1998). PDZ domen, koji se sastoji od motiva vezanja proteina za gotovo 90 aminokiselina, koji komunicira s C-krajem proteina plazmamembrane i korteksnim citoskeletom, uključen je u sklop signalnih kompleksa na mjestima međućelijskih kontakata ( Boerkoel i dr., 2001.). Boerkoel et al. (2001) istakli su da interakcije između L-periaksina, citoskeleta i membranskog kompleksa podsjećaju na interakcije između proteina kompleksa distrofin-sarkoglikan (Cohn i Campbell, 2000) i signalnih kompleksa koje organizira drugi PDZ domen proteina. Pretpostavili su da mutacije citoskeletnih i membranskih proteina u interakciji s L-periaksinom mogu također uzrokovati Charcot-Marie-Toothovu bolest ili srodne neuropatije.

Životinjski model

Potvrđujući potrebu periaksina za održavanje mijelinske ovojnice, Gillespie et al. (2000) pokazali su da se miševi Prx – / – mijelinizirani periferni aksoni očigledno normalni, ali nakon toga razvijaju ozbiljnu demijelinizirajuću neuropatiju povezanu s alodinijom (bol od neškodljivih podražaja) i hiperalgezijom (preosjetljivost na bol). Sherman et al. (2001) otkrili su da je L-periaksin stupio u interakciju i kolokalizirao se sa proteinom-2, povezanim sa distrofinom (DRP2) unutar kompleksa distroglikana lokaliziranog na plazemamembrani Schwannovih ćelija. U Prx-null miševa, Sherman et al. (2001) pronašli su pogrešnu lokalizaciju i istovremeni gubitak Drp2, sugerirajući da L-periaksin stabilizira kompleks Drp2-distroglikana. Zaključili su da je kompleks L-periaksin-Drp2-distroglikan važan u regulaciji terminalnih stadija mijelinizacije.

Živčani impulsi se šire na Ranvierovim čvorovima u mijeliniziranim živcima kičmenjaka. Predložene su internodusne udaljenosti, koje utiču na brzinu provođenja nervnog impulsa. Ramon y Cajal (1933) opisao je uzdužne i poprečne trake citoplazme ili trabekula u internodisnim Schwannovim ćelijama i sugerirao da imaju hranjivu funkciju. Sud et al. (2004) pokazali su da se internodusin rast živaca divljeg tipa precizno podudara sa ekstenzijom živaca, ali poremećaj citoplazmatskih traka kod periaksin-nultih miševa narušava produženje Schwannovih ćelija tokom rasta živaca. Suprotno tome, mijelinizacija teče normalno. Sposobnost izduživanja Schwannovih ćelija divljeg tipa i mutanata autonomna je, što ukazuje na to da pasivno istezanje može objasniti produženje internodija tokom rasta udova. Kao što se predviđa na teorijskim osnovama, smanjene internodijske udaljenosti upečatljivo smanjuju brzine provođenja i tako utiču na motornu funkciju. Predložili su da transport zasnovan na mikrotubulama u uzdužnim Cajalovim trakama omogućava internodijskim Schwannovim ćelijama da se produžavaju, kao odgovor na rast aksona, osiguravajući tako brz prenos nervnog impulsa.^[8]^[9]^[10]

Reference

^ ^a ^b ^c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000105227 - Ensembl, maj 2017
^ ^a ^b ^c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000053198 - Ensembl, maj 2017
^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ Gillespie CS, Sherman DL, Fleetwood-Walker SM, Cottrell DF, Tait S, Garry EM, Wallace VC, Ure J, Griffiths IR, Smith A, Brophy PJ (Jun 2000). "Peripheral demyelination and neuropathic pain behavior in periaxin-deficient mice". Neuron. 26 (2): 523–31. doi:10.1016/S0896-6273(00)81184-8. PMID 10839370.
^ Gillespie CS, Lee M, Fantes JF, Brophy PJ (Jul 1997). "The gene encoding the Schwann cell protein periaxin localizes on mouse chromosome 7 (Prx)". Genomics. 41 (2): 297–8. doi:10.1006/geno.1997.4630. PMID 9143514.
^ ^a ^b "Entrez Gene: PRX periaxin".
^ Boerkoel, C. F., Takashima, H., Stankiewicz, P., Garcia, C. A., Leber, S. M., Rhee-Morris, L., Lupski, J. R. Periaxin mutations cause recessive Dejerine-Sottas neuropathy. Am. J. Hum. Genet. 68: 325-333, 2001. Note: Erratum: Am. J. Hum. Genet. 68: 557 only, 2001. PubMed: 11133365
^ Gillespie, C. S., Sherman, D. L., Fleetwood-Walker, S. M., Cottrell, D. F., Tait, S., Garry, E. M., Wallace, V. C. J., Ure, J., Griffiths, I. R., Smith, A., Brophy, P. J. Peripheral demyelination and neuropathic pain behavior in periaxin-deficient mice. Neuron 26: 523-531, 2000. PubMed: 10839370
^ Kijima, K., Numakura, C., Shirahata, E., Sawaishi, Y., Shimohata, M., Igarashi, S., Tanaka, T., Hayasaka, K. Periaxin mutation causes early-onset but slow-progressive Charcot-Marie-Tooth disease. J. Hum. Genet. 49: 376-379, 2004. [PubMed]: 15197604

Dopunska literatura

Sherman DL, Brophy PJ (2000). "A tripartite nuclear localization signal in the PDZ-domain protein L-periaxin". J. Biol. Chem. 275 (7): 4537–40. doi:10.1074/jbc.275.7.4537. PMID 10671475.
Delague V, Bareil C, Tuffery S, et al. (2000). "Mapping of a new locus for autosomal recessive demyelinating Charcot-Marie-Tooth disease to 19q13.1-13.3 in a large consanguineous Lebanese family: exclusion of MAG as a candidate gene". Am. J. Hum. Genet. 67 (1): 236–43. doi:10.1086/302980. PMC 1287083. PMID 10848494.
Nagase T, Kikuno R, Nakayama M, et al. (2001). "Prediction of the coding sequences of unidentified human genes. XVIII. The complete sequences of 100 new cDNA clones from brain which code for large proteins in vitro". DNA Res. 7 (4): 273–81. doi:10.1093/dnares/7.4.271. PMID 10997877.
Boerkoel CF, Takashima H, Stankiewicz P, et al. (2001). "Periaxin mutations cause recessive Dejerine-Sottas neuropathy". Am. J. Hum. Genet. 68 (2): 325–33. doi:10.1086/318208. PMC 1235266. PMID 11133365.
Guilbot A, Williams A, Ravisé N, et al. (2001). "A mutation in periaxin is responsible for CMT4F, an autosomal recessive form of Charcot-Marie-Tooth disease". Hum. Mol. Genet. 10 (4): 415–21. doi:10.1093/hmg/10.4.415. PMID 11157804.
Sherman DL, Fabrizi C, Gillespie CS, Brophy PJ (2001). "Specific disruption of a schwann cell dystrophin-related protein complex in a demyelinating neuropathy". Neuron. 30 (3): 677–87. doi:10.1016/S0896-6273(01)00327-0. PMID 11430802. S2CID 15900750.
Wistow G, Bernstein SL, Wyatt MK, et al. (2002). "Expressed sequence tag analysis of adult human lens for the NEIBank Project: over 2000 non-redundant transcripts, novel genes and splice variants". Mol. Vis. 8: 171–84. PMID 12107413.
Takashima H, Boerkoel CF, De Jonghe P, et al. (2002). "Periaxin mutations cause a broad spectrum of demyelinating neuropathies". Ann. Neurol. 51 (6): 709–15. doi:10.1002/ana.10213. PMID 12112076. S2CID 15903049.
Strausberg RL, Feingold EA, Grouse LH, et al. (2003). "Generation and initial analysis of more than 15,000 full-length human and mouse cDNA sequences". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 99 (26): 16899–903. doi:10.1073/pnas.242603899. PMC 139241. PMID 12477932.
Straub BK, Boda J, Kuhn C, et al. (2004). "A novel cell-cell junction system: the cortex adhaerens mosaic of lens fiber cells". J. Cell Sci. 116 (Pt 24): 4985–95. doi:10.1242/jcs.00815. PMID 14625392.
Kijima K, Numakura C, Shirahata E, et al. (2004). "Periaxin mutation causes early-onset but slow-progressive Charcot-Marie-Tooth disease". J. Hum. Genet. 49 (7): 376–9. doi:10.1007/s10038-004-0162-3. PMID 15197604.
Gerhard DS, Wagner L, Feingold EA, et al. (2004). "The status, quality, and expansion of the NIH full-length cDNA project: the Mammalian Gene Collection (MGC)". Genome Res. 14 (10B): 2121–7. doi:10.1101/gr.2596504. PMC 528928. PMID 15489334.
Kabzinska D, Drac H, Sherman DL, et al. (2006). "Charcot-Marie-Tooth type 4F disease caused by S399fsx410 mutation in the PRX gene". Neurology. 66 (5): 745–7. doi:10.1212/01.wnl.0000201269.46071.35. PMID 16534116. S2CID 22585765.
Otagiri T, Sugai K, Kijima K, et al. (2006). "Periaxin mutation in Japanese patients with Charcot-Marie-Tooth disease". J. Hum. Genet. 51 (7): 625–8. doi:10.1007/s10038-006-0408-3. PMID 16770524.
Olsen JV, Blagoev B, Gnad F, et al. (2006). "Global, in vivo, and site-specific phosphorylation dynamics in signaling networks". Cell. 127 (3): 635–48. doi:10.1016/j.cell.2006.09.026. PMID 17081983. S2CID 7827573.

Vanjski linkovi

GeneReviews/NCBI/NIH/UW entry on Charcot-Marie-Tooth Neuropathy Type 4

[refGRCh38Ensembl-1] GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000105227 - Ensembl, maj 2017

[refGRCm38Ensembl-2] GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000053198 - Ensembl, maj 2017

[3] "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[4] "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[pmid10839370-5] Gillespie CS, Sherman DL, Fleetwood-Walker SM, Cottrell DF, Tait S, Garry EM, Wallace VC, Ure J, Griffiths IR, Smith A, Brophy PJ (Jun 2000). "Peripheral demyelination and neuropathic pain behavior in periaxin-deficient mice". Neuron. 26 (2): 523–31. doi:10.1016/S0896-6273(00)81184-8. PMID 10839370.

[pmid9143514-6] Gillespie CS, Lee M, Fantes JF, Brophy PJ (Jul 1997). "The gene encoding the Schwann cell protein periaxin localizes on mouse chromosome 7 (Prx)". Genomics. 41 (2): 297–8. doi:10.1006/geno.1997.4630. PMID 9143514.

[entrez-7] "Entrez Gene: PRX periaxin".

[8] Boerkoel, C. F., Takashima, H., Stankiewicz, P., Garcia, C. A., Leber, S. M., Rhee-Morris, L., Lupski, J. R. Periaxin mutations cause recessive Dejerine-Sottas neuropathy. Am. J. Hum. Genet. 68: 325-333, 2001. Note: Erratum: Am. J. Hum. Genet. 68: 557 only, 2001. PubMed: 11133365

[9] Gillespie, C. S., Sherman, D. L., Fleetwood-Walker, S. M., Cottrell, D. F., Tait, S., Garry, E. M., Wallace, V. C. J., Ure, J., Griffiths, I. R., Smith, A., Brophy, P. J. Peripheral demyelination and neuropathic pain behavior in periaxin-deficient mice. Neuron 26: 523-531, 2000. PubMed: 10839370

[10] Kijima, K., Numakura, C., Shirahata, E., Sawaishi, Y., Shimohata, M., Igarashi, S., Tanaka, T., Hayasaka, K. Periaxin mutation causes early-onset but slow-progressive Charcot-Marie-Tooth disease. J. Hum. Genet. 49: 376-379, 2004. [PubMed]: 15197604

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]