Frank Ullrich
Frank Ullrich | |
---|---|
Lični podaci | |
Državljanstvo | Istočna Njemačka Njemačka |
Rođenje | Brotterode-Trusetal, Istočna Njemačka | 24. januar 1958
Zanimanje | bitlonac, trener, političar |
Karijera | |
Status | neaktivan |
Kraj karijere | 1984. |
Olimpijske igre | |
Nastupi (b.) | 3 (1976, 1980, 1984.) |
Medalje (b.) | 4 (1 zlatna) |
Svjetska prvenstva | |
Nastupi (b.) | 6 (1977, 1978, 1979, 1981, 1982, 1983.) |
Medalje (b.) | 14 (9 zlatnih) |
Svjetski kup | |
Prvi nastup (b.) | 1977/78. |
Pojedinačne pobjede (b.)[I] | 17 |
Timske pobjede[II] | 10 |
Plasman (b.)[III] | 1. (1977/78, 1979/80, 1980/81, 1981/82.) |
Pobjede u disciplinama |
|
Medalje | |
Nagrade | |
Ordeni | Otadžbinski srebrni orden za zasluge Srebna zvijezda prijateljstva među narodima |
Fusnote | |
| |
Aktualizirano | 26. 10. 2024. |
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS |
Frank Ullrich rođen 24. januara 1958. u Brotterode-Trusetalu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački biatlonac, devetostruki svjetski prvak i olimpijski prvak u biatlonu. Četverostruki je osvajač Svjetskog kupa u biatlonu, njemački političar i član Socijaldemokratske partije Njemačke. Po broju osvojenih medalja je najbolji istočnonjemački biatlonac, a po broju osvjanja Svjetskog kupa, je nakon Martina Fourcada, Olea Einara Bjørndalena, Johannesa Thingnes Bøa i Raphaëla Poiréa, peti najbolji biatlonac svih vremena (stanje 26. 10. 2024.)
Karijera
[uredi | uredi izvor]Olimpijske igre
[uredi | uredi izvor]Olimpijske igre | Poj. | Spr. | Šta. |
---|---|---|---|
Innsbruck 1976. (Biatlon) | 3 | ||
Lake Placid 1980. (Biatlon) | 2 | 1 | 2 |
Sarajevo 1984. (Biatlon) | 5 | 17 | 4 |
Ullrich je tri puta nastupio na olimpijskim igrama i to na ZOI 1976, ZOI 1980. i ZOI 1984. Osvojio je jednu zlatnu, dvije srebrne i jednu bronzanu medalju. Bronzanu medalju je osvojio na ZOI 1976. u štafeti s Karl-Heinzom Menzom, Manfredom Geyerom i Frankom Beerom, zaostavši 6:13.0 min iza sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Jelizarov, Ivan Bijakov, Nikolaj Kruglov i Aleksandar Tihonov; te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Henrik Flöjt, Esko Saira, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola. Na ZOI 1980. u prvoj utrci na 20 km osvojio je srebrnu medalju s tri promašaja i zaostatkom od 11.4 s iza pobjednika sovjetskog biatlonca Anatolija Aljabjeva, koji je utrku završio bez promašaja. Tri dana kasnije u sprintu na 10 km, koji te godine postao olimpijska disciplina, osvojio je zlatnu medalju s dva promašaja i prednošću od 42.4 s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca Vladimir Aljikin, koji je utrku završio bez promašaja. U štafeti, tri dana kasnije s Mathiasom Jungom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschom osvojio je srebrnu medalju iza sovjetske štafeta u sastavu: Vladimir Aljikin, Aleksandar Tihonov, Vladimir Barnašov i Anatolij Aljabjev. Na slijedećim igrama nije osvojio medalju.
Svjetsko prvenstvo
[uredi | uredi izvor]Svjetsko prvenstvo | Poj. | Spr. | Eki. | Šta. |
---|---|---|---|---|
1977. Lillehammer | 3 | |||
1978. Hochfilzen | 2 | 1 | 1 | |
1979. Ruhpolding | 4 | 1 | 1 | |
1981. Lahti | 2 | 1 | 1 | |
1982. Minsk | 1 | 2 | 1 | |
1983. Antholz | 1 | 8 | 2 |
Frank Ullrich je od SP 1977. do SP 1983. nastupio šest puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je devet zlatnih, četiri srebrne i jednu bronzanu medalju. Bronzanu medalju je osvojio na SP 1977. u štafeti s Manfredom Geyerom, Klausom Siebertom i Manfredom Beerom, kada su s 2:41.7 min zaostatka bili sporiji od sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Tihonov, Aleksandar Jelizarov, Aleksandar Ušakov i Nikolaj Kruglov, te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Erkki Antila, Raimo Seppänen, Simo Halonen i Heikki Ikola. Na SP 1978. osvojio je prvu srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 9.4 s iza pobjednika norveškog biatlonca Odda Lirhusa, koji je utrku završio s jednim promašajem; dva dana kasnije zlatnu u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 20.7 s u odnosu na drugoplasiranog istočnonjemačkog biatlonca Eberharda Röscha, koji je utrku završio bez promašaja; a u štafeti s Manfredom Beerom, Klausom Siebertom i Eberhardom Röschem osvojio je zlatnu medalju s 2:40.9 min prednošću u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Odd Lirhus, Sigleif Johansen, Roar Nilsen i Tor Svendsberget. Na narednom prvenstvu, ponovo je osvojio dvije zlatne: u utrci na 10 km bez promašaja i prednošću od 53.2 s iza drugoplasiranog norveškog biatlonca Odda Lirhusa, koji je utrku završio s tri promašajem; i u štafeti u istom sastavu kao na SP 1978. s 1:38.2 min prednošću u odnosu na finsku štafetu u sastavu: Simo Halonen, Erkki Antila, Raimo Seppänen i Heikki Ikola. Dvije godine kasnije na SP 1981, osvojio je srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 1:02.4 min iza pobjednika finskog biatlonca Heikki Ikola, koji je utrku završio s jednim promašajem; dva dana kasnije zlatnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i prednošću od 1.6 s u odnosu na drugoplasiranog finskog biatlonca Erkkija Antila, koji je utrku završio bez promašaja; a u štafeti s Mathiasom Jungom, Matthiasom Jacobom i Eberhardom Röschem osvojio je zlatnu medalju s 2:12.2 min prednošću u odnosu na zapadnonjemačku štafetu u sastavu: Franz Bernreiter, Andreas Schweiger, Peter Angerer i Fritz Fischer. Na SP 1982. u utrci na 20 km osvojio je sedmu zlatnu mkedalju s dva promašaja i prednošću od 33.3 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa, koji je utrku završio s dva promašaja; treću srebrnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 5.9 s iza pobjednika norveškog biatlonca Eirika Kvalfossa, koji je utrku završio s dva promašaja; a dan kasnije osmu zlatnu u štafeti s Mathiasom Jungom, Matthiasom Jacobom i Berndom Hellmichom osvojio je zlatnu medalju s 1:07.8 min prednošću u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Eirik Kvalfoss, Kjell Søbak, Rolf Storsveen i Odd Lirhus. Zadnju zlatnu medalju je osvojio na SP 1983. u utrci na 20 km s jednim promašajem i prednošću od 16.9 s u odnosu na drugoplasiranog istočnonjemačkog biatlonca Frank-Petera Roetscha, koji je utrku završio s jednim promašajem. U štafeti s Mathiasom Jungom, Frank-Peterom Roetschom i Matthiasom Jacobom osvojio je srebrnu medalju s 1:16.2 min zaostatka u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Sergej Buljigin, Algimantas Šalna, [[Jurij
Svjetski kup
[uredi | uredi izvor]Plasman u Svjetskom kupu | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
1977/78. | 1978/79. | 1979/80. | 1980/81. | 1981/82. | 1982/83. | 1983/84. |
1 | 2 | 1 | 1 | 1 | 3 | 24 |
Prvi nastup Ullricha u Svjetskom kupu bio je u prvoj sezoni 1977/78. u Ruhpoldingu 14. januara 1978. u utrci na 10 km, kada je osvojio treće mjesto iza Sigleif Johansen i Eberharda Röscha, a dan kasnije u štafeti s Klausom Siebertom, Manfredom Beerom i Eberhardom Röschom, su pobijedili ispred norveške štafete u sastavu: Odd Lirhus, Terje Krokstad, Svein Engen i Sigleif Johansen. Ukupno je pobijedio 16 puta u pojedinačnim disciplinama, a deset puta u štafeti. Od sezone SK 1977/78. do SK 1981/82. četiri puta je bio pobjednik Svjetskog kupa, a u SK 1978/79. je bio drugi sa sedam bodova razlike u odnosu na pobjednika Klaus Sieberta.
Pobjede
[uredi | uredi izvor]Sezona | Datum | Mjesto | Disciplina | Takmičenje |
---|---|---|---|---|
1977/78. 3 pobjede (1 Poj., 2 Spr.) |
22. februar 1978. | Antholz | 20 km | Svjetski kup u biatlonu |
4. mart 1978. | Hochfilzen | 10 km | Svjetsko prvenstvo u biatlonu | |
27. mart 1978. | Murmansk | 10 km | Svjetski kup u biatlonu | |
1978/79. 1 pobjeda (1 Spr.) |
31. januar 1979. | Ruhpolding | 10 km | Svjetsko prvenstvo u biatlonu |
1979/80. 5 pobjeda (1 Poj., 4 Spr.) |
19. januar 1980. | Ruhpolding | 10 km | Svjetski kup u biatlonu |
26. januar 1980. | Antholz | 10 km | Svjetski kup u biatlonu | |
19. februar 1980. | Lake Placid | 10 km | Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama | |
22. mart 1980 | Hedenäset | 10 km | Svjetski kup u biatlonu | |
27. mart 1980. | Murmansk | 20 km | Svjetski kup u biatlonu | |
1980/81. 2 pobjede (2 Spr.) |
31. januar 1981 | Ruhpolding | 10 km | Svjetski kup u biatlonu |
14. februar 1981. | Lahti | 10 km | Svjetsko prvenstvo u biatlonu | |
1981/82. 4 pobjede (2 Poj., 2 Spr.) |
16. januar 1982. | Egg am Etzel | 10 km | Svjetski kup u biatlonu |
23. januar 1982. | Antholz | 10 km | Svjetski kup u biatlonu | |
28. januar 1982. | Ruhpolding | 20 km | Svjetski kup u biatlonu | |
10. februar 1982. | Minsk | 20 km | Svjetsko prvenstvo u biatlonu | |
1982/83. 2 pobjede (2 Poj.) |
9. februar 1983. | Antholz | 20 km | Svjetski kup u biatlonu |
24. februar 1983. | Antholz | 20 km | Svjetsko prvenstvo u biatlonu |
Prestanak karijere
[uredi | uredi izvor]Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1984. Od 1998-2010. bio je trener njemačke biatlonske reprezentacije, od 2010-2018 bio je član Tehničke komisije Međunarodnog biatlonskog saveza. Nakon skupštinskih izbora u Njemačkoj, izabran je za predstavnika u Bundestagu.
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Privatni život
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Frank Ullrich na sport365.com (Rezultati u biatlonu) (en)
- Pobjednici Svjetskog kupa u biatlonu
- Rođeni 1958.
- Biografije, Brotterode-Trusetal
- Istočnonjemački biatlonci
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1976.
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1980.
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1984.
- Istočnonjemački olimpijci u biatlonu
- Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Istočna Njemačka)
- Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (Istočna Njemačka)
- Osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama (Istočna Njemačka)
- Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1976.
- Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1980.
- Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu
- Njemački biatlonski treneri
- Njemački političari
- Svjetski prvaci u biatlonu
- Nosioci Otadžbinskog srebrnog ordena za zasluge
- Nosioci Srebne zvijezde prijateljsva među narodima