Otto III. od Bavarske

Otto (ili Oton) od Wittelsbacha rođen je 11. februara 1261. od Heinricha XIII. i Elizabete od Ugarske (Árpád). Njegovi djed i baka po majci bili su mađarski kralj Béla IV i Marija Laskarina, kćer Teodora Laskarisa. Godine 1279. u svojoj osamnaestoj godini oženio je Katarinu Habsburšku, kćeri cara Rudolfa I. Par je imao blizance koji su umrli odmah poslije rođenja. Godine 1290. Otto je naslijedio oca Heinricha XIII. zajedno sa svojom braćom Ludwigom i Stefanom kao vojvoda Donje Bavarske. Bio je protivnik Habsburgovaca, nastojajući da ponovno osvoji zemlje Štajerske, koje je Bavarsko Vojvodstvo izgubilo 1180. U tom smislu pružio je podršku caru Adolfu od Nasaua i borio je se uz njegovo rame u bici kod Göllheima, blizu Wormsa 2. jula 1298. godine, gdje je car Adolf izgubio život a Otto III. je bio ranjen. Bitka je se okončala pobjedom Albrechta Habsburškog, koji je tako 27. jula 1298. godine izabran za «kralja Rimljana»^{[α 1]}.

Ugarsko plemstvo je 1301. Ottu od Wittelsbacha ponudilo krunu Mađarske, kao unuku kralja Béle IV. ali je Otto dugo kolebao i prihvatio ju je tek 1305. godine. Kada je preuzeo ugarsku krunu, Bavarsko Vojvodstvo je držao njegov brat Stefan. To se desilo u augustu 1305. kada je se Vaclav III od Češke odrekao svih zahtjeva na Kraljevinu Ugarsku^{[α 2]} u Ottonovu korist. No, Albrecht Habzburški je blokirao sve puteve preko Austrije pa je Otto bio primoran da se obuče u trgovca da bi te godine u novembru stigao u Budim. Dana 6. decembra, dodijeljena mu je kruna svetog Stefana u Székesfehérváru od strane biskupa Veszpréma i Csanáda, promijenivši mu ime u Béla V u čast djeda. Međutim, pokazalo se da Otto nije vješto ojačao svoj položaj. Godine 1306. njegov glavni protivnik Karlo Robert Anžuvinski zauzeo je gradove Esztergom, Zólyom, dvorac Spiš i nekoliko drugih tvrđava na sjeveru zemlje, a sledeće godine stigao je do Budima. Godine 1307. Otto je krenuo u posjet vojvodi Erdelja (Transilvanije) Ladislavu III. Kánu a ovaj ga je iznenada zatočio u jednom od svojih dvoraca. Dana 10. oktobra velikaši prisutni na skupštini u Rákosu proglasili su Karla svojim novim kraljem, ali moćniji plemići poput Matije III. Csáka, Amadeja Abe i samog Ladislava Kána odbili su to rješenje. Potom će transilvanijski vojvoda odlučiti da oslobodi Otta, koji je zatim pobjegao u inozemstvo, ali je i dalje odbijao prepustiti svetostjepansku krunu Karlu Anžuvinskom čiji je kraljevski legitimitet bio pod velikim znakom sumnje sve do zadnjeg trenutka.

Ljeta 1308. Otto je se napokon odrekao ugarskog prijestolja, te je njegova upletenost u mađarskim i austrijskim poslovima jako oslabila njegov položaj u rodnoj Bavarskoj, što je, uz dodatne ekonomske probleme, potaknulo njegov odlazak. Mađarska historiografija ga drži za protukralja u međuvlašću od 1301. do 1310. godine. Godine 1309. je oženio Agnes od Głogówa, kćer poljskog vojvode Henryka III. Głogowskog. Imali su dvoje djece: Agnesu (1310-1360) i Heinricha (1312–1333), rođenog malo prije očeve smrti, 28. augusta 1312., a kasnije poznatog kao Henrik «der Natternberger» po Natternbergu u Bavarskoj gdje je umro 1333. u dobi od dvadeset i jedne godine, nakon što je naslijedio svoga oca.

Godine 1310. je izbio novi rat protiv Habsburgovaca i doveo je do razaranja grada Burghausena. Prilikom tog rata, Otto je umro u 1312. Pokopan je u samostanu Seligenthal blizu Landshuta.

U bavarskoj liniji nasljeđivanja poznat je kao Otto III od Bavarske, ali je postao mađarski vladar pod imenom Béla V.

• Wittelsbach
• Vladari Bavarske