Nin

Nin je gradić smješten oko 15 km sjeverozapadno od Zadra. Centar drevnog grada je otočić, promjera 500 m , povezan s kopnom dvama mostovima, nastao na pješčanom sprudu nekadašnjeg ušća riječice Miljašić Jaruge u more. Sa sjeverne strane okružen je pješčanim sprudom i vikend naseljem Ždrijac, s istočne strane se nalazi solana a na južnoj i zapadnoj strani se nalazi noviji dio samog mjesta. Nin se prostire u nekoliko formiranih zona: povijesni otok, vikend naselje Ždrijac, novi dio Nina, Bilotinjak i Ninske Vodice.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine na području grada Nina živjelo je sveukupno 4603 stanovnika od toga 2286 muškaraca i 2317 žena (procjena za 2005. 5 683 stanovnika). Sam gradić Nin ima 1.256 stanovnika. Prema zapisima, navodno je u Ninu za vrijeme Liburna živjelo 40 000 stanovnika, u Rimsko doba 20 000, a kralj Tomislav je u Ninu imao spremnu mornaricu koja se sastojala od 15 000 veslača na condurama i sagenama.

Grad Nin administrativno se sastoji od 8 naselja: Nin, Ninski Stanovi, Grbe, Vrsi, Poljica, Poljica-Brig, Zaton, Žerava.

Gradonačelnik: Emil Ćurko

 

Prvo naselje u Ninu na području otočića razvilo je ilirsko pleme Liburni u 9. st. pr. n. e. nakon nemira izazvanih panonsko - balkanskim seobama. Vremenski je to kraj brončanog i početak željeznog doba. Još starije naselje pronađeno je oko 300 metara južnije na području današnje solane a datira se mlađe kameno doba. Nin se prvi put spominje u obliku Hemionoi u djelu Periplus grčkog pisca Pseudo Skilaka, a najvjerojatnije je iskrivljeni oblik imena Ainonoi. Kasnije grčki pisci ime Nina navode u obliku Ainona, a rimski u obliku Aenona.
Početkom 1. st. pr. n. e. gubi se Liburnski utjecaj a zamjenjuje ga rimski kada se pojavljuje i drugo ime za Nin Enona. Za vrijeme utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju.
Doseljavanjem Slavena i Hrvata na ove prostore Krajem 6. st i početkom 7. st Nin postaje njihovo prvo političko, kulturno i vjersko središte. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Nin je jedna od njihovih prijestolnica iz koje upravljaju državom, a isto tako i važna ratna i trgovačka luka. 7. lipnja 879. godine knez Branimir od pape Ivana VIII prima pismo koje je u ono doba bilo priznanje države Hrvatske. 1069. godine Petar Krešimir IV. u Ninu prvi naziva Jadransko more našim morem u darovnici kojom zadarskom samostanu Sv. krševana daruje otok Maun. 1080. godine za vrijeme kralja Dmitara Zvonimira papinski legat održava crkveni sabor.
Gubitkom državne samostalnosti Nin kao i cijela Hrvatska pada pod mađarsku krunu. Za to vrijeme Nin je samostalna gradska komuna što mu potvrđuju Andrija II. 1205. godine i Bela IV. 1244. godine. Ludovik I. 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.
Nin je pod hrvatsko ugarskim kraljem do 1409. godine kada ga sramotnom prodajom Ladislav Napuljski zajedno sa Dalmacijom, Zadrom i ostalim autonomnim gradovima nije predao Mlečanima. Nin zadržava svoju autonomiju. U strahu od Turaka Mlečani 1537. godine napuštaju Nin, Turci ga ruše ali ga nisu zadržali. Stanovništo se vraća i obnavlja grad i zidine. Početkom Ciparskog rata 1570. godine Turci još jednom nakratko zauzimaju Nin, a Mlečani ga s brodova razaraju. Godine 1646. Mlečani ponovo napuštaju Nin, ali ovom prigodom su ga prvo zapalili te s dvije velike i četiri male galije bombardirali iz luke. Nakon ovog razaranja, iako je pokušana obnova grada, Nin više nikada vratio prijašnju važnost.
1828. godine konačno je ukinuta Ninska biskupija, a zbog malarije stanovništva je sve manje. Od 1903.-1909. godine vrši se asanacija riječice Jaruge, kanalizira se njeno ušće i premješta istočnije od samog grada (otoka). Stanovništvo se vraća,a grad ekonomski jača jer je riješen najveći problem stanovanja u gradu.
Kraljevina Jugoslavija nije se puno brinula za sam grad tako da su ostali neiskorišteni njegovi potencijali.
Tek nakon II. sv. rata počelo se ulagati u Nin (izgrađena je ciglana, uređena solana).
Nakon osamostaljenja Hrvatske, odlukom Hrvatskog sabora Nin je 1997. godine dobio status grada.

• Maraš d.o.o. - Vrsi
• Solana Nin d.o.o.
• Cenmar

 

• Biskup Grgur Ninski
• Knez Branimir
• Kralj Petar Krešimir IV.
• Biskup Teodozije
• Petar Zoranić, pjesnik
• Gojko Marinković, novinar

• Višeslavova krstionica
• Crkva sv. Križa
• Crkva sv. Anselma i Marcele
• Crkva sv. Nikole u Prahuljama
• Condura croatica
• Serilia liburnica

Osnovna škola "Petar Zoranić"

• Muzeji
  • Muzej ninskih starina
  • Riznica župne crkve
• Galerije
  • Galerija Višeslav
• KUD Branimir Nin [1] Arhivirano 2007-12-18 na Wayback Machine-u
  

Osnovan je u siječnju 1996. godine i ima dvije sekcije: tamburaški orkestar i mažoretkinje.

Šokol najpoznatija ninska delicija

 

Nin na Wikimedijinoj ostavi

• Turistička zajednica grada Nina