Malo Očijevo

Iako se administrativno nalazi u opštini Bihać, Malo Očijevo je prirodno i geografski više vezano za Drvar. Selo ima prirodne granice. Nalazi se na tavanastoj visoravni iznad duboko ukopane doline Unca koja je sa južne strane, a nešto malo i iznad doline Une koja je na zapadu. Prema sjeveru je kosa Grabovača, kao dio Osječenice, a na istoku su takođe niži obronci Osječenice. U selu nema tekuće vode, pa iako su rijeke tu pored sela, mještani se muče sa nedostatkom vode. Selo je razbijenog tipa u kome se razabiru četiri grupe kuća: Draga Dukića, Pod Ivovcem, Osoje i Rosulje.

Na području sela ima jedna gradina i jedna crkvina. Gradina je građena suvozidom i oko nje ima dosta hrbina. Crkvina je na Brini iznad Unca, sa prepoznatljivim temeljima.

U srednjem vijeku područje Očijeva bilo je u sastavu hrvatske župe Pset koju je držalo pleme Kolunić. Dana 28. listopada 1420. pišu oba hrvatska banovca, po imenu Martinus Suke i Ivan od Bilog sela (de Albafalva) kaptolu kninskom pismo u kome traže da se riješi spor između porodice Mišljenovića i ostalih porodica plemena Kolunić u pogledu posjeda Očijevo (Ochigovo). Kad je nakon svoga izbora kralj Matija Korvina, dne 3. siječnja 1459. boravio u Segedinu, podijelio je i potvrdio (nove nostre donationis titulo) Andriji, sinu Stjepana Mišljenovića iz Kolunića, a po njemu i braći njegovoj Miketi, Blažu i Tomi iznova ne samo Očijevo, nego i posjedovne čestice njihove u posjedovanjima Kolunić i Hranolupi, koja se sva prostiru u kraljevini Hrvatskoj i županiji Psetu (possessionem Ochygo vocatam ас portiones possessionarias in possessionibus Kolunych prediera ас Hranolupi nuncupatis, omnino in regno nostro Croatie et comitatu de Pezed existentem habitas). ^[2]