Lautoka
Lautoka je grad na Fidžiju i sjedište Zapadne divizije. Nalazi se na zapadu otoka Viti Levu, 24 km sjeverno od Nadija. Nakon glavnog grada Suve, Lautoka je druga najvažnija luka na Fidžiju. Budući da se grad nalazi u srcu brzorastuće regije na području rasta šećerne trske, Lautoka je poznata i kao "Šećerni Grad". Prema podacima iz 2017. godine, Lautoka broji 71,573 stanovnika te je po tom broju treći najveći grad na Fidžiju, iza Nasinua i Suve; ranije je Lautoka bila drugi najveći grad na arhipelagu.
Lautoka Lau'Toka / लौटोका | |
---|---|
Grad | |
Koordinate: 17°37′27″S 177°27′10″E / 17.62417°S 177.45278°E | |
Opći podaci | |
Država | Fidži |
Divizija | Zapadna |
Historija | |
Osnovan | 1929. |
Status grada | 25. veljače 1977. |
Uprava | |
Tijelo | Gradsko vijeće |
Geografija | |
• Ukupna površina | 16 km2 (6 sq mi) |
Stanovništvo (2017.) | |
• Ukupno | 71,573 |
Ostale informacije | |
Vremenska zona | UTC+12 |
Povijest
urediGrad je dobio naziv po riječima koje na fidžijskom znače "pogodak kopljem". Prema usmenoj predaji, ime je nastalo nakon dvoboja dvojice lokalnih moćnika. Kada je pobjednik probo Kopljem svog protivnika, viknuo je "Lau-toka!".
Europljani su Lautoku otkrili 7. svibnja 1789. godine. Tada je pomorski kapetan William Bligh uočio i grubo ucrtao obalu Lautoke, nakon čega nastavio putovati za Timor, samo da bi na brodu ubrzo izbila pobuna, kada je par mornara odanih kapetanu Blighu, zajedno s njim, izbačeno s broda te su ostavljeni da plutaju u spasilačkom čamcu.
Politika
urediLautoka je dobila status naselja 1929. godine, dok je 25. veljače 1977. proglašena gradom. Lautokom upravlja gradsko vijeće od 16 članova, koji među sobom biraju gradonačelnika. Grad trenutno nema gradonačelnika, već od strane vlade imenovanog upravitelja, kao i u sva urbana središta nakon vojnog udara iz 2006. godine. Lautoka je industrijsko središte i jedini grad u fidžijskoj Zapadnoj diviziji gdje preko 50% ljudi čini domaće stanovništvo.
Ekonomske aktivnosti
urediLautoka je poznata kao Šećerni Grad jer se na njenom području uzgaja šećerna trska.[1] Najveći poslodavac u gradu je Šećerana Lautoka, koju su, za vrijeme britanske kolonijalne uprave na otoku, izgradili radnici iz Indije i Solomonskih Otoka, u periodu između 1899. i 1903. godine.[2] Danas tvrtka zapošljava 1,300 ljudi. Od ostalih gospodarskih grana koje postoje u gradu tu su pivovara, destilerija, proizvodnja odjeće, čelićana, graditeljstvo, proizvodnja boja, nakita i ribolov.
Demografija
urediOd 1970. godine stanovništvo Lautoke rapidno raste te je u posljednjih dvadeset godina drastično promjenjena struktura. Početkom 1970-ih grad je, prema procjenama, imao oko 12,000 stanovnika, a većina stanovnika je bila indijskog podrijetla. Rast grada je bio i očekivan s obzirom na razvoj proizvodnje šećera. Godine 1986., Lautoka je imala 39,000, a 1996. gotovo 43,000 stanovnika. Međutim, tada nije bilo jasno kako su točno definirane granice urbanog područja prilikom tog popisa. Godine 2005., populacija je uključivala i predgrađa, pa je Lautoka imala oko 5,000 stanovnika te se prostirala na 16 km². Ako se ukljuće i ruralna područja Lautoke, grad ima oko 80,000 stanovnika. Također, povećava se rast autohtonog stanovništva Fidžija koje se seli na urbano područje.
Prema popisu iz 2017. godine, Lautoka je dosegla brojku od oko 71,500 stanovnika, čime je nastavljen rast, ali je izgubila prijašnji status drugog najvećeg grada na Fidžiju. Tu je poziciju, s 92,000 stanovnika, preuzeo grad Nasinu.[3]
Zanimljivosti
urediU Lautoki je sjedište i studio radija Mix FM Fiji, koji je jedina engleska radio stanica izvan prijestolnice Suve.
Reference
uredi- ↑ Starnes, Dean; Luckham, Nana (2009). Fiji. Lonely Planet. str. 93. ISBN 9781741047936. Pristupljeno 24 April 2014. »Lautoka's recent history is entwined with the fortunes of sugar and it is the cane on which Lautoka depends that gives rise to its other name, Sugar City.«
- ↑ Stanley, David (2004). South Pacific. David Stanley. str. 737. ISBN 9781566914116. Pristupljeno 24 April 2014.
- ↑ Popis iz 2017.
Vanjske veze
uredi- Lautoka - informacije za putnike na projektu Wikivoyage