Ivan Turgenjev

Turgenjev je rođen 9. novembra 1818. U Orelu u Centralnoj Rusiji, a obrazovan je u Petrogradu i Berlinu. Na porodičnom imanju, dok je još bio djete, svjedočio je patnji i mučenju služničadi. Takve patnje, tada jako proširene u Ruskom ekonomskom sistemu, jedne su od glavnih tema njegovih djela. Prije nego što se posvetio književnoj karijeri, Turgenjev je radio kao manji civilni sluga u Petrogradu. Njegovo prvo izdano djelo, duga poema Paraša (1843.) dobro je primljeno od kniževnih kritičara. Kroz slijedeće godine, izdanja njegovih kratkih priča osigurale su Turgenjevu titulu istaknutijeg ruskog književnika. Postao je upleten u ideološku kontroverziju između dvije grupe intelektualaca znani kao Zapadnjaci i Slavenofili. Zapadnjaci su urgirali da se Ruski narod ugleda na razne razvijene Europske kulture i njihov način života. Slavenofili, naravno pravoslavci, urgirali su da Rusi zadrže svoju jedinstvenu kulturu i način života i da ne padaju pod uticaj ikakvih drugih zemalja. Turgenjev je bio pristaša Zapadnjaka. Kasnije su usljedili periodi u kojima je Turgenjev duže vrijeme izbijao iz Rusije, pretežito da bi bio u blizini priznate operne pjevačice Pauline Viardot-Garcia, u koju je bio zaljubljen. Nakon 1871. ostao je u Parizu. Tu je i umro, u Bougivalu, 3. septembra 1883.

Turgenjev je pisao drame, priče, romane i ne-fikcijske crteže. Turgenjev je izdao mnoge pjesme i prozne crteže prije izlaska njegove prve knjige, Lovčevi zapisi (1852.), zbirke priča o životu seljaka u Rusiji. Od mongih drama koje je napisao rano u karijeri, prva je najvjerovatnije Mjesec dana na selu (1850.), nježna, ali prodrjevjuća skica aristokratskog života koja se i danas izvodi. Od njegovih priča ili kratkih romana, Prva ljubav (1860.) i Bujice proljeća (1872.) su važne zbog liričnih, preljiepo realiziranih zazivanja ljubavi. Njegovi duži romanu uključuju djela Na Badnjak (1860.) i Dim (1867.), oba portreti strastvenih mladih djevojaka i njihovih olujnih ljubavnih afera. U njegovom remek-djelu Očevi i djeca (1862.), Turgenjev imenuje, definira i analizira filozofiju nihilizma. Bazarov, junak romana je idealistički mladi radikal, student na univerzitetu, odan univerzalnoj slobodi i osuđen na tragediju u vlastitom životu. Turgenjev je vjerovao u ciljeve svog junaka, no vjerovao je da se oni mogu ostvariti samo dugom postupnom promjenom, a ne revolucijom.

Ton mnogih Turgenjevljevih djela je melankoličan. Nebo je nazivao "praznom bezgraničnošću". Za njega nema Boga, nebo je prazno pa mu je za takvo shvaćanje svijeta logično bliža "vlažna noga patke" ili kapljica vode koja pada s njuške nepomične krave".

• Boris Konstantinovič Zajcev: Život Turgenjeva, Zagreb, 1944. (preveo: Nikolaj Fedorov)

 

Ivan Turgenjev na Wikimedijinoj ostavi