Francesco Loredan

Francesco je bio iz bogate i uticajne porodice - Loredan iz koje su već bila izabrana dva dužda, njegov ujak Francesco di Leonardo, bio je venecijanski ambasador za vrijeme mirovnih pregovora u Srijemskim Karlovcima, a stric Leonardo di Andrea rektor u nekoliko većih gradova Mletačke Republike. Nikad se nije oženio, ali je imao osam braće i dvije sestre, o kojima se brinuo. ^[2]

Francesco se nije baš pretrgao u obavljanju nekih važnih dužnosti za Mletačku Republiku, i to ponajviše zato jer se nije htio maknuti iz Venecije. Tako je između 1716. - 1723. odbio biti podesta Roviga, Creme i kapetan Verone, iako su ga već izabrali. Radije se držao nekih savjetničkih funkcija u samom gradu i vođenja vlastitih poslova (imao je puno nekretnina i zemljišta po gradu i Venetu). Nije bio čovjek neke velike kulture i velikih vizija, već prije svega trgovac ^[2]

Ali se 1747. ipak prihvatio dužnosti generalnog providura za Palmanovu, nakon što mu je brat Leonardo umro radivši taj posao. U Palmanovi je ostao do juna 1749., kad se vratio podnio je izvještaj u kom je naglasio da je gradić premalen i presiromašan (tad je imao 2000 stanovnika) i da bi za njegovo povećanje bilo dobro da se omogući sloboda kretanja i prodaja stočne hrane, kojom je tadašnji Veneto obilovao, potakne proizvodnja svile i razviju bolji trgovački odnosi sa susjednim austrijskim Trstom. ^[2] Kad se vratio u Veneciju postao je savjetnik i glasnogovornik Velikog savjeta i julu 1750. pregovarao (i nagovarao) papu Benedikta XIV. da pošalje svog vikara u Akvilejsku patrijarhiju. ^[2]

Francesco Loredan bio je predstavnik konzervativne struje, koja je naginjala Vatikanu, pa su nakon smrti starog dužda njegovi simpatizeri (uz njegovo bogatsvo) nadvladali struju Giovannija Ema te je on 18. marta 1752. izabran za dužda, ali kako je dolazio Uskrs, dužnost je preuzeo tek 6. aprila ^[2]

Njegova vladavina protekla je u trvenjima između konzervativaca i reformista, konzervativci su uspjeli blokirati sve napore reformista, i pohapsili ili protjerati.sve njihove vođe. Francesco Loredan je čitav sukob promatrao sa distance, i nije se priklanjao ni jednoj strani, takav je ostao i nakon pobjede konzervativaca, pa su stvari ostale kakve su i bile u već ocvaloj republici. Blokadi reformističkih ideja, vjerojatno je pomogao i mali privredni oporavak koji se dogodio - 1756. kad je izbio - Sedmogodišnji rat, kako je Mletačka Republika u tom ratu bila neutralna, venecijanski trgovci su prolazili nešto bolje, jer nisu imali konkurencije. Ali su ubrzo nakon toga izgubili mogućnost nabave papra iz Orijenta, jer je Francuska izgubila u tom ratu, pa je opet izbila kriza.

Njegova vladavina nije imala nikakvih drugih značajnijih događaja, osim što je potpisao novi sporazum sa Dubrovačkom republikom o Jadranskoj trgovini i vodio sporove sa papom Benediktom XIV.. Godinu dana prije smrti toliko se teško razbolio - da su svi pomislili da je gotov, ali se pridigao i vladao još godinu dana, ali toliko onemoćao - da je postao predmet poruga i šala.

Pokopan je u bazilici Zanipolo, u grobnici svog pretka dužda Leonarda Loredana. ^[2]

Prethodnik: Pietro Grimani

Mletački dužd (1752. - 1762.)

Nasljednik: Marco Foscarini

 

Francesco Loredan na Wikimedijinoj ostavi

• Loredan, Francesco na portalu Treccani (it)