Fiorello H. La Guardia

Fiorello Henry La Guardia (/fiəˈrɛloʊ ləˈɡwɑːrdiə/), rođen kao Fiorello Enrico La Guardia^[1] (italijanski izgovor: [fjoˈrɛllo enˈriːko la ˈɡwardja]) (New York, NY, 11. prosinca 1882. – New York, NY, 20. rujna 1947.) bio je američki političar, najpoznatiji po tome što je, kao republikanac, od 1934. do 1945. godine bio 99. gradonačelnik New Yorka. Prije toga, La Guardia je, od 1904. do 1906., radio kao konzularni agent Sjedinjenih Američkih Država u Rijeci, gdje je pregledao oko 90,000 emigranata (Slavena, Mađara, Nijemaca, Židova i Talijana) koji su iz riječke luke kretali za Sjedinjene Države,^[2] a 1916. i 1918. godine je izabiran u Kongres, te ponovno u periodu od 1922. do 1930. godine. Naprasit, energičan i karizmatičan, La Guardia je žudio za publicitetom te ga se smatra jednim od najboljih gradonačelnika u historiji Sjedinjenih Država.^[3] Visok samo 157 centimetara, La Guardia je za života dobio nadimak "Cvjetić" (njegovo ime, Fiorello, na talijanskom znači upravo to).

Fiorello H. La Guardia
99. gradonačelnik New Yorka
Mandat 1. siječnja 1934. – 31. prosinca 1945.
Prethodnik	John P. O'Brien
Nasljednik	William O'Dwyer
Rođenje	11. prosinca 1882. New York, NY, Sjedinjene Države
Smrt	20. rujna 1947. New York, NY, Sjedinjene Države
Politička stranka	Republikanska (1917–24; 1934–47) Progresivna (1924–34)
Supružnik	Thea Almerigotti (1919–1921; njena smrt) Marie Fisher (1929–1947; njegova smrt)
Zanimanje	političar
Potpis

La Guardia, koji je bio vrlo omiljen republikanac, bio je, tokom 1930ih godina iznimno popularan u rodnom New Yorku. Pobornik New Deala, La Guardia je podržavao Franklina Roosevelta, inače demokrata, zbog čega je predsjednik davao izdašnu financijsku pomoć New Yorku i ukinuo financijsku podršku La Guardijinim oponentima. Dana 1. siječnja 1934. godine, La Guardia je preuzeo dužnost gradonačelnika New Yorka, što je pozicija koju će zadržati tokom ukupno tri mandata. Revitalizirao je grad i obnovio javnu vjeru u gradsku vlast, koju su dotad obnašali korumpirani demokrati. Objedinio je tranzitni sustav, upravljao gradnjom jeftinih, gradskih stanova i kuća, javnih igrališta i parkova, izgradio zračne luke, reorganizirao policiju, porazio moćnu političku mašineriju Tammany Halla i uspostavio meritokraciju kao osnovu za sticanje posla, dokinuvši tako patronažu i nepotizam.^[4]

Retrospektivno, La Guardia je bio dominantan vođa čija je vladavina graničila s autoritarizmom, ali čija je reformska politika pažljivo krojena kako bi zadovoljila sve sentimente heterogenog grada. Uspio je poraziti korumpirane demokrate, vodio je grad tokom gospodarske krize i svjetskoga rata, pretvorio grad u idealni primjer primjene politike New Deala i programa javnih radova, a bio je i prvak među imigrantima i etničkim manjinama. Dio njegovog uspjeha bio je posljedica podrške njemu naklonjenog predsjednika. Njegova je uprava po prvi puta uključila skupine koje su dotad bile isključene iz političkog sustava, dala je New Yorku njegovu modernu infrastrukturu i podigla očekivanja na polju urbanog razvoja.

Unatoč 12 godina uspješnog vodstva, njegova popularnost tokom Drugog svjetskog rata naglo opada tako da je 1945. godine odbio kandidirati se za četvrti mandat.^[5] Kasnije je radio u Ujedinjenim narodima. Za života je bio mason,^[6] a prema novinskim izvještajima je odlično govorio srpskohrvatski jezik.^[7]

Umro je 20. rujna 1947. godine od posljedica raka gušterače u svom domu u New Yorku.^[8] Pokopan je na groblju Woodlawn u Bronxu.^[9] Velik broj institucija i lokacija u New Yorku nosi njegovo ime, a među njima su aerodrom LaGuardia i Srednja glazbena, umjetnička i glumačka škola Fiorello H. LaGuardia. Jedna ulica u Rijeci je 16. studenog 1949. nazvana po LaGuardiji.