AK-47

Još u toku Drugog svjetskog rata Nijemci su razvili automatsku jurišnu pušku Sturmgewehr 44 (StG44), puška je imala puno mana (domet od samo 300 m) ali se taj koncept jako dopao sovjetskim generalima. Mihail Kalašnjikov postao je projektant oružja nakon što je ranjen kao tenkist u Bitci za Brjansk 1941.^[3] Prvi njegov projekt bila je poluatomatska puška, za natječaj Crvene Armije iz 1944. Uzor mu je bila američka puška M1 Garand, no na tom natječaju pobjedio je Sergej Gavrilovič Simonov sa svojim protutipom koji je kasnije postao poznat kao SKS, ali ni Kalašnikov model nije prošao nezapaženo, pa je izabran da buđe vođa projektnog tima koji će razviti novu jurišnu pušku. Crvena Armija je željela pravu automatsku pušku, prvi takav model projektirao je Sudajev 1944., ali je ta puška bila preteška i često je zatajivala.^[4] Novi natječaj za jurišnu automatsku pušku održan je 1946. , ovaj put pobjedio je Kalašnjikov sa svojim timom, to je u suštini bila poboljšana vezija njegovog prvog dizajna, - puška koja koristi povratnu snagu eksplozivnih plinova pomoću rotacionog zatvarača, za automatsko uvlačenje (i izbacivanje) metaka u cijev iz polukružnog magacina za 30 metaka. Uz neka poboljšanja na preciznosti, koja su napravljena 1947, AK-47 služeno je postao oružje Crvene Armije 1949^[5]

Genijalnost dizajna AK-47 leži u njegovoj jednostavnosti i mogućnosti masovne proizvodnje, AK-47, je bio fuzija najboljih osobina M1 Garanda i Sturmgewehra 44 (StG44), tako da je postao uzor za mnoge slične jurišne puške do danas.

 

Prvi proizvedeni modeli imali su tokarene dijelove, što je bilo skupo i sporo. Ubrzo su uvedeni prešani magacini za municiju. Zbog proizvodnih problema SSSR nije bio u stanju proizvoditi puno komada AK-47 sve do 1956.

Redizajnirana verzija AK-47 predstavljena je 1959 kao model - AKM ^[6](M za je bila oznaka za "moderniziran") i ta verzija koristila je prešani (štampani) magacin, uz ukošen pomoćni dio na kraju cjevi za amortizaciju trzanja. Taj model bio je nešto lakši od prethodne verzije Jurišna puška AKM je masovno producirana i izvožena u sve zemlje koje su imale dobre odnose sa SSSR-om, ali i poklanjan brojnim antikolonijalnim pokretima otpora, ali i brojnim ljevičarskim gerilskim grupama kao pomoć u širenju komunizma.

SSSR je od 1978 počeo mijenjati svoje AK-47 i AKM puške novijim modelom AK-74, razvijenim za malokalibarski metak 5,45 x 39 mm. Novu pušku Rusija je počela izvoziti tek nakon raspada SSSR-a, kad je drastično pala proizvodnja ovog i drugog malog oružja.

AK-47 je jednostavan i jeftin za proizvodnju i lak za čišćenje i održavanje, ali nije lako pokvariva roba. Njegova robusnost i vatrena moć postale su legendarne.^[7] Veliki plinski klip, značajni zazori između pokretnih dijelova, omogućili su pušci da podnese velike količine prljavštine i funkcionira bez zatajenja. Zadnji stupjevi nišana su podesivi, svaki položaj obilježava stotine metara, prednji nišan je podesiv radi korekcije na terenu. Podešavanja usmjeravaju paljbu nekoliko centimetara iznad ili ispod tačke nišanjenja u dometu od približno 250 metara.

• Kalibar [mm] 7.62
• Metak 7.62x39
• Dužina cijevi [mm] 415
• Dužina užljebljenog dijela cijevi [mm] 378
• Broj žljebova 4
• Dužina nišanske linije [mm] 378
• Dužina oružja [mm] 870
• Kapacitet okvira 30
• Brzina paljbe [metaka/min] 600
• Masa sa praznim okvirom [g] 4300
• Masa sa punim okvirom [g] 4876
• Najveća nišanska daljina [m] 800
• Početna brzina zrna [m/s] 700
• Smrtonosni domet [m] 1500

Cijev, komora sagorjevanja, plinski klip i cilindar su kromirani, tim postupkom produžen je vijek trajanja tih djelova, tako da su otporniji na koroziju i mehanička oštećenja. Hromiranje delova je sada uobičajeno u većini modernih vojnih oružja.

Rusija je u više navrata tvrdila kako većina proizvođača proizvodi AK-47 bez prave dozvole IZH-a.^[8] Ruski proizvođač IZH je patentirao AK-47 tek 1999. želivši tako ukloniti sve druge proizvođače sa tržišta. Ali kako prodaja oružja uvijek ide i preko ilegalnih kanala, računa se da se približno milijun Kalašnjikova ilegalno proizvede i proda godišnje.^[9]

 

U Kanadi, AK-47 i njegove varijante zabranjene su od 1. januara 1995 godine zakonom Prohibited Weapons Order, No. 13. No osobama koje su posjedovale registrirani AK-47 prije 1. januara 1995. dozvoljeno je posjedovanje AK-47 i njegovih varijanti.

Privatno vlasništvo automatskih pušaka strogo je regulirano Nacionalnim zakonom o oružjima (National Firearms Act, ') iz 1934. godine. Zakon o kontroli oružja iz 1968. godine zabranio je uvoz oružja proizvedenoga izvan Sjedinjenih Američkih Država namjenjenog za daljnju prodaju i njegovo posjedovanje. Nekoliko sovjetskih i kineskih pušaka uvezeno je u SAD tokom šezdesetih godina 20. st. kao trofejno oružje veterana Vijetnamskog rata.

U Australiji je kupnja poluautomatskih pušaka zabranjena od 1996. godine, kao i sve varijante AK-47. Jedini način za legalnu kupnju AK-47 je posjedovanje dozvole kolekcionara oružja, ali za primjerke iz kojih se nemože pucati.

Većina zapadnoevropskih zemalja donijela je poveći broj zakona koji zabranjuju legalno posjedovanje automatskog oružja u bilo kojoj varijanti pa tako i AK-47. U Velikoj Britaniji zakonom iz 1988. godine zabranjeno je posjedovanje poluautomatskih pušaka. Posjedovanje AK-47 dozvoljeno je samo ako se dokaže da se puška mora repetirati nakon svakoga ispaljenoga metka. Usprkos tom zakonu, AK-47 se često nađe u rukama britanskih kriminalaca, i irskih republikanaca i sjevernoirskih lojalista. Scotland Yard pretpostavlja da je većina tih pušaka došla u Britaniju iz Libije tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st.

 

AK-47 na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice ruskog proizvođača
• AK Site. Kalashnikov Arms Catalog. From AK-47 to AK-100