Čestica (lingvistika)

čestica ili partikula (lat. particula: djelić), nepromjenjiva vrsta riječi koja služi za oblikovanje ili preoblikovanje rečenica te za izražavanje rečeničnog modusa; također riječca (ijek.) ili rečca (ek.).

Čestice mogu biti:

potvrdne i odrečne: potvrdna čestica da i odrečna rečca ne;
upitne: li, da li, zar;
imperativne: neka;
uzvične: ala;
zaključne: dakle;
isključne: samo, jedino;
poredbene: kao;
pokazne (prezentativi): evo, eto, eno;
čestice za isticanje osobnog stava (modalne rečce): sigurno, naravno, zacjelo, dakako, vjerojatno, valjda, možda, nipošto, uistinu, doista, zbilja;
čestice za posebno isticanje: upravo, baš, bar;
čestice za isticanje suprotnosti: međutim, pak.

U čestice se još ubrajaju i riječi: inače, također, uostalom itd. Vrlo su bliske prilozima čestice: još, tek, već, čak. Česticom se najčešće smatra i enklitika se (u sklopu povratnih glagola: boriti se, ljutiti se, dešavati se itd).

Nesamostalne čestice

Upitne čestice

Upitne čestice: li, zar, da

Čestica li je enklitika i zato uvijek stoji iza neke riječi:

Vidiš li? Nije li bilo dosta?
Da li su došli? Da li me vidio?
Jesu li došli? Je li me vidio?

Također može doći i iza nekih drugih upitnih riječi kao intenzifikator, odnosno pojačivač upitnog značenja:

Gdje li se samo skrila? Što li nam vrijeme nosi?

Čestica li služi i za pojačavanje ostalih riječi i iskaza:

Trči li, trči! Lijepa li si! Gdje li ga samo nađe!

Ova se čestica također veže uz neke veznike, zamjenice itd.:

Nisu ni roditelji došli, a kamoli djeca. Radije bih ovo negoli da moram raditi cijeli dan.

Čestica zar dolazi na početku rečenica te izražava dodatnu nevjericu, sumnju, čuđenje:

Zar ne vidiš? Zar ste zaista otišli?

Također se s česticom ne udružuje u skup zar ne koji dolazi na kraju iskaza; očekuje se potvrdan odgovor:

Doći ćeš, zar ne? Vidio si ga, zar ne?

Intenzifikatori

Čestice mogu služiti i za pojačavanje i naglašavanje iskaza - intenzifikaciju.

Intenzifikatori: i, ni, također, ta, pa, samo, a također mogu i bar, barem, makar, god, ma, čak, ipak, opet...

I on je došao. Nisu vjerovali ni njemu!
On je također sudjelovao. Ta ne znam što ću učiniti!
Pa zar ne vidiš da je to krivo? Pa naravno!
Samo ti pričaj! Samo da znaš što se dogodilo!

Pokloni mu bar neku sitnicu. Barem svrati na pola sata. Makar jednom budi sretan.
Tko god dođe, bit će svečano primljen. Ma kako odlučila, ja sam uz tebe. To stoji čak petsto kuna!
Premda su se trudili, opet nisu uspjeli. Iako su radili cijeli dan, ipak nisu stigli završiti posao.

Usporedne čestice

Usporedne ili gradacijske čestice izražavaju stupnjevanje svojstva:

mnogo, puno, malo, vrlo, veoma, gotovo, skoro, jedva, previše, sasvim, potpuno, posve, osobito, prilično, odviše, još, naročito...

Ona je mnogo veća. Bio je vrlo malen. Izgledalo je gotovo neprimjetno.

Poticajne čestice

Čestica neka služi za tvorbu imperativa za 3. lice jednine i množine, a također može izražavati poticaj.

Neka radi što hoće! Neka se djeca vesele! Neka dođu!

Poticajna može biti i čestica da:

Da samo znaš što je napravio! Da si smjesta došao!

Čestice hajde, de, daj, dede, deder pripadaju razgovornom stilu.

Jesno-niječne čestice

Jesna čestica da, niječna čestica ne, naglašeni prezent pomoćnog glagola biti u trećem licu jednince jest.

Da, doći ćemo! Ne, nije došao! Ne pitaj me to. Jest, javio mi je vijest.

Prezentativi

Grafikon čestoće upotrebe pokazuje da se prezentativ **eto** znatno češće koristi u pisanom jeziku

Prezentativi su čestice evo, eto i eno.^[1] Odnose se redom na prvo, drugo i treće lice.^[2] No, postoje iznimke te one mogu upućivati i na radnju. Prezentativom se može smatrati i čestica gle.

Evo mene! Eto tebe! Eno njega!
Evo čovjeka! Eto, sve sam vam rekao! Evo, to je sve što znam! Eno, još uvijek su tamo!
Gle psa! Gle ono!

Samostalne čestice

Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo...

Izvori

↑ Kordić, Snježana (1997). „Prezentativi evo, eto, eno”. Slavia: časopis pro slovanskou filologii (Prag) 66 (2): 183–106. ISSN 0037-6736. SSRN 3437680. CROSBI 447304. ZDB-ID 204528-x. Pristupljeno 2014-11-17. (BibCzechLing).
↑ Kordić, Snježana (2000). „Nominale Variationen in Sätzen mit evo/eto/eno im Kroatisch-Serbischen” [Nominalne varijacije u rečenicama s evo/eto/eno u srpskohrvatskom jeziku]. u: Boeder, Winfried; Hentschel, Gerd ur. (na njemačkom). Variierende Markierungen von Nominalgruppen in Sprachen unterschiedlichen Typs. Studia Slavica Oldenburgensia, Band 4. Oldenburg: BIS. str. 219–220. ISBN 978-953-175-393-7. OCLC 249062105. SSRN 3434540. CROSBI 447087. Pristupljeno 2016-03-30. (ÖNB).

vrste riječi

[1] Kordić, Snježana (1997). „Prezentativi evo, eto, eno”. Slavia: časopis pro slovanskou filologii (Prag) 66 (2): 183–106. ISSN 0037-6736. SSRN 3437680. CROSBI 447304. ZDB-ID 204528-x. Pristupljeno 2014-11-17. (BibCzechLing).

[2] Kordić, Snježana (2000). „Nominale Variationen in Sätzen mit evo/eto/eno im Kroatisch-Serbischen” [Nominalne varijacije u rečenicama s evo/eto/eno u srpskohrvatskom jeziku]. u: Boeder, Winfried; Hentschel, Gerd ur. (na njemačkom). Variierende Markierungen von Nominalgruppen in Sprachen unterschiedlichen Typs. Studia Slavica Oldenburgensia, Band 4. Oldenburg: BIS. str. 219–220. ISBN 978-953-175-393-7. OCLC 249062105. SSRN 3434540. CROSBI 447087. Pristupljeno 2016-03-30. (ÖNB).

[1]

[2]