Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva

Po završetku svakog FIFA Svjetskog prvenstva, FIFA dodjeljuje nekoliko nagrada igračima i reprezentacijama koji su se na određeni način istaknuli u nekoj od kategorija. Trenutno se nagrade dodjeljuju u pet kategorija po završetku turnira, dok se nagrada za igrača utakmice dodjeljuje tokom turnira. Aktivne kategorije su:

• Zlatna lopta, koja se dodjeljuje najboljem igraču turnira od 1982. godine;
• Zlatna kopačka, koja se dodjeljuje najboljem strijelcu turnira od 1982. godine;
• Zlatna rukavica, koja se dodjeljuje najboljem golmanu turnira od 1994. godine;
• Najbolji mladi igrač, koja se dodjeljuje za najboljeg igrača koji je do početka kalendarske godine imao najviše 21 godinu od 2006. godine;
• FIFA Fair Play trofej, koji se od 1970. godine dodjeljuje reprezentaciji koja je u drugi krug ušla s najmanje disciplinskih mjera.

U periodu od 1994. do 2006. postojale su još dvije, danas ukinute, nagrade:

• Najzanimljivija ekipa, uručena reprezentaciji koja je najviše zabavljala publiku tokom prvenstva, a koju je izabirala publika kroz javnu anketu;
• Najbolja momčad, zapravo idealna momčad sastavljena od najboljih igrača turnira, a koju je odabirao tehnički odbor.

Zlatna lopta dodjeljuje se najboljem igraču završnog turnira FIFA Svjetskog prvenstva; popis kandidata izrađuje FIFA-in tehnički odbor, nakon čega predstavnici medija izabiru dobitnika. Igrači koji završe na drugom i trećem mjestu dobivaju Srebrnu i Brončanu loptu kao drugi i treći najbolji igrači turnira. Nagrada je službeno predstavljena na Svjetskom prvenstvu 1982. godine, kada je uručena Paolu Rossiju, mada je FIFA retroaktivno proglasila dobitnike za sva prvenstva, od 1930. godine. Dio ovih podataka (1930. - 1974.) dobiven je iz knjige World Cup (1930-2010): A Statistical Summary,^[1] koju je sastavio ugledni historičar nogometa i statističar Ejikeme Ikwunze, popularno znan kao Mr. Football, a koja je dio službene FIFA-ine arhive;^[2] iako postoje neke nekonzistencije s nekim drugim podacima, FIFA je službeno potvrdila kako su podaci prema kojima su nagrade dobili José Nasazzi,^[3][4] Leônidas,^[5] Zizinho,^[6] Didí,^[7][8][9] Garrincha,^[10][11][12] Bobby Charlton,^[13] Pelé (Zlatna i Srebrna lopta),^[14][15] Johan Cruyff,^[16] Franz Beckenbauer (Srebrna lopta),^[17] Josef Masopust (Srebrna lopta),^[18] Fritz Walter (Brončana lopta),^[19] György Sárosi (Brončana lopta)^[20] i Eusébio (Brončana lopta).^[21] točni. Dobitnici su sljedeći:

Napomena: Podaci o nekim turnirima, posebice po pitanju retroaktivne dodjele, nisu konzistentni tako da će tablica navoditi samo one za koje postoje izvori.

Godina	Domaćin	Zlatna lopta	Srebrna lopta	Brončana lopta	Ref.
Najbolji igrači (retroaktivna dodjela)
1930.	Urugvaj	José Nasazzi	TBC	TBC	[1]
1934.	Italija	TBC	TBC	TBC
1938.	Francuska	Leônidas	TBC	György Sárosi	[1][22]
1950.	Brazil	Zizinho	Juan Alberto Schiaffino	TBC	[1][23]
1954.	Švicarska	Sándor Kocsis	TBC	Fritz Walter	[24][25]
1958.	Švedska	Didí	Pelé	TBC	[1][26]
1962.	Čile	Garrincha	Josef Masopust	TBC	[27][28]
1966.	Engleska	Bobby Charlton	TBC	Eusébio	[29][30]
1970.	Meksiko	Pelé	TBC	TBC	[26]
1974.	Zapadna Njemačka	Johan Cruijff	Franz Beckenbauer	TBC	[31][32]
1978.	Argentina	Mario Kempes	Paolo Rossi	Dirceu	[33][34]
Zlatna lopta
1982.	Španjolska	Paolo Rossi	Falcão	Karl-Heinz Rummenigge	[35][34]
1986.	Meksiko	Diego Maradona	Harald Schumacher	Preben Elkjær Larsen	[35][34]
1990.	Italija	Salvatore Schillaci	Lothar Matthäus	Diego Maradona	[35][34]
1994.	Sjedinjene Države	Romário	Roberto Baggio	Hristo Stoičkov	[35][34]
1998.	Francuska	Ronaldo	Davor Šuker	Lilian Thuram	[35][34]
2002.	Japan /  Južna Koreja	Oliver Kahn	Ronaldo	Hong Myeong-bo	[35][34]
2006.	Njemačka	Zinedine Zidane	Fabio Cannavaro	Andrea Pirlo	[35][34]
2010.	Južna Afrika	Diego Forlán	Wesley Sneijder	David Villa	[35][34]
2014.	Brazil	Lionel Messi	Thomas Müller	Arjen Robben	[35][34]
2018.	Rusija	Luka Modrić	Eden Hazard	Antoine Griezmann	[36]
2022.	Katar	Lionel Messi	Kylian Mbappé	Luka Modrić	[37]

Zlatna kopačka je nagrada koja se uručuje najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva. Iako je svaki turnir imao najboljeg strijelca, nagrada se službeno dodjeljuje tek od 1982. godine; inicijalno se nazivala Zlatna tenisica, ali je od 2010. godine poznata kao Zlatna kopačka.^[38] FIFA nerijetko navodi najbolje strijelce turnira prije 1982. godine kao dobitnike Zlatne kopačke, s tim da nisu postojala konkretna pravila rangiranja u slučaju jednakog broja golova većeg broja igrača, kao što postoje danas.^[39]

Pravilo o rangiranju uvedeno je 1994. godine, a navodi da se u slučaju jednakog broja golova Zlatna kopačka dodjeljuje igraču koji nije postigao gol iz jedanaesterca; u slučaju da nijedan igrač nije postigao takav gol, nagrada ide igraču s većim brojem asistencija, a što utvrđuje FIFA-in tehnički odbor.^[40][41] Za slučaj da i po tom kriteriju igrači budu izjednačeni, od 2006. godine se primjenjuje pravilo da nagrada ide igraču koji je proveo manje vremena u igri.^[42]

Godina	Domaćin	Zlatna kopačka	Gol.	Srebrna kopačka	Gol.	Brončana kopačka	Gol.	Ref.
Najbolji strijelci
1930.	Urugvaj	Guillermo Stábile	8	Pedro Cea	5	Bert Patenaude	4	[43]
1934.	Italija	Oldřich Nejedlý	5(1)	Edmund Conen Angelo Schiavio	4	Nitko(1)		[44][45]
1938.	Francuska	Leônidas	7(2)	György Sárosi Gyula Zsengellér Silvio Piola	5	Nitko(2)		[45][46]
1950.	Brazil	Ademir	8(3)	Óscar Míguez	5	Estanislau Basora	4(4)	[47][48][49]
1954.	Švicarska	Sándor Kocsis	11	Josef Hügi Erich Probst Max Morlock	6	Nitko(5)		[50]
1958.	Švedska	Just Fontaine	13	Pelé Helmut Rahn	6	Nitko(6)		[51]
1962.	Čile	Flórián Albert Valentin Ivanov Garrincha Vavá Dražan Jerković Leonel Sánchez	4(7)	Nitko(7)		Nitko(7)		[52]
1966.	Engleska	Eusébio	9	Helmut Haller	6	Valerij Porkujan Geoff Hurst Ferenc Bene Franz Beckenbauer	4(8)	[53]
1970.	Meksiko	Gerd Müller	10	Jairzinho	7	Teófilo Cubillas	5	[54]
1974.	Zapadna Njemačka	Grzegorz Lato	7	Andrzej Szarmach Johan Neeskens	5(9)	Nitko(9)		[55]
1978.	Argentina	Mario Kempes	6	Teófilo Cubillas	5(10)	Rob Rensenbrink	5(10)	[56][57]
Zlatna cipela
1982.	Španjolska	Paolo Rossi	6	Karl-Heinz Rummenigge	5	Zico	4	[58][59]
1986.	Meksiko	Gary Lineker	6	Diego Maradona Emilio Butragueño Careca	5(11)	Nitko(11)		[60][61]
1990.	Italija	Salvatore Schillaci	6	Tomáš Skuhravý	5	Roger Milla	4(12)	[62][63]
1994.	Sjedinjene Države	Oleg Saljenko Hristo Stoičkov	6(13)	Nitko(13)		Kennet Andersson Romário	5(13)	[64]
1998.	Francuska	Davor Šuker	6	Gabriel Batistuta Christian Vieri	5(14)	Nitko(14)		[65][66]
2002.	Japan /  Južna Koreja	Ronaldo	8	Miroslav Klose Rivaldo	5(15)	Nitko(15)		[67][68]
2006.	Njemačka	Miroslav Klose	5	Hernán Crespo	3(16)	Ronaldo	3(16)	[69][70][71]
Zlatna kopačka
2010.	Južna Afrika	Thomas Müller	5(17)	David Villa	5(17)	Wesley Sneijder	5(17)	[72][73]
2014.	Brazil	James Rodríguez	6	Thomas Müller	5	Neymar	4(18)	[74]
2018.	Rusija	Harry Kane	6	Antoine Griezmann	4(19)	Romelu Lukaku	4(19)	[36]
2022.	Katar	Kylian Mbappé	8	Lionel Messi	7	Olivier Giroud	4(20)	[75]
Bilješke
1 FIFA je Nejedlýju inicijalno priznala samo četiri gola, čime je bio izjednačen s Angelom Schiaviom (Italija) i Edmundom Conenom (Njemačka). Ipak, FIFA je u studenom 2006. promijenila odluku i priznala mu dodatni gol, čime je Nejedlý postao najbolji strijelac. U slučaju retrospektivne primjene pravila iz 2006. godine, Srebrna bi kopačka pripala Conenu, koji je u igri proveo 360 minuta, dok je Schiavio igrao 420 minuta. Što se tiče dobitnika Brončane kopačke, Raimundo Orsi (Italija) i Leopold Kielholz (Švicarska) bili su treći najbolji strijelci turnira s po tri gola, ali im FIFA nije priznala status dobitnika Brončane kopačke, koja je tako ostala nedodijeljena za taj turnir, jer bi ista u slučaju raspodjele pripala Schiaviju, a ne njima dvojici. 2 FIFA je inicijalno Leônidasu pripisala osam golova. Ipak, u studenom 2006. godine, FIFA je potvrdila da je u četvrtfinalu protiv Čehoslovačke postigao samo jedan, a ne dva gola, kako je FIFA inicijalno zabilježila, što znači da je postigao ukupno sedam golova. Što se tiče dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, Sárosi, Zsengellér i Piola, sva su trojica postigli po pet golova te su navedeni kao dobitnici Srebrne kopačke, jer kriterija rangiranja nije bilo. Retroaktivnom primjenom pravila iz 2006., Sárosi i Zsengellér bi bili izjednačeni jer su proveli, obojica, po 360 minuta u igri, dok je Piola igrao 390 miunta. 3 Postojala je kontroverza oko broja golova što ih je Ademir postigao 1950. godine, a što je bila posljedica nepotpunih podataka s utakmice Brazil – Španjolska (6:1). Gol za 5:0 inicijalno je pripisan Jairu, ali se danas pripisuje Ademiru. 4 Ukupno su četiri igrača postigli četiri gola – Alcides Ghiggia (Urugvaj), Chico (Brazil), Basora (Španjolska) i Telmo Zarra (Španjolska). FIFA na svojim službenim stranicama navodi Basoru kao dobitnika Brončane kopačke, mada je on statistički imao veću minutažu (540 minuta) od Ghiggije i Chica (svaki pod 360 minuta) te jednako kao Zarra. 5 FIFA službeno navodi trojicu igrača kao dobitnike Srebrne kopačke – Hügija (Švicarska), Probsta (Austrija) i Morlocka (Zapadna Njemačka) – bez retroaktivne primjene modernih kriterija. Ukoliko bi isti bili primijenjeni, Hügi bi bio dobitnik Srebrne kopačke zbog najmanje minutaže (270 minuta), dok bi Probst i Morlock podijelili Brončanu kopačku jer su imali jednak broj minuta u igri (450 minuta). 6 Pelé i Rahn su postigli jednak broj golova, ali zbog nepostojanja službene nagrade, a time i samih kriterija rangiranja, FIFA ih obojicu navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. Retroaktivnom primjenom današnjih kriterija, Srebrnu kopačku dobio bi Pelé zbog manje minutaže (360 minuta) od Rahna (540 minuta), kojemu bi tako pripala Brončana kopačka; nijedan igrač nije imao asistencija. 7 FIFA navodi svih šest igrača s po četiri gola kao dobitnike Zlatne kopačke, zbog čega nema dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, jer bi isti bili raspoređeni među njih šest. U slučaju retrospektivne primjene modernih pravila, Flórián Albert (Mađarska) bi bio dobitnik Zlatne kopačke jer je imao najmanju minutažu (270 minuta), dok bi Srebrna, odnosno Brončana kopačka pripale Ivanovu (Sovjetski Savez) i Garrinchi (Brazil), također temeljem minutaže. 8 FIFA navodi Porkujana, Hursta, Benea i Beckenbauera kao dobitnike Brončane kopačke, jer nisu postojali kriteriji rangiranja. Ako bi se današnji kriteriji retrospektivno primijenili, Brončanu kopačku dobio bi Valerij Porkujan (Sovjetski Savez), zbog najmanje minutaže u odnosu na ostalu trojicu (270 minuta). 9 Kako nagrada nije bila službeno utemeljena, a time ni kriteriji rangiranja, FIFA pripisuje Srebrnu kopačku i Szarmachu i Neeskensu. Ukoliko bi se primijenili današnji kriteriji, Srebrnu kopačku dobio bi Szarmach (Poljska), dok bi Brončana kopačka pripala Neeskensu (Nizozemska), jer je isti tri od svojih pet golova postigao iz jedanaesteraca. 10 Zlatna kopačka nije službeno uručena ove godine, tako da je prilikom rangiranja igrača došlo do retroaktivne primjene pravila iz 2006. godine, prema kojemu je Cubillas dobio Srebrnu kopačku jer je proveo manje minuta (540 min.) u igri od Rensenbrinka (660 min.). 11 Iako je Zlatna kopačka službeno bila utemeljena, kriteriji rangiranja nisu postojali tako da FIFA sva tri igrača s po pet golova navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. U slučaju primjene današnjih kriterija, Srebrnu kopačku bi dobio Maradona (Argentina) jer je sve golove postigao iz igre (ostala dvojica su jedan postigli iz jedanaesterca), dok bi Brončanu kopačku dobio Butragueño (Španjolska) zbog manje ukupne minutaže (435 minuta). 12 Iako su ukupno četiri igrača postigla po četiri gola na turniru – Roger Milla (Kamerun), Gary Lineker (Engleska), Míchel (Španjolska) i Lothar Matthäus (Zapadna Njemačka) – FIFA na svojim službenim stranicama navodi Millu kao dobitnika Brončane kopačke. Ovdje se vjerojatno radi o retroaktivnoj primjeni današnjih pravila, prema kojima je Milla dobio nagradu zato što je sva četiri gola postigao iz igre (ostala trojica su postigli barem jedan od ta četiri gola iz jedanaesterca). 13 Po pitanju Zlatne lopte, kriteriji rangiranja su 1994. godine bili na snazi, ali su i Saljenko (Rusija) i Stoičkov (Bugarska) imali po jednu asistenciju (što je bio tadašnji glavni kriterij) pa su tako bili izjednačeni po svim tadašnjim kriterijima; zanimljivo je kako je Saljenko svih šest golova (ujedno i jedini reprezentativni golovi koje je postigao) postigao u grupnoj fazi (Rusija čak i nije prošla u drugi krug) te je tako bio jedini dobitnik Zlatne kopačke koji je sve golove postigao u grupnom dijelu turnira. Po pitanju Brončane lopte, Andersson (Švedska) i Romário (Brazil) su podijelili nagradu jer su, svaki, imali po tri asistencije, dok ostala dva igrača s po pet golova – Jürgen Klinsmann (Njemačka) i Roberto Baggio (Italija) – nisu imali toliko. 14 Batistuta (Argentina) i Vieri (Italija) su imali jednak broj asistencija, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena. 15 Klose (Njemačka) i Rivaldo (Brazil) su obojica imali po jednu asistenciju, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena. 16 Ukupno je osam igrača postiglo tri gola. Ronaldo, Crespo i Zinedine Zidane isticali su se jer su imali po jednu asistenciju, a dobitnici Srebrne i Brončane kopačke su određeni prema minutaži (308 minuta za Crespa, 411 za Ronalda i 559 za Zidana). 17 Müller, Villa, Sneijder i Diego Forlán su, svaki, imali po pet golova. Müller je dobio Zlatnu kopačku jer je imao više asistencija (3) od ostalih (svaki po jednu). Villa je dobio Srebrnu loptu jer je na terenu proveo manje vremena od Sneijdera, a Sneijder je dobio Brončanu loptu jer je igrao manje minuta od Forlána. 18 Neymar, Lionel Messi i Robin van Persie su svi postigli po četiri gola. Van Persie nije imao nijednu asistenciju na turniru, dok su Messi i Neymar imali po jednu; nagrada je uručena Neymaru jer je na terenu proveo 457 minuta, u odnosu na Messija, koji je igrao 693 minute. 19 Ukupno je pet igrača – Griezmann, Lukaku, Čerišev, Cristiano Ronaldo i Mbappé – postiglo četiri gola na turniru. Griezmann je dobio Srebrnu kopačku jer je imao najviše asistencija među njima (2), dok je Brončana kopačka pripala Lukakuu zbog jedne asistencije. Ostala trojica nisu imali nijednu asistenciju. 20 Ukupno su dva igrača – Giroud i Julián Álvarez – postigla četiri gola na turniru. Ni Giroud, ni Álvarez nisu imali asistencija, ali je Giroud ukupno proveo manje minuta na terenu, zbog čega mu je pripala Brončana kopačka.

Zlatna rukavica je nagrada koja se dodjeljuje najboljem golmanu na turniru. Uvedena je 1994. godine kao Jašinova nagrada, nazvana u čast legendarnog sovjetskog golmana.^[76] Aktualno ime nosi od 2010. godine. FIFA-ina tehnička skupina odlučuje o dobitniku ove nagrade temeljem nastupa svih golmana na turniru.

Iako golmani imaju svoje specifične nagrade, oni su također u konkurenciji za Zlatnu loptu, čemu svjedoči primjer Olivera Kahna iz 2002. godine, kada je njemački golman dobio obe nagrade. Kako se nagrada službeno dodjeljuje od 1994. godine, ovdje će biti navedeni samo službeni dobitnici; za golmane koji su bili uvršteni u idealne momčadi ranijih izdanja, a koji se u tom kontekstu mogu smatrati "dobitnicima" ove nagrade, vidjeti niže.

Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Ref.
Jašinova nagrada
1994.	Sjedinjene Države	Michel Preud'homme	[64]
1998.	Francuska	Fabien Barthez	[65]
2002.	Japan /  Južna Koreja	Oliver Kahn	[68]
2006.	Njemačka	Gianluigi Buffon	[69]
Zlatna rukavica
2010.	Južna Afrika	Iker Casillas	[77]
2014.	Brazil	Manuel Neuer	[78]
2018.	Rusija	Thibaut Courtois	[36]
2022.	Katar	Emiliano Martínez	[75]

Najbolji mladi igrač je nagrada koja je prvi put uručena na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, kada ju je dobio njemački reprezentativac Lukas Podolski. Od tada, nagrada se dodjeljuje igraču koji je s početkom kalendarske godine imao najviše 21 godinu života. Izbor za dobitnika provodi se preko službenih stranica FIFA-e uz pomoć tehničke skupine.^[79]

FIFA je retroaktivno objavila izbor najboljeg mladog igrača od 1958. do 2002. godine,^[80] a usput je organizirala i anketu za izbor najboljeg mladog igrača svih vremena. Sa 61% glasova, najboljim mladim igračem postao je Pelé, dok su drugo i treće mjesto podijelili Teófilo Cubillas, peruanski nogometaš koji je bio najbolji mladi igrač prvenstva 1970., i Michael Owen, engleski reprezentativac i dobitnik nagrade 1998. godine.^[81]

Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Dob	Ref.
Najbolji mladi igrač (retroaktivni izbor)
1958.	Švedska	Pelé	17	[51]
1962.	Čile	Flórián Albert	20	[52]
1966.	Engleska	Franz Beckenbauer	20	[53]
1970.	Meksiko	Teófilo Cubillas	21	[54]
1974.	Zapadna Njemačka	Władysław Żmuda	20	[55]
1978.	Argentina	Antonio Cabrini	20	[56]
1982.	Španjolska	Manuel Amoros	21	[58]
1986.	Meksiko	Enzo Scifo	20	[60]
1990.	Italija	Robert Prosinečki	21	[62]
1994.	Sjedinjene Države	Marc Overmars	21	[64]
1998.	Francuska	Michael Owen	18	[65]
2002.	Japan /  Južna Koreja	Landon Donovan	20	[68]
Najbolji mladi igrač
2006.	Njemačka	Lukas Podolski	21	[69]
2010.	Južna Afrika	Thomas Müller	20	[82]
2014.	Brazil	Paul Pogba	21	[83]
2018.	Rusija	Kylian Mbappé	19	[36]
2022.	Katar	Enzo Fernández	21	[75]

FIFA Fair Play trofej daje se reprezentaciji koja je skupila najmanje kartona i isključenja tokom turnira, a dodjeljuje se od 1970. godine; uvjet je da se reprezentacija plasirala u drugi krug natjecanja. Reprezentacije kojima se uručuje ova nagrada dobivaju FIFA Fair Play trofej, diplomu, Fair Play medalju za svakog igrača i nogometu opremu za razvoj tog sporta među mladima u vrijednosti od $50,000.^[84]

Inicijalno, trofej se sastojao samo od pisane diplome. Od 1982. do 1990., dodjeljivao se trofej s likom Sport Billyja, animiranog lika koji je postao ikona fair playja.^[85][86] Od 1994. godine, dodjeljuje se obični trofej s likom nogometaša.^[87] Peru je bio prvi dobitnik nagrade 1970. godine, nakon što nisu dobili ni žuti ni crveni karton na cijelom prvenstvu.^[88]

Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Statistika			Ref.
			Uta.
1970.	Meksiko	Peru	4	0	0	[54]
1974.	Zapadna Njemačka	Zapadna Njemačka	7	3	0	[55]
1978.	Argentina	Argentina	7	5	0	[56]
1982.	Španjolska	Brazil	5	2	0	[58]
1986.	Meksiko	Brazil	5	3	0	[60]
1990.	Italija	Engleska	7	6	0	[62]
1994.	Sjedinjene Države	Brazil	7	8	1	[64]
1998.	Francuska	Francuska	7	13	3	[65]
		Engleska	4	5	1
2002.	Japan /  Južna Koreja	Belgija	4	6	0	[68]
2006.	Njemačka	Brazil	5	11	0	[69]
		Španija	4	6	0
2010.	Južna Afrika	Španija	7	8	0	[77]
2014.	Brazil	Kolumbija	5	5	0	[78]
2018.	Rusija	Španija	4	2	0	[89]
2022.	Katar	Engleska	5	1	0	[75]

FIFA-ina nagrada za najzanimljiviju ekipu uručuje se reprezentaciji koja je ostavila najbolju subjektivni dojam na gledatelje temeljem svog pristupa nogometnoj igri. Radilo se ovdje isključivo o nagradi publike, a pobjednička reprezentacija određivala se javnim glasovanjem. Prva nagrada dodijeljena je 1994. godine, a posljednja 2006. godine. Iako su izbori za najzanimljiviju ekipu provođeni i za kasnije turnire, FIFA tu distinkciju od 2006. godine ne priznaje kao svoju službenu nagradu.

Godina	Domaćin	Dobitnik nagrade	Ref.
1994.	Sjedinjene Države	Brazil	[64]
1998.	Francuska	Francuska	[65]
2002.	Japan /  Južna Koreja	Južna Koreja	[68]
2006.	Njemačka	Portugal	[69]

All-Star momčad je idealna momčad svakog prvenstva, sastavljena od najboljih igrača na turniru. Ova nagrada je bila službena FIFA-ina distinkcija samo od 1994. do 2006. godine, dok je sponzor natjecanja bila kompanija MasterCard.^[90] Ipak, idealne momčadi birale su se i prije 1994. godine, ali i poslije 2006. godine. Historijski, idealnu momčad birala je skupina novinara (mahom iz Europe i Južne Amerike) i stručnjaka, dok je od 2010. godine organizirana javna anketa za izbor najbolje momčadi.^[91][92]

Broj igrača varirao je tokom godina. Inicijalno je bilo odabirano 11 igrača, koji bi bili raspoređeni u različite formacije; prvi izuzetak od tog pravila dogodio se 1990., kada su izabrana dva golmana tako da je ukupan broj igrača porastao na 12. Tokom prvog službenog izbora 1994. godine, FIFA je odabrala 11 najboljih igrača, mada je od 1998. do 2006. taj broj proširen na 22 (1998.), odnosno 23 (2002. i 2006.); tokom izbora 1998. i 2002. odabrana je idealna momčad od 16 igrača plus šest, odnosno sedam zamjena, dok su 2006. godine odmah izabrana 23 igrača. Nakon ukidanja nagrade, organiziran je javni izbor na mrežnim stranicama FIFA-e, na kojem se odabire idealna jedanaestorka, ali i najbolji izbornik turnira; najbolji izbornik više se nije birao od 2018. godine.

Turnir	Golman	Obrana	Vezni red	Napad	Izbornik	Ref.
Neslužbeni izbor
1930.	Enrique Ballestrero	José Nasazzi Milutin Ivković	Luis Monti Álvaro Gestido José Leandro Andrade	Pedro Cea Héctor Castro Héctor Scarone Guillermo Stábile Bert Patenaude	N/D	[93]
1934.	Ricardo Zamora	Jacinto Quincoces Eraldo Monzeglio	Luis Monti Attilio Ferraris Leonardo Cilaurren	Giuseppe Meazza Raimundo Orsi Enrique Guaita Matthias Sindelar Oldřich Nejedlý		[93]
1938.	František Plánička	Pietro Rava Alfredo Foni Domingos da Guia	Michele Andreolo Ugo Locatelli	Silvio Piola Gino Colaussi György Sárosi Gyula Zsengellér Leônidas		[93]
1950.	Roque Máspoli	Erik Nilsson José Parra Víctor Rodríguez Andrade	Obdulio Varela Bauer Alcides Ghiggia Jair	Zizinho Ademir Juan Alberto Schiaffino		[93]
1954.	Gyula Grosics	Ernst Ocwirk Djalma Santos José Santamaría	Fritz Walter József Bozsik Nándor Hidegkuti Zoltán Czibor	Helmut Rahn Ferenc Puskás Sándor Kocsis		[93]
1958.	Harry Gregg	Djalma Santos Bellini Nílton Santos	Danny Blanchflower Didi Gunnar Gren Raymond Kopa	Pelé Garrincha Just Fontaine		[93]
1962.	Viliam Schrojf	Djalma Santos Cesare Maldini Valerij Voronjin Karl-Heinz Schnellinger	Mário Zagallo Zito Josef Masopust	Vavá Garrincha Leonel Sánchez		[93]
1966.	Gordon Banks	George Cohen Bobby Moore Vicente Silvio Marzolini	Franz Beckenbauer Mário Coluna Bobby Charlton	Flórián Albert Uwe Seeler Eusébio		[93]
1970.	Ladislao Mazurkiewicz	Carlos Alberto Atilio Ancheta Franz Beckenbauer Giacinto Facchetti	Gérson Rivellino Bobby Charlton	Pelé Gerd Müller Jairzinho		[93]
1974.	Sepp Maier	Ruud Krol Paul Breitner Berti Vogts Franz Beckenbauer	Wolfgang Overath Kazimierz Deyna Johan Neeskens	Rob Rensenbrink Johan Cruijff Grzegorz Lato		[93]
1978.	Ubaldo Fillol	Berti Vogts Ruud Krol Daniel Passarella Alberto Tarantini	Dirceu Teófilo Cubillas Rob Rensenbrink	Roberto Bettega Paolo Rossi Mario Kempes		[93]
1982.	Dino Zoff	Luizinho Júnior Claudio Gentile Fulvio Collovati	Zbigniew Boniek Falcão Michel Platini Zico	Paolo Rossi Karl-Heinz Rummenigge		[93]
1986.	Jean-Marie Pfaff	Josimar Manuel Amoros Júlio César	Jan Ceulemans Jean Tigana Michel Platini Diego Maradona	Preben Elkjær Larsen Emilio Butragueño Gary Lineker		[93]
1990.	Sergio Goycochea Luis Gabelo Conejo	Andreas Brehme Paolo Maldini Franco Baresi	Diego Maradona Lothar Matthäus Dragan Stojković Paul Gascoigne	Salvatore Schillaci Roger Milla Jürgen Klinsmann		[93]
Službeni izbor
1994.	Michel Preud'homme	Jorginho Márcio Santos Paolo Maldini	Dunga Krasimir Balakov Gheorghe Hagi Tomas Brolin	Romário Hristo Stoičkov Roberto Baggio	N/D	[90]
1998.	Fabien Barthez José Luis Chilavert	Roberto Carlos Marcel Desailly Lilian Thuram Frank de Boer Carlos Gamarra	Dunga Rivaldo Michael Laudrup Zinedine Zidane Edgar Davids	Ronaldo Davor Šuker Brian Laudrup Dennis Bergkamp		[94]
	Rezerve	van der Sar • Verón • Henry • Okocha • Owen • Vieri
2002.	Oliver Kahn Rüştü Reçber	Roberto Carlos Sol Campbell Fernando Hierro Hong Myeong-bo Alpay Özalan	Rivaldo Ronaldinho Michael Ballack Claudio Reyna Yu Sang-cheol	Ronaldo Miroslav Klose El Hadji Diouf Hasan Şaş		[67]
	Rezerve	Casillas • Cafu • Hamann • Joaquín • Nakata • Donovan • Wilmots
2006.	Gianluigi Buffon Jens Lehmann Ricardo	Roberto Ayala John Terry Lilian Thuram Philipp Lahm Fabio Cannavaro Gianluca Zambrotta Ricardo Carvalho	Zé Roberto Patrick Vieira Zinedine Zidane Michael Ballack Andrea Pirlo Gennaro Gattuso Luís Figo Maniche	Hernán Crespo Thierry Henry Miroslav Klose Luca Toni Francesco Totti		[70]
Neslužbeni izbor
2010.	Iker Casillas	Philipp Lahm Sergio Ramos Carles Puyol Maicon	Xavi Bastian Schweinsteiger Wesley Sneijder Andrés Iniesta	David Villa Diego Forlán	Vicente del Bosque	[92]
2014.	Manuel Neuer	Marcelo Mats Hummels Thiago Silva David Luiz	Ángel Di María Toni Kroos James Rodríguez	Lionel Messi Thomas Müller Neymar	Joachim Löw	[95]
2018.	Thibaut Courtois	Raphaël Varane Thiago Silva Diego Godín Marcelo	Luka Modrić Philippe Coutinho Kevin De Bruyne	Kylian Mbappé Harry Kane Cristiano Ronaldo	N/D	[96]
2022.	Bez izbora

• For Mario Kempes & Paolo Rossi 1978
• For Guillermo Stábile 1930
• For Wolfgang Overath 1970
• FIFA World Cup Awards Arhivirano 2010-05-28 na Wayback Machine-u