Zaolzie
Zaolzie je poljski izraz za područje tzv. Tešinske (Cješinske) Šleske koje je u međuratnom periodu bilo predmetom teritorijalnog spora između tadašnje Poljske i Čehoslovačke. Područje, koje je do 1918. bilo dijelom Austro-Ugarske, imalo je miješano češko i poljsko stanovništvo, uz značajan udio Nijemaca i Šlezijaca, a bilo je i izuzetno bogato ugljenom. Spor je nastao nakon stvaranja dviju država po raspadu Austro-Ugarske te početkom 1919. eskalirao u kratkotrajni poljsko-čehoslovački rat u kome je Čehoslovačka odnijela pobjedu. Demarkacijska linija je 1920. konferencijom u Spa priznata kao buduća granica i takvom je ostala sve do 1938. i Sudetske krize. Tadašnja poljska vlada je, iskoristivši slabost Čehoslovačke odmah nakon Münchenskog sporazuma, poslala ultimatum u Prag, zatrašivši predaju spornih teritorija. Tom je zahtjevu udovoljeno, ali je poljska vlast nad Zaolziem potrajala manje od godinu dana, s obzirom da su ga već u septembru 1939. godine zauzeli Nijemci i anektirali Reichu. Po završetku Drugog svjetskog rata Zaolzie je vraćeno obnovljenoj čehoslovačkoj državi, a danas predstavlja dio Češke.