Plutnjak
| Hrast plutnjak | |
|---|---|
| |
| Ilustracija dijelova hrasta plutnjaka | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fagales |
| Porodica: | Fagaceae |
| Rod: | Quercus |
| Vrsta: | Q. suber |
| Dvojni naziv | |
| Quercus suber L. | |
Plutnjak (lat. Quercus suber) je vrsta bjelogoričnog drveta iz roda hrastova.
U Hrvatskoj raste samo na jednom mjestu te na još nekim manjim izoliranim lokacijama. To je šuma Šijana u blizini Pule koju su zasadili hrvatski pomorci prije 200 godina. Pojedina osamljena stabla rastu u šumi Dundo na Rabu, u perivoju u Blatu na Korčuli te na otoku Mljetu.
Starija floristička literatura smatrala je da raste i na drugim mjestima po hrvatskom jadranskom primorju. Poslije se mišljenje promijenilo jer se pokazalo da se tu radi o tzv. "lažnom plutnjaku" ili suplutnjaku (Q. pseudosuber Santi, mlađi sinonim za Quercus crenata Lam., koji se u današnjici smatra Q. suber i Q. cerris, odnosno Q. suber i Q. macrolepis). Pomutnja je nastala zbog krivih vjerovanja u svezi s korom ovog hrasta, a radilo se o tome guli li se koru ili ne, zbog čega je ona glatka ili naborana. S obzirom na činjenicu da plutnjak oplutava u trećoj godini i poslije, a tustost pluta eksponencijski raste te doseže 3 cm, a to se pojavilo i kod primjeraka iz Hrvatske, nedvojbeno je utvrđeno da su to pravi plutnjaci, dok Quercus crenata nije zastupljen u hrvatskoj flori.
Jedina je biljna vrsta od koje se dobiva pluto. Osobit je značaj imao prije izuma i široke uporabe plastičnih masa, jer je bio jedinim učinkovitim izolacijskim materijalom. Služio je kao sirovina za proizvodnju pojaseva za spašavanje na moru.
Vatroglavi kraljić voli praviti gnijezda u ovom drvetu.
Na zapadnom dijelu sjeverne Afrike i jugu Španjolske raste kao samoniklo. Od davnih se vremena raširio diljem Sredozemlja uzgajanjem radi dobivanja pluta: drugi djelovi Španjolske, Francuske i Italije.
- I. Trinajstić, 2005: : Hrast plutnjak (Quercus suber l.) u dendroflori Hrvatske, Rad. šumar. inst. 40 (2): 199–206, Jastrebarsko