Philippe II od Francuske

Dinastija Capet
Hugo Capet Gisèle od Ponthieua   Hedwige od Monsa   Robert II.
Robert II. Hedwige od Neversa   Hugo, rex filius   Henri I.   Adèle od Flandrije   Robert I. od Burgundije
Henri I. Philippe I.   Hugo I. od Vermandoisa
Philippe I. Constance od Antiohije   Louis VI.   Cécile od Francuske
Louis VI. Philippe, rex filius   Louis VII.   Henri, nadbiskup Reimsa   Robert I. od Dreuxa   Constance od Toulousea   Philippe, arhiđakon Pariza   Pierre I. de Courtenay
Louis VII. Marie od Champagne   Alix od Bloisa   Marguerite od Engleske, Mađarske i Hrvatske   Adèle od Vexina   Philippe II.   Anna od Bizanta
Philippe II. Louis VIII.   Marie od Brabanta   Philippe I. od Boulognea
Louis VIII. Louis IX.   Robert I. od Artoisa   Alphonse od Poitiersa   Sveta Isabelle   Carlo I. od Napulja i Sicilije
Louis IX. Isabelle od Navarre   Louis od Francuske   Philippe III.   Jean Tristan od Valoisa   Pierre I. od od Perchea i Alençona   Blanche od Castille   Marguerite od Brabanta   Robert od Clermonta   Agnès od Burgundije
Philippe III. Louis od Francuske   Philippe IV.   Charles I. od Valoisa   Louis od Évreuxa   Blanche od Austrije   Margaret od Engleske
Philippe IV. Louis X.   Philippe V.   Charles IV.   Isabella od Engleske   Edward III. od Engleske unuk
Louis X. Jeanne II. od Navarre   Jean I.
Jean I.
Philippe V. Jeanne III. od Burgundije   Marguerite I. od Burgundije   Isabelle od Viennoisa
Charles IV. Marie od Francuske   Blanche od Orléansa
Ostali monarsi
p r u

Filip II. August (Paris, 21. kolovoza 1165. - Mantes-la-Jolie, 14. srpnja 1223.), francuski kralj od 1180. - 1223. godine.

U trenutku smrti oca Luja VII. čija dvogodišnja agonija napokon završava 18. rujna 1180. godine Filip II. ima samo 15 godina i vrlo jasne ideje o upravljanju državom. Njegova cjelokupna 43-godišnja vladavina potiče na dvije dogme:

1. Ja sam kralj, a nitko nije iznad kralja.

2. Engleska koja u posjedu ima pola Francuske je naš smrtni neprijatelj s kojim nikad ne može biti mira.

Služeći se samo s te dvije dogme Filip postaje najmoćniji europski vladar. Što su ispravno mislili njegovi kraljevski suvremenici o njemu nije za javni medij. Njegova djela će dovoljno o tome reći.

U svom prvom ratu s doživotnim neprijateljem Henrikom II., kraljem Engleske, Filip ostvaruje pobjedu prisiljavajući protivnika na potpisivanje ponižavajućeg mira 1189. godine. Samo dva dana nakon toga potpisivanja slomljeni, poraženi kralj umire od srčanog udara. 1191. godine zajedno s Rikardom Lavljeg Srca, novim engleskim kraljem, on kreće na križarski pohod. Ta ekspedicija završava tako da se Filip II. brzo vraća kući i objavljuje rat Engleskoj dok je suparnički kralj još uvijek u Svetoj Zemlji. Takve situacije su se cijelom njegovom vladavinom ponavljale. Izdajnički bi napao Englesku, oteo teritorij, a onda predložio mir na novo postavljenoj granici.

Kao i većina prethodnika iz dinastije Capet našao se u sukobu s crkvom zbog svojih rastava i novih vjenčanja.

S svojom agresivno-prevarantskom politikom teritorij Engleske u Francuskoj je Filip II. smanjio s gotovo 50 na samo 10 posto ostavivši 14. srpnja 1223. godine svom sinu Luju VIII. zemlju sa sigurnom budućnošću. Bez obzira na način ostvarivanja svojih zamisli Filip II. je bio kralj koji je veoma zadužio buduće francuske generacije i bez koga ove zemlje danas možda ne bi niti bilo. U vojnom pogledu kao vrhovni vojni zapovjednik ovaj kralj je postigao uspjeh koji niti jedan drugi francuski državnik nije uspio. Francuska vojska je 1216. godine umarširala pobjednički u London.

• Popis francuskih vladara

Philippe II od Francuske na Wikimedijinoj ostavi